Maček je tražio da granica ide od Subotice ravnom linijom na Ilok i Savu, zatim do rijeke Bosne, Bosnom do pod Sarajevo i odatle do Herceg-Novoga
Do prvog susreta Cvetkovića i Mačeka došlo je 2. travnja 1939. u Zagrebu. Cvetković je dao do znanja, da dolazi kao mandatar Namjesništva (Kneza Pavla) i predsjednik Ministarskog savjeta, a ne kao punomoćnik srbijanskih stranaka. Razgovori su tekli povoljno, jer je Cvetković pokazao spremnost da kao legitimni predstavnik Krune prihvati suštinu Mačekovih gledišta tj. da se odredi teritorij Hrvatske na povijesnom i etničkom principu, s njenim posebnim položajem i ovlastima. Ovaj prvi razgovor bio je globalna izmjena mišljenja i stavova, imao je načelni značaj — ali je već bio pripremljen teren za daljnje konkretne pregovore.
Cvetković je ponovno došao u Zagreb 15. travnja. Prilikom prvog susreta bila je postignuta načelna suglasnost, te se je ovoga puta odmah prešlo na stvarne pregovore i utanačenja. Cvetković je ponudio spajanje Savske i Primorske banovine, te sreza Dubrovnik.
Dr. Maček tražio je da granica između hrvatskog i srbijanskog dijela teče od Subotice ravnom linijom na Ilok i Savu, zatim do rijeke Bosne, Bosnom do pod Sarajevo i odatle do Herceg-Novog.
Vjerujemo, da se je dr. Maček držao naputka pokojnog Stjepana Radića, kako to proizlazi iz zabilješke Marije Radić rođ. Dvořak, koja je nadživjela svoga muža za 26 godina i umrla 19. lipnja 1954. godine; odnosno
iz prezentacije Pavla Radića kralju Aleksandru još 27. III 1925. Teškoće u razgovorima izazvali su Mačekovi zahtjevi, koji su prelazili preko ponuđenog područja Savske i Primorske banovine i kotara dubrovačkog.
Postignut je sporazum, da će na Hrvatsku biti prenijete određene ministarske kompetencije i da će se izvršiti pripreme za konačno preuređenje zemlje, odmah nakon stupanja na prijestol tada još maloljetnog Kralja Petra II. U pregovorima predsjednika Vlade i predsjednika HSS bili su izvan rasprave hrvatska narodna individualnost, ravnopravnost hrvatskog i srpskog naroda pri donošenju odluke o preuređenju državne zajednice.
Po treći put Cvetković je stigao u Zagreb 22. travnja i donio odgovor Princa Pavla na Mačekov prijedlog o teritorijalnom razgraničenju. Spor je bio riješen tako, da je Cvetković pristao, da se provede plebiscit u dijelovima Bosne i Hercegovine, Srijema i Vojvodine. Rezultat razgovora objavljen je 27. travnja, te je bilo dogovoreno da će u Ministarski savjet ući pet predstavnika HSS i jedan predstavnik Samostalne demokratske stranke, pa će preuzeti i odgovorne ministarske resore. Stvara se posebna jedinica pod imenom BANOVINA HRVATSKA, pa se ima izvršiti prijenos ovlaštenja s centralne vlasti na Banovinu tako, da zajedničkoj vladi ostaju poslovi i nadležnost za vanjske poslove, za narodnu obranu i vrhovnu državnu upravu (uz još neke). Poseban položaj, teritorij i kompetencije za Banovinu Hrvatsku regulirat će se ugovorom – političkim sporazumom.
