Lažu kao Matija Štahan u Petom danu
U petak 6. svibnja 2022., u emisiji Peti dan, zbog „Putinove denacizacije Ukrajine“, bila je tema denacizacija i u Hrvatskoj. Ne slažem se ovaj put sa Matijom Štahanom koji kaže kako je denacizacija Hrvatske, uglavnom deustašizacija i defašizacija. Jer je za mene, fašizam u Hrvatskoj je zamjena za nacizam! Pogotovo ustaštvo… Uostalom, fašizam je za mene nešto verbalno, deklarativno, kolokvijalno i paušalno. Fašizam nije kažnjen kao nacizam. A Winston Churchill je imao pozitivno mišljenje o Mussoliniju. Nad Hrvatima na Bleiburgu, nije izvršen genocid zbog fašizma, nego zbog nacizma. Kao i ovaj zadnji srpski genocid nad Hrvatima od 1991. do 1995. Zbog Jasenovca! Kažu, drugog Auschwitza.
U tom smjeru imamo i onaj pritisak Aleksandra Musića, Marijane Bijelić i Lane Bobić za „denacizaciju Hrvatske“. Uz obveznu floskulu o „osudi svih ratnih zločina“. Jasno, da se „osuda svih ratnih zločina“ odnosi, samo na NDH. Pravo je čudo, koliko se to dramatizira i koliki je pritisak na to… “Mora se! „Mora se! Mora se! Postoji opasnost zaborava! Mora se obilježiti svako mjesto ustaškog zločina, sa imenom žrtve i ubojice“! Zbog opasnosti zaborava, da se ne vrati NDH“. Kao da Hrvata ima 50 milijuna. Kao da nas financiraju Rothschildi, kao da se u Zagrebu priprema vojna parada svastika, kao ona u Berlinu. A Hrvati, na izdisaju, baš zbog denacizacije. Pa o nedavno postavljenom spomeniku žrtvama holokausta u Zagrebu. Uz sve pohvale. A Zid Boli od cigli iz Domovinskog rata? Zašto Zid Boli nije ostao na svom mjestu? Zašto i spomenik od kofera nije na Mirogoju? Kao da su Hrvati glup narod. Kao da mi ne shvaćamo razliku spomenika na groblju, i onoga u središtu grada (Zagreba).
Identičan slučaj slučaju Aleksandre Zec i tabuiziranja pokajanja predsjednika „Krajine“ Milana Babića u Den Haagu. Baš primitivna jugo-srpska propaganda i primitivni jugo-srpski reket! „Svijet mora znati da je Aleksandra Zec ubijena, samo zato što joj otac Srbin, pa su je proglasili da je „Srpkinja“, a prešutjeli da joj je majka Hrvatica, pa je nisu proglasili da je – „Hrvatica“. Sve lažu po nalogu hrvatskog političkog vrha i lažu i govore kako „svijet mora znati za ustaške zločine u Zagrebu“. A Zid Boli i žrtve Hrvati u „Krajini“? Očito, škola Borisa Dežulovića „j… vas Vukovar“ i Mate Kapovića „s… se na Bleiburg“. Kad Aleksandar Musić nabraja velike genocide u povijesti, preskače Bleiburg. A Roman Leljak kaže da su na Bleiburgu dvije Hiroshime Hrvata. Pa slučaj grofa Nikolaja Tolstoja! A u Engleskoj, Slavenka Drakulić napisala i prodaje knjigu o „Srpkinji“ Aleksandri Zec.
