I danas traže zabranu i kažnjavanje svih simbola zločinačkih režima, samo ne komunizma!
U svibnju 1945.godine završio je Drugi svjetski rat. 8. svibnja 1945. godine Karl Dönitz, nasljednik Adolfa Hitlera (počinio samoubojstvo), potpisuje predaju nacističke Njemačke saveznicima. Sovjetski diktator Josif Visarionović Staljin proglasio je sljedeći dan, 9. svibnja Danom pobjede nad fašizmom u Sovjetskom Savezu, a kao praznik preuzele su ga i ostale zemlje tadašnjeg komunističkog bloka u kojem je bila i Jugoslavija.
Svijet se podijelio na Istok i Zapad. Berlinski zid postao je novi simbol rata, hladnog rata. Na Zapadu su slavili oslobođenje od diktature fašizma, nacizma i rata i nastavili život u slobodnom demokratskom društvenom uređenju, a na Istoku jedna je diktatura zamijenjena drugom, fašizam i nacizam zamijenjeni komunizmom. Teror, progoni, logori ubijanje nepodobnih i neistomišljenika se nastavio. Nema slobode govora, mišljenja ni kretanja. Svijet priznaje komunističke diktatore kao ravnopravne partnere, ne pitajući se na koji način su došli na vlast, ni kako vladaju. Nitko se iz tog zapadnog demokratskog svijetu nije „štel mešati“ u unutarnje uređenje druge države. Nije bilo sankcija, nije bilo diplomatskog pritiska zbog počinjenih zločina. Čak je Engleska proglasila tajnost svih dokumenata na temu Bleiburga do 2020. godine, pa je produžila za još 20 godina. A grof Nikolaj Tolstoj, potomak Lava Nikolajeviča Tolstoja, objavio je knjige „Žrtve Jalte“ i „Ministar i pokolji“ i time otvorio Pandorinu kutiju krivice za Bleiburg. U knjizi Ministar i masakr tvrdi da je lord Aldington donio odluku koja je rezultirala masakrom hrvatskih žrtava. Lord ga je tužio u Velikoj Britaniji i dobio sud. Tolstoj je osuđen na globu od milijun i pol funti te na plaćanje troškova od još milijun funti, dok je knjiga u cijeloj Velikoj Britaniji zabranjena i spaljena Odluku je poništio Europski sud za ljudska prava, a Europska komisija platila Velikoj Britaniji globu umjesto grofa Tolstoja. https://www.braniteljski-portal.com/posljednja-tajna-drugog-svjetskog-rata-ili-kako-su-englezi-predali-ruse-staljinu-i-pobili-kozake
Sjeća li se još netko sahrane „druga Tita“? Državnici iz cijelog svijeta došli su u Beograd odati počast zločincu! Time se titoisti i dan danas hvale! Što to znači? Da ne mare što je bio zločinac. Odaju mu počast kao heroju, gazeći preko njegovih žrtava kao da uopće nisu ni postojali.
Nakon pada Berlinskog zida i urušavanje komunizma u mnogim državama istočne Europe taj dan ne slavi se kao dan oslobođenja, jer je nastupila okupacija novim zločinačkim režimom -komunizmom, a stvarno oslobođenje nastupilo padom Berlinskog zida. U Poljskoj je bio državni praznik do 2015. godine kad je ukinut. U Češkoj i Slovačkoj je pomaknut na 8. svibnja. Litva ga uopće ne slavi i bojkotira veliku proslavu koja se još uvijek održava u Moskvi. Zato Putin žuri u Ukrajini postići kakvu takvu pobjedu do 9. svibnja. Premijer Estonije Juri Ratas je 2017. godine izjavio da Estonija “nema razloga slaviti pobjedu nad fašizmom kad je to ovdje značilo nastavak okupacije”
U Hrvatskoj se obilježavaju kao spomendan:
-Dan Europe i Dan pobjede nad fašizmom
-subota ili nedjelja dan najbliži 15. svibnju – Dan spomena na hrvatske žrtve za slobodu i nezavisnost.
Usprkos brojnim rezolucijama i deklaracijama o osudi komunizma i po zločinima izjednačenim sa fašizmom i nacizmom u Hrvatskoj, gdje su u svim državnim strukturama na vlasti djeca komunizma i dalje se obilježava kao velika pobjeda nad fašizmom i nacizmom, sa nevoljnim priznavanjem zločina komunizma. Komunizam su preimenovali u antifašizam i sada njime zavaravaju prvenstveno sebe, pa neosviješteno biračko tijelo da izbjegnu odgovornost za zločine počinjene u njegovo ime.
Vladajuće strukture u Hrvatskoj, nevoljko pritisnute dokazima i rezolucijama pristaju na obilježavanje žrtava komunizma, ali pitanje pravnog uređivanja odgovornosti, odgađaju dok prirodni tijek prolaznosti vremena ne učini svoje, odnosno do smrti počinitelja tih zločina.
Na tu temu napisano je mnogo tekstova, ali sve i dalje ostaje mrtvo slovo na papiru, jer Vlada RH nije ni nakon skoro tri godine prihvatila najnoviju Rezoluciju Europskog parlamenta od 19. rujna 2019.godine o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)), kojom se podsjeća:
– da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi i kojom se:
– izražava svoje duboko poštovanje za svaku žrtvu tih totalitarnih režima i poziva sve europske institucije i aktere da učine sve što je u njihovoj moći kako bi održali sjećanje na stravične totalitarne zločine protiv čovječnosti i sustavna teške kršenja ljudskih prava, pobrinuli se da ih se iznese pred sudove i zajamčilo da se takvi zločini više nikada ne ponove; naglašava važnost očuvanja sjećanja na prošlost jer bez sjećanja ne može biti pomirenja te ponavlja svoj ujedinjeni stav protiv svakog oblika totalitarne vlasti, bez obzira na njezinu ideološku pozadinu i kojom se:
– poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim i kojom se:
-napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava.
Na taj način neprihvaćanjem ove rezolucije Vlada RH ponižava i poništava sve žrtve komunističkog režima i oslobađa njihove počinitelje od odgovornosti i kazne!
Sjećanje da, a odgovornost i kazna za zločince, ne?
Obilježavanje i sjećanje je u redu, ljudski, sa empatijom prema žrtvama, ali nitko nigdje ne spominje zločince i njihovu moralnu, ljudsku, materijalnu i fizičku odgovornost.
Tko je odgovoran za komunističke zločine, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava? Režimi, vlade, predsjednici, sudionici u vladajućim strukturama? Tko je odgovoran? Netko je predvodio te režime, bio na čelu tih država i tih režima! Sjećamo se žrtava, u redu je, ali te žrtve vape za pravdom, vape za kaznom prema odgovornima, da se više nikada ne ponovi!
EU Parlament, Vijeće EU-a i sve ostale međunarodne organizacije ne navode odgovorne osobe koje su vodile te režime, nisu ih imenovali, a poznate su!
Nažalost upravo je to veliki propust, jer zahvaljujući tom propustu još uvijek nisu osuđeni, nisu kažnjeni barem deklarativno, nisu ni prozvani kao nositelji vlasti tih zločinačkih režima, osobito komunističkih, da služe kao upozorenje mlađim naraštajima, da je takvo ponašanje društveno neprihvatljivo. Naprotiv nisu kažnjeni, već su u komunizmu i nagrađeni!
(Nastavak slijedi)
