Hrvatski Fokus
Vanjska politika

Belkovski, Putin i Ukrajina

Kissinger smatra da je lakše prepustiti Rusiji Ukrajinu nego ući u vrlo nezgodan sukob

 

Za početak pitanje tko je S. A. Belkovski? Rođen 1971. (Riga, Letonija), izgledom “badža” kao čuveni tenor, pekarev sin Pavarotti, ili naš pokojni kolumnist Kuljiš. Belkovski je osim što je iz prve ruke upućen u tajne postsovjetske političke i ekonomske kuhinje, duhovit, erudit i osoba značajne socijalne inteligencije, koji možda nema prste u pekmezu, “ali voli d(ij)ete slatko”.

Završio studij kibernetike na Ekonomskom fakultetu u Moskvi, direktor (nevladinoga, kao i T. Tomašević) ureda za Nacionalnu strategiju i sl., radio je za tajkuna Berezovskoga, te za ukrajinsku lidericu Juliju Timošenko. Uglavnom je poznat kao putinolog, pri čemu “drvi” sa psihoanalizom, ostajući prividno neutralan i objektivan plasira pored dobrih opažanja i pokoju podmuklost i laž; osobno mu ne vjerujem previše. U opisu nastanka ruske tajkunske elite stvar je previše slična nama i cijelom postkomunističkom svijetu da bi bila zanimljiva; Belkovski zaboravlja napomenuti da su te pretvorbe kreirane uz asistenciju Zapada. Svakako mu vjerujem kada političare višeg ranga dijeli na paranoike i shizoide!

Od njegove knjige o Putinu izdate u Hrvatskoj 2015., u Njemačkoj 2013.; najdojmljiviji dio se tiče odnosa V. V. Putina i Ukrajine. Petar Veliki govorio je o Ukrajincima: “Taj narod je vrlo uman i jako lukav: on je poput pčele marljive. Daje državi ruskoj i najbolji med i pamet i najbolju mliječ za rusku prosvjetu (spomenimo samo Čajkovskoga, Dostojevskoga i Gogolja, op., T.T.), ali ima i žalac. Dok ih Rusi budu voljeli i cijenili, dok ne će dirati u jezik i slobodu, dotle će oni biti luč ruskog carstva – no ako posegnu na slobodu i na jezik, izrast će im zmajski zubi i Rusko carstvo će izgubiti prednost”.

Solženjicin u svom obraćanju naciji povodom referenduma o nezavisnosti Ukrajine smatra da zajedničko gorko sovjetsko iskustvo uči da nikakav viši državni interes ne opravdava nasilje nad ljudima. Ipak, velikan zaključuje da referendumsko pitanje mora biti jasno definirano, te da se ne smije prisiliti na odcjepljenje od Rusije regije koje to ne žele, jer bi to stvorilo u budućnosti zone napetosti.

Već tada je prosječni Rus, pa tako i V. V. Putin nerado gledao osamostaljenje Ukrajine koja je od 1654. dio Rusije (ne i zapadni dio!), a jug i istok Ukrajine su u svijesti Rusa tzv. Novorusija.

Većina ukrajinskih političara podržavala je nezavisnost, a zapadni stratezi poput Brzezinskoga smatrali su da Rusija bez Ukrajine nije Imperij, te da utjecaj Rusije u toj državi treba suzbiti.

Stav Henryja Kissingera (ako je iskren) bio je drugačiji; lakše je prepustiti Rusiji Ukrajinu nego ući u vrlo nezgodan sukob. Putinov je stav da Ukrajinu treba staviti pod ruski patronat ili ju podijeliti; to je u Bukureštu 2008. otvoreno iznio i G. Bushu mlađem.

Godine 2002. ukrajinskoga predsjednika Leonida Kučmu snima nečija služba (paravan je tjelohranitelj Melničenko), sadržaj snimljenoga je odalečio Ukrajinu od EU-a, ali i otvorio pitanje umorstva novinara Gongadzea. Šef Kučmina ureda tada je bio proruski odvjetnik Medvedčuk, suvlasnik kijevskoga Dinama i tobože stručnjak za “pakovanje” još iz sovjetske epohe. Medvedčuk je Putinov prijatelj i istomišljenik po pitanju Ukrajine. Medvedčuk igra na Viktora Janukoviča, rođena 1950. u Jenakijevu kraj Donjecka, 1997. je guverner Donjecka, 2002. premijer Ukrajine. Na izborima u studenom Janukovič se proglašava pobjednikom, ali demonstracije naroda na središnjem kijevskom trgu Majdanu to sprječavaju; naknadnim prebrojavanjem glasova pobjednikom se prikazuje prozapadni Viktor Juščenko.

Godine 2005./6. uspostavlja se nova cijena plina za Ukrajinu, od 95 dolara za 1000 kubičnih metara cijena ide na 230, i to preko opakog biznismena Mogiljeviča, rođenoga u Lvivu.

Medvedčuk 2008./9. kombinira udruživanje Janukoviča s premijerkom Timošenko. Proruski istok podržava Janukoviča koji bi postao predsjednik bez ovlasti (fikus). Desna obala Dnjepra koju čine svjesni Ukrajinci je uz Timošenko; Janukoviča suradnici nagovaraju na odustajanje od pakta.

Putin igra na agilnu, osebujnu i šarmantnu Timošenko koja zna podilaziti ruskom predsjedniku, ali i razmišljati strateški, tj. poslovno. Timošenko demagoški ide na rusofobiju, ali Putina ne zanimaju riječi. Njega zanima posao. Nažalost pobjeđuje Janukovič, Medvedčuk ima peh kao u Monthypythonovskom cirkusu, ili Mountbattenovskom.

Putin vjeruje da su Amerikanci ti koji su organizirali prosvjede na Majdanu i prekršili dogovor da ne će dirati Janukoviča 2004. godine; to vjeruje i za kasnije događaje. U Vilniusu je trebalo 23. 11. 2013. doći do potpisivanje pristupa Ukrajine EU-u. Janukovič licitira tko će mu ponuditi više; Europa da postane član EU-a ili Rusija da odustane od toga. Osim mrkve Rusija nudi i batinu, prijeti obustavom uvoza ukrajinskih proizvoda. Ukrajinski premijer Azarov (nije etnički Hazar, već estonsko ukrajinskoga podrijetla) traži od Europe 160 milijardi dolara pomoći za ulazak Ukrajine u EU-u i doživljava glatki odbijanac.

Zamislite da se u tu prebogatu zemlju uložio EU kapital, a siguran sam da bi pristali i na daleko manju cijenu! Ziheraški birokrati su zaribali i sad se svi nalazimo u problemu koji nas može pojesti! Mislim da autor pretjeruje kada smatra vladavinu Janukoviča najkorumpiranijim dobom inače vrlo korumpirane Ukrajine; osobno smatram da je korupcija istočnih država providna, zapadnih lijepo aranžirana. Putin predlaže Janukoviču odustajanje od EU-a, te ulazak u Carinski savez s Rusijom, Bjelorusijom i Kazahstanom. Dana 25. studenoga 2014. 100.000 ljudi izlazi na ulice Kyiva, opet se događa Majdan! Doduše pokušao se Janukovič održati, u zatvor je pod optužbom korupcije poslao Timošenko, vratio predsjedničke ovlasti, na čelo Vlade postavio proruskoga Azarova, uključio svoga sina Oleksandra (Sašu), učinio “obiteljskoga računovođu) Kurčenka (pravo prezime za tajkuna) milijarderom. Na početku nemira na Majdanu vođe oporbe Timošenko, Jacenjuk, Kličko, Tagnjibok bili su pomirljivi i skloni pregovorima što je iskoristio “kralj čokolade” (ne i čokoladni kralj) Porošenko da se nametne kao lider.

Putin želi spasiti Janukoviča, snižava cijenu plina, daje ekonomsku pomoć Ukrajini kupujući nekakve obveznice za 3 milijarde dolara, nudi još 12. Specijalne jedinice Berkut trebaju spasiti Janukoviča od demonstranata; mnogi berkutovci su etnički Rusi s Krima. Janukovič se preplašio, odustao od dalje uporabe sile nakon što je poginulo 100 demonstranata, te potpisuje pristanak na povratak Ustava iz 2004., izbore 21. prosinca, te odlazak specijalaca Berkuta iz Kyiva. Nakon toga Sabor je otpisao Janukoviča koji je pobjegao u Rusiju.

Bez Krima Rusija bi bila zatvorena u Crnom moru, kao što joj je Turska u stanju zatvoriti Sredozemlje. Osim bojazni za baze ruske flote tu je i Sevastopolj gdje je knez Kijevske Rus Vladimir primio kršćanstvo, dakle mitomanija.

U ožujku 2014. Putin još ne pripaja Krim Rusiji. Tada traži:

  1. Pretvaranje Ukrajine u federaciju. (južne i istočne regije Ukrajine imaju dosta Rusa i rusofonih).
  2. Ukrajina ne bi smjela ući u NATO, ruska flota ostaje u Sevastopolju.
  3. Ruski jezik kao službeni jezik u istočnim i južnim regijama.

To su uvjeti koje je Putin postavio za priznanje ukrajinskih granica. Zapad to nije prihvatio. Nakon što ga je Zapad odbio organiziran je 16. ožujka referendum na Krimu, te je poluotok pripojen Rusiji. Ukrajinska Vrhovna Rada (Sabor) išla je ukinuti ruski jezik, predsjednik parlamenta Turčinov je stavio veto na taj prijedlog, ali povod za odmetanje Donjecka i Luganska u svibnju je stvoren. Naravno Moskva obilato potpomaže secesioniste logistički, kadrovski i stručno. Ukrajinska vojska postiže uspjehe u Mariupolju, Slavjansku, Krematorsku, ali uskoro se fronta stabilizira. Protiv Rusije žestoko istupa samo SAD, dok su ostali neskloni sankcijama i mlaki. I baš tada se ruši iznad donjecke oblasti na letu MH 17 Boeing s Nizozemcima koji lete u Kuala Lumpur, Malezija. Svih 298 putnika uključujući i 85 djece su poginuli. Odnosi Rusije i Nizozemske dotad su bili vrlo prijateljski, čak je i Putinova kći u braku s Nizozemcem. Zrakoplov je srušen sustavom BUK koji pogađa na velikim visinama.

Nakon ove suvisle analize Belkovski gubi kompas, spominje otvaranje Pandorine kutije, Putinovo djetinjstvo, papu Franju, štakora u kavezu koji se mora boriti jer nema izbora. Šteta, vrlo bistar čovjek, pomalo ekspresionist. Stvarnost nažalost hrani naše najgore paranoje, Zemlja mjesto Kristove ljubavi postaje poprište paklenih sila.

Teo Trostmann

Povezane objave

Pojačan finski strah od Rusa

HF

Etiopija brani dogovor sa Somalijom dok Somalijci prosvjeduju

hrvatski-fokus

Mauritanija, posljednja divlja karta Zapada u Sahelu 

hrvatski-fokus

Dalekovidni francuski mason Jacques Attali

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više