JE LI IRAN MIRAN? – Dosad je američki predsjednik Donald Trump vodio vrlo logičnu, pametnu i dosljednu politiku

Rusija bez Europe nema geopolitičku težinu, kao što ni Europa bez Rusije nema stratešku dubinu i vojnu snagu

Zašto se zaoštrava odnos SAD-a i Irana, zašto trećina najjače svjetske flote se nalazi ispred Hormuškoga tjesnaca?

Prijašnjih napadaja na Irak i Libiju društvo su SAD-u činili Englezi i Francuzi, sad SAD nastupa solo. I to baš na ramazan. Englezi im ne će dopustiti uporabu otočja Chagos (Diego Garcia), strateškoga mjesta u Indijskom oceanu s kojega se može intervenirati u širokom luku od Indije i Irana do Jemena i Sirije. Naravno i Indonezije i Australije. Zašto je pukla ljubav između Angla i Američana? Čudnovato je i da je engleski princ Andrija završio u ćorki, tj. pržunu.

Iran je važna prometna i geostrateška karika u lancu država koje žele dedolarizirati svijet, tzv. BRICS. Prema Iranu ne osjećaju neku veliku simpatiju ili solidarnost islamske države okruženja poput Turske, Saudijske Arabije, Egipta.

Turska ima svoje računice na plin uz obale Libije i Cipra, te stratešku dubinu od Balkana do Centralne Azije. Turska će mirovati, posebno radi kurdskoga pitanja. Saudijska Arabija je u sličnoj poziciji. Kina ekonomski raste i ne želi riskirati svjetski rat. Rusija je zauzeta u Ukrajini, SAD tu također želi mirovni sporazum.

Iran je nemoguće osvojiti, to američki predsjednik ne će ni pokušati. Reljef Irana koji ima preko 90 milijuna stanovnika i fanatizam iranskih boraca su razlozi zbog kojih se ne ulazi u invaziju ni pod koju cijenu.

Mogućnost da Iranci potpišu sporazum sa SAD-om je vrlo mali. Ne radi se samo o nacionalnom ponosu, već bi bilo samoubilački izazvati revolt vlastitoga stanovništva i poništiti i učiniti besmislenim sve napore na razvoju vojne tehnologije i mreže savezništava.

U ratu se narod homogenizira. SAD može nanijeti krupne infrastrukturne štete Iranu, te čak i likvidirati neke važne ljude, što su i dosad radili. Iran sa svoje strane može nanijeti štete Izraelu i moguće (zavisi o tehnologiji koju posjeduje) američkoj floti.

Zatvaranje Hormuškoga tjesnaca poskupilo bi cijenu nafte, što odgovara SAD-u, vjerojatno i Rusiji i Arabiji. Najveći gubitnik tu bi bila Europa. Kina bi mogla odgovoriti daljnjom prodajom američkih dionica. Zapravo ključna je borba između Kine i SAD-a, posebno na moru.

Kina je snažno svojim kapitalom ušla u Afriku i Južnu Ameriku, ovu potonju SAD smatra svojim geopolitičkim terenom.

SAD već dugo vodi kaubojsku politiku, ona je presudila i pobjednike u Prvomu i Drugomu svjetskom (zapravo europskom) ratu. Ukoliko bi se rat s Iranom otegao mogući bi bili neredi u islamskom svijetu, te terorizam i demonstracije u Europi, što je jedan od razloga da se Britanija povlači iz igre, tj. ne dopušta korištenje Chagosa.

Europsko okretanje prema Indiji nije samo očajnički pokušaj da se proda vlastita roba i nadoknadi gubitke na američkom i ruskom tržištu, već i pokušaj da se umanji muslimanski utjecaj u europskoj demografiji.

Naim, nastavak demografskog procesa bi učinio do 2060. Europljane manjinom u Europi. Danas kavkaski tipovi (tzv. bijelci) čine 10-14 % svjetskog stanovništva. Oko 1870. bilo nas je (ljudi) na planetu svega oko 1,2 milijarde, od čega oko polovice kavkazoida.

U predškolskoj dobi omiljeno pitanje koje sam postavljao ocu jest tko je jači, slon ili lav? Amerika je danas stari lav, slonovi su Kina i Indija. Indija ima zgodan geopolitički položaj, ali i svoje srodnike muslimanske vjere Bangladeš i Pakistan, s kojim nema sjajne odnose. Vrhove indijskog potkontinenta i izvore vode kontrolira uglavnom NR Kina.

Rusija čini srce euroazijskoga kontinenta od istočne Europe do Japana. Bez Europe nema geopolitičku težinu, kao što ni Europa bez Rusije nema stratešku dubinu i vojnu snagu. O tome će morati voditi računa budući vladari Europe iz redova nacionalnih stranaka.

Razjedinjeni muslimani

Islamske države da su jedinstvene i da žive u miru mogle bi biti moćan blok, tj. geopolitički “slon”. Ovako nisu. Ne mogu shvatiti njihovu opsjednutost Izraelom, žao mi je i zbog loših palestinsko-izraelskih odnosa. U osnovi svatko želi dominirati. SAD želi biti i jest svjetska sila, Iran i Turska regionalne sile, Kina ima ambicije postati prva ekonomska i vojna sila svijeta. Zasad je američki predsjednik Trump vodio vrlo logičnu, pametnu i dosljednu politiku. Znao je što hoće i s kojim alatom to postići.

Ovo s Iranom je veća igra i njene posljedice ne mogu sagledati. Uskoro ćemo vidjeti je li Iran tigar ili samo mali slon koji se nema na koga osloniti. Svakako, nadajmo se da ovaj fizički svijet i njegova banalnost nije jedina realnost. Predsjednik Trump i ajatolah Hamenei imaju zajedno 166 godina, to je veliko iskustvo.

Kada se Hamenei rodio u travnju 1939. Franco je pobijedio u Španjolskom građanskom ratu, Drugi svjetski rat još nije započeo. U lipnju 1946. kada se rodio Trump SAD dominiraju svijetom nakon pobjede u Drugomu svjetskom ratu, komunisti u Jugoslaviji tijekom rujna sude našem kardinalu Stepincu. 

P.S. Možda priliku dobije Ali Larijani (1958.) koji je vrlo gibak konzervativac sklon diplomaciji, šahu (ne iranskom, već igri), informatici i matematici koji je spreman, ali ne za dom, već za odustajanje od nuklearnog programa.

Vrlo tanka mogućnost. Nada, iako tanka.

Pesimist se žali na vjetar – optimist očekuje da se vjetar promijeni – realist se prilagođava uvjetima na moru.

William Arthur Ward

Teo Trostmann