Nek ti kosu nosi
Prepusti vjetru neka te nosi
S mirisom ljeta u tvojoj kosi.
I nek te vjetar tješi i njiše
Sred sunca sjaja i usred kiše.
Prepusti vjetru da tugu goni
Iz oka tvoga kad suze roni!
I kad se sprema osmijeh na licu,
A ljubav vodi u stranputicu!
Dopusti vjetru da drug ti bude
Kada si tužan, od boli rumen
I srcem stišćeš rodnog tla grumen.
Prepusti vjetru, podaj se snenu
I kad ti kosu zlaćanu mrsi,
Sjeća na ljubav zaboravljenu!
