Hrvatski Fokus
Kultura

Anton Cetín – razgovor o ciklusu slika Covid-19 s Jasnom Lovrinčević

Bez obzira na sve prikazano u svim slikama, optimizam me je kroz cijelo vrijeme rada na ovom ciklusu nosio i vodio prema pozitivnom kraju ove zastrašujuće (pan)demije

 

Anton Cetín rođen je 1936. u Bojani, Hrvatska. Od 1954. do 1959. polazi Školu primijenjenih umjetnosti, slikarski odjel, u Zagrebu, gdje diplomira u klasi prof. Ivana Šebalja. Od 1959. do 1964. studira grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje diplomira u klasi prof. Marijana Detonija 1964. Za vrijeme Škole i Akademije radi kao ilustrator za razne izdavačke kuće u Zagrebu.

Od 1966. do 1968. živi i radi kao slikar i grafičar i kao ilustrator za J. M. Rabeca i Izdavačku kuću Larousse (Planètes et Satellites: mondes de l’espace), u Parizu, Francuska. 1967. dijeli atelje s hrvatsko-francuskim slikarom Antunom Kaporom. Lik Eve rođen je u Parizu 1967. Od 1968. do 2019. živi i radi u Torontu, Kanada, a od 2019. u Ottawi, Kanada, kao samostalan umjetnik.

Do sada je održao 160 samostalnih i sudjelovao na više od 200 skupnih izložaba diljem svijeta. Godine 1975. objavljuje prvu grafičku mapu Eva i Mjesec te 1987. crteže Zlokobne ptice uz pjesme Bitarion Vinka Grubišića, a 1988. zajedno s hrvatskim književnikom Stjepanom Šešeljem pjesničko-grafičku mapu Amerika Croatan America.

Godine 1986. izdana je u Zagrebu luksuzna monografija o životu i djelu Antona Cetína, s kronološkim prikazom od 1955.

do 1986. Tekst je napisao David Burnett iz Toronta. Iste godine priređuje svoju prvu veliku samostalnu izložbu u domovini, u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Godine 2001. Círculo del Arte u Barceloni, Španjolska, izdaje 2 edicije njegovih litografija. Godine 2001. u gradu Čazmi, Hrvatska, otvorena je Galerija Anton Cetín sa stalnim postavom njegovih djela.

Godine 2004. izdana je u Zagrebu nova monografija o životu i djelu Antona Cetína, s kronološkim prikazom od 1951. do 2004.

Tekst je napisala Branka Hlevnjak iz Zagreba.

Godine 2017. izdana je u Zagrebu monografija EVE 1967-2017. Tekst je napisala Ivanka Reberski iz Zagreba.

O njegovom životu i djelu snimljeno je više dokumentarnih filmova.

Za svoj rad Cetín je primio više nagrada i počasti. Kanadsko-hrvatska umjetnička udruga izabrala ga je za umjetnika godine za 1986. Godine 1995. primio je od Vlade Republike Hrvatske dva odličja: Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi i Red hrvatskog pletera za osobit razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobit njezinih građana. Iste godine u Zagrebu Mare nostrum Croaticum dodjeljuje mu plaketu i priznanje za izuzetan doprinos na polju umjetnosti i kulture.

Djela mu se nalaze u muzejima, galerijama i privatnim zbirkama u mnogim zemljama svijeta.

Anton Cetín – Razgovor o ciklusu slika Covid-19 s Jasnom Lovrinčević

Što je za mene stvarno bilo važno bilo je ostaviti pečat vremena u kojem sam živio, rekao je Anton Cetín u razgovoru kojeg smo vodili povodom njegovog nedavno završenog ciklusa Covid-19. Kada mi je gospodin Cetín 14. svibnja poslao prvu sliku iz serije Covid-19, nisam pretpostavljala da ću imati privilegiju pratiti nastanak cijele serije od 19 slika, koje sam završno, sve zajedno mogla pogledati početkom rujna. Slike s Evom kao svjedokom vremena odražavale su svu nepredvidljivost ovog virusa, onako kao što su znanstvene studije i potvrđivale što sam u odgovoru gospodinu Cetínu i napisala nakon primitka prvih devet slika. “Sasvim nešto novo”, bio je moj komentar tako da sam se obradovala kada je gospodin Cetín pristao na intervju o ovoj svojoj najnovijoj seriji.

Jasna Lovrinčević: “Vaš najnoviji ciklus slika Covid-19 je u svijetu rijedak odgovor umjetnika na ovu zastrašujuću pandemiju. Kroz povijest umjetnici su puno više tematizirali prošle zaraze, posebno pojavu kuge. Rat, koji isto tako uznemiravajući i drastično ugrožava život kontinuirano je redovna i česta tema skoro svih umjetnosti, a o virusu, koji je visoko, znanstveno i tehnološki razvijeno čovječanstvo prisililo na korištenje srednjovjekovnih metoda zaštite, nenašavši nove, uglavnom šute. Kako ste se odlučili na ovaj ciklus?”

Anton Cetín: “Već na samom početku pojava Covida-19 potpuno i nepovratno mijenjajući našu dotadašnju stvarnost u jednu sasvim novu neslućenu, nepredvidljivo dramatičnu, zastrašujuću, pogibeljnu i zabrinjavajuću, u meni je pobudila potrebu učiniti nešto ili ako hoćete obilježiti, u mojem slučaju reagirati na svoj, slikarski način – na platnu. Sama ideja nije bila dostatna – trebalo je osmisliti što slikati i koji će elementi morati imati prednost i najbolje, najslikovitije je ostvariti i prikazati u jednom tako složenom i zahtjevnom zadatku. A to baš i nije bilo tako jednostavno i lako. A onda i kako, kojom tehnikom ili kojim tehnikama sve to ostvariti. Odmah mi je bilo jasno da jedna slika neće biti dovoljna, da će trebati naslikati više njih – jedan poveći ciklus slika, kojih broj tada još zapravo i nije bio na vidiku. Što je za mene stvarno bilo važno bilo je ideju ostvariti u smislu ostaviti pečat vremena u kojem sam živio, kakvog sam ga viđao, razumijevao, doživljavao za sve vrijeme slikajući ga. Zato sam i reagirao na svoj način, i nisam šutio. I zato sam se i odlučio na ovaj ciklus.”

Jasna Lovrinčević: “Neposredno prije Vašeg odlaska u Pariz, u Zagrebu je 1965. nastao Vaš ciklus crteža Zlokobne ptice kao refleksije na, kako ste rekli u jednom našem prethodnom razgovoru 2016., „zloslutne prijetnje apokaliptičnih razmjera A bombom“. Crteži, koje ste mi poslali također snažno sugeriraju prizore iz Apokalipse, opustošenu Zemlju, dim, glad i iscrpljenost rijetko preživljelih, samouništenje čovjeka svojom vlastitom tehnologijom, kao i upliv kosmičkih sila. Koliko je ovaj ciklus, izuzetno imaginativan kroz bogat crtež i posebno osjenčane velike tamne kao i bijele površine, bio inspiracija za ciklus Covid-19?”

Anton Cetín: “Točno je da je u Zagrebu 1965. nastao moj ciklus crteža Zlokobne ptice kao refleksija na „zloslutne prijetnje apokaliptičnih razmjera A bombom”. Isto tako je točno i sve ovo ostalo što ste u ovom pitanju naveli. A, da bismo mogli naći odgovor na ovo pitanje u smislu inspiracije ciklusa Zlokobne ptice za ciklus Covid-19 moramo se najprije vratiti u 1965. godinu, a to znači samo 55 godina unatrag. Dakle, u godinu u kojoj su se u mojem radu po prvi put pojavili prizori već spomenuti u ovom pitanju. Neki od tih prizora iz ciklusa Zlokobne ptice postali su u stvari poveznicom onima u ciklusu Fantomi, nastalom u Parizu, 1967., a oni iz ciklusa Fantomi opet preko ciklusa Uznemireni svemir, nastalom u Torontu, 2001., sada prizorima – simbolima u ovom novom ciklusu Covid-19.”

Jasna Lovrinčević: “Još na prvoj slici iz ovog ciklusa Covid-19 koju ste mi pokazali početkom svibnja 2020., uočavao se jedan zagonetan broj 2001. kako sam ga tada u odgovoru na primitak prve slike i okarakterizirala. Autorica Branka Hlevnjak je u svom tekstu pod nazivom Novi ciklus slika Antona Cetina Kovid-19, objavljenom na portalu Epoha u srpnju 2020. navela kako ste za ovaj ciklus slika koristili zaboravljene, neobjavljene radove iz ciklusa Uznemireni svemir, nastalih još 2001. Ovo je jako zanimljiva činjenica kao i drugi podatak da je tih radova bilo devetnaest. Ova nevjerojatna podudarnost s brojem 19 kojeg u nazivu nosi ovaj užasni virus još uvijek neobjašnjenog podrijetla, kao i povezanost s ciklusom Uznemireni svemir je neobična. Jeste li se i sami iznenadili? Jeste li to možda prihvatili kao sinkronicitet ili kao nešto ipak povezujuće i naslućujuće?”

Anton Cetín: “Početkom proljeća 2001. godine započeo sam raditi na ciklusu slika koji još tada nije imao naziv. Rano ujutro 11. runa ili u SAD-u 9 /11, na dan rušenja Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku otišao sam u grad obaviti neke poslove i prolazeći podzemnim dijelom zgrada na jednom mjestu opazio potpuno nečujnu – nijemu i nepomičnu hrpu ljudi gledajući nešto na velikom ekranu. To je u meni pobudilo radoznalost pa sam se pridružio i također vidio cijelo rušenje istog. To me se strašno dojmilo. Vrativši se u atelje s idejom to obilježiti, ali pod dojmom svega viđenog jednostavno nisam bio u stanju ništa učiniti. A kada sam oko sebe pogledao slike na kojima sam do tada radio pojavio se za njih naziv Uznemireni svemir – u tom trenutku ni sam nisam bio svjestan odakle. Jedan dio radova na papiru u tehnici akrilika u pripremi ostao je neiskorišten pa sam ga pohranio u jednu kutiju i stavio na stranu potpuno zaboravivši na nju. Razmišljajući o tome čime ću započeti rad na ciklusu Covid-19, sjetio sam se kutije. Otvorio sam kutiju i počeo brojiti, a kad tamo na moje veliko iznenađenje bilo je točno 19 tih neupotrijebljenih radova i danas sasvim aktualnih, koje sam jednostavno – bez imalo razmišljanja odlučio koristiti. I tako sam se odlučio za ciklus od 19 slika. Prihvatio sam to kao sinkronicitet jer se sve vremenski podudaralo, kao povezujuće jer je tematski bilo povezano s prethodnim događajima, a i kao naslućujuće jer sam u mojem slikarstvu slutio dolazak nečega novog – novog početka.”

Jasna Lovrinčević: “Možete li malo pojasniti, jesu li ti pronađeni radovi bili nezavršeni i sada na neki način dopunjeni ili ste Vi preko tih slika ponovno slikali s tim da je ostao vidljiv broj 2001?”

Anton Cetín: ”Ti radovi nisu bili završeni, bili su u pripremi za primjenu u ciklusu Uznemireni svemir. Svakog od njih jednom specifičnom tehnikom prenio sam na platno i preko njih slikao nove simbole vezane uz ovaj ciklus – Covid-19. A kako su ti nezavršeni radovi nastali 2001. godine brojeve sam zbog dokumentacije ostavio vidljivim. Na primjer, u gornjem dijelu prve slike ovog ciklusa, vidi se lik također naslikan 2001. godine i sada prenesen u ovaj ciklus, lik-zloduh u ulozi pokretača enormne energije zla iza virusa koji dominirajući cijelim prostorom slike ispunjavaju svoj zadatak, lik s bijelim očima koje iz svoje prazne – mrtvačke bjeline siju smrt, a zloban sotonski osmijeh je reakcija na propast koja nas je snašla i u kojoj smo samo bespomoćni promatrači i žrtve.”

Jasna Lovrinčević: “Na prvoj slici ovog ciklusa, bez obzira na zastrašujuće simbole, njena simetrija i boje, laganost i prozračnost stvaraju osjećaj harmonije i smirenosti što sam i napisala nakon što sam primila prvu sliku. Poslije, slijede slike koje reflektiraju sav užas i dramatičnost što ih je u svijetu stvorio ovaj virus, odražavajući njegovu nepredvidljivost, kako bi se na zadnjoj slici Eva pojavila nasmiješena, simbolično predstavljajući pobjednika. U tom smislu cijeli ciklus stvara i jedan optimističan dojam. Je li Vas vodio optimizam kroz stvaranje ovog ciklusa?”

Anton Cetín: “Bez obzira na sve prikazano u slikama, od prve do zadnje, optimizam me je kroz cijelo vrijeme rada na ovom ciklusu nosio i vodio prema, nadajući se, pozitivnom kraju ove zastrašujuće pandemije.”

Jasna Lovrinčević: “Covid-19 postao je subjekt intenzivnog istraživanja znanstvenika u cijelom svijetu i nadamo se da će se naći neko rješenje za svršetak ove pandemije. Vi ste u svom prikazu otišli puno dalje, dajući viziju budućnosti svijeta. Na zadnjoj slici četiri grafička simbola virusa korone asociraju na četiri jahača Apokalipse prema Ivanovom otkrivenju u Šestom poglavlju; bijeli, crveni sa smeđim završecima koronarnog dijela i crni, svi s odgovarajućim sadržajima ispod u kojima se naslućuju događaji zadnjih vremena. Četvrti jahač Apokalipse je Smrt na konju zelenku dok je na Vašoj slici četvrti, odnosno prvi simbol u sivoj boji, s stim što je u sadržaju ispod zelenom bojom “smrti” obojeno lice u profilu, okrenuto prema gore. Jeste li namjerno napravili takav slijed simbola virusa korone, odnosno “jahača”?”

Anton Cetín: “U zadnjoj, 19. slici, poveo sam se redoslijedom ovovremenih događanja: prvo se pojavila bolest – pandemija koju simbolično predstavlja jahač na sivom konju, drugo – nastaje glad i bijeda koje simbolično predstavlja jahač na crnom konju, treće – vrijeme u kojem obično nastaje rat kojeg simbolično predstavlja jahač na crvenom konju i na kraju četvrto – kada dolazi vrijeme pobjede koju simbolično predstavlja jahač na bijelom konju. Zato u gornjem dijelu slike i imamo 4 virusa – sivog, crnog, crvenog i bijelog, a ispod svakog od njih je detaljniji slikarski prikaz onoga što po meni simbolizira svaki od njih. Ispod sivog virusa zeleno obojeni lik na dnu slike predstavlja mrtvo lice.”

Jasna Lovrinčević: “Novi virus pobudio je različita mišljenja o uzrocima njegove pojave, istraživanja prethodnih zaraza kroz povijest, naveo mnoge na čitanja različitih proročanstava, razmišljanja o ekonomskim perspektivama, psihološkim posljedicama zbog novog načina života i mnoga druga razmatranja vezana za sve aspekte života cijelog čovječanstva. Vaša zadnja slika, moglo bi se reći, sažima sve ove refleksije; zaraza koja život pretvara u sivilo, glad u bijedu, rat u krv i smrt i na kraju žuta boja sunca i Eva u bojama novog života. Jedan ovakav eksplicitan prikaz iziskuje sigurno i hrabrost, ali i promatrača navodi na razmišljanje. Jeste li bili u dilemi s objavom zadnje slike?”

Anton Cetín: “Ne, nisam bio u dilemi s objavom zadnje slike. Već nakon nekoliko prvih završenih slika počeo sam razmišljati o zadnjoj slici koja bi trebala zaokružiti, odnosno odrediti ciklus. Razmišljajući o tome i razmatranju nekoliko drugih mogućnosti koje su se nametale, odjednom se pojavila ideja o mogućnosti primjene jednog možda određenijeg rješenja – apokaliptičnog. Odlučio sam se uhvatiti u koštac s tom izazovnom idejom. Radeći na drugim slikama paralelno sam radio na traženju osnovnih obilježja Apokalipse, prihvaćajući ona za koja sam mislio da će kao najprikladnija moći najbolje prikazati sadržaj slike i samim tim opravdati njezin konačan ishod.”

Jasna Lovrinčević: “Svih devetnaest slika pojedinačno zadržava pogled promatrača bogatstvom raznolikosti u smislu forme, ekspresivnošću izraženom fantastičnim koloritom kao i bogatstvom likova jer pojedine slike su skoro figurativne. Pojedine slike, 16, 17, 18 kao i 15 ili 14 su toliko bogate sitnim detaljima u smislu raznolikosti linija, boja i forme da podsjećaju na bogatstvo minijaturističkog slikarstva. Koliko je ovaj ciklus bio izazov za Vas u slikarskom smislu?”

Anton Cetín: “Kako se u mojem slučaju radi o likovnoj interpretaciji nastale situacije izazvane zastrašujućom pandemijom Covid-19 sasvim mi je bilo jasno da stotine ljudskih likova – portreta u svim mogućim fizičkim i duševnim situacijama na slikama u ovom ciklusu, moje ideje mogu ostvariti najbolje na figurativan način. Sve ovo što ste u ovom pitanju naveli i opisali po meni toliko je lijepo i istinito da to nije potrebno ponavljati. Hvala Vam. A sve to ostvariti omogućila mi je jedna moja specifična tehnika koju sam otkrio slikajući ciklus Uznemireni svemir. Sada, u ovom ciklusu Covid-19 otkrio sam još nove mogućnosti koje su mi omogućile ovu tehniku još dalje razviti, usudio bih se reći, do savršenstva. I ne iznenađuje me kad kažete da su pojedine slike toliko bogate sitnim detaljima u smislu raznolikosti linija, boja i formi da podsjećaju na bogatstvo minijaturističkog slikarstva. Ideja je bila to ostvariti najvećim mogućim bogatstvom boja linija i formi i povezati ih s ostalim simbolima te ostvariti jedan dinamičan ritam potreban unutar svake slike. Mislim da bi u tom smislu bio propust mimoići neka od obilježja ili ih bar ukratko pojasniti u spomenutim slikama 15, 16, 17 i 18. Na primjer u slici 15 likovi, osobito naglašeni jarkim koloritom, ustvari su lutalice u jednom gotovo apokaliptičnom prikazu opustošenog krajolika. U slici 16 detalji – kvadratići simbolički prikazuju grobove neznanih, bez vjerskih obilježja koja su Korona virusu ionako beznačajna. U slici 17 bogatstvom linija, boja i formi želio sam prikazati posvuda razbacane dječje igračke narušene moćnim virusom, nažalost u ovom slučaju bez djece, ali i s nadom u njihov skorašnji povratak. Slika 18 još uvijek bogata detaljima kao i u prethodnim slikama u biti prikazuje virusom zarobljenu Evu koja usprkos toga čvrsto i nepobitno vjeruje u sam kraj epidemije. Pa moja ideja je od samog početka bila slikati ne samo viruse i ružne scene ljudskih bića u situacijama u kojima su se našla – zabrinutost, strah, bol, patnja, smrt, već i kroz ovo što ste napisali koje me je optimizmom – nadanjem i vjerovanjem ujedno i vodilo prema jednom konačnom i pozitivnijem kraju Kovida19. U slikarskom smislu ovaj ciklus bio je za mene jedan ogroman izazov koji me je obogatio mnogim novim životnim spoznajama i otvorio nove slikarske mogućnosti – imam osjećaj da očekuje nastavak …”

Jasna Lovrinčević: “Vaša Eva je nedavno proslavila pedeseti rođendan i Vi ste na promociji monografije Eve 1967.-2017. u svom nadahnutom govoru nagovijestili kako će Eva i dalje biti Vaša muza i inspiracija do kraja. I sada je Eva postala svjedok i ovog teškog vremena. Poslije ciklusa Uznemireni svemir, Oživljavanje i trijumfa Duge, povela Vas je kroz užas virusa korone i nastavila dalje do novog života. Eva je postala kao jedan originalni slikarski element. Možete li zamisliti kompoziciju bez Eve?”

Anton Cetín: “Vrlo dobro i zanimljivo pitanje. Točno je da sam u svojem, kako kažete, nadahnutom govoru na promociji monografije EVA 1967-2017 nagovijestio kako će Eva i dalje biti moja muza i inspiracija do kraja. I to je apsolutno točno. Samo što zasad imamo samo dva kraja – prvi koji bi se dogodio u momentu kada bi Evu iznevjerio, a drugi u onom neželjenom. A kompozicija bez Eve mogla bi se dogoditi jedino mojim prelaskom u apstraktno slikarstvo. A za to ne vidim ni potrebe, a ni svrhe“.

Zrinko Horvat

Povezane objave

Pobuna zemlje protiv neba

HF

Ne daj suzi da ubode

HF

Roko Dobra

HF

Maestralni opus slikara Vlade Tuđe

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više