Hrvatsko-srpska koalicija u Dubrovniku iz 1911. godine
Izborni proglas objavljen u dubrovačkoj “Crvenoj Hrvatskoj” od 2. kolovoza 1911. vrlo je zanimljiv, tu se radi o Hrvatsko-srpskoj koaliciji, baš uoči Prvoga svjetskog rata. Pogledajmo neke članove s te liste.
Gracić Mato, puno učinio za Prožuru (izgradio osnovnu školu npr.), Talasoterapija (sumporna banja) u Rijeci Dubrovačkoj. Politička posrbica iz uvjerenja.
Mičić Božo i Miće – starinom Srbi, Miće ateist i rugač katolicizmu, sklon uličarskim ispadima (vidi Prava Crvena Hrvatska 2. ožujka 1907., te 5. siječnja 1907.) poslije stao uz diktaturu, dr. Pugliesi Antun posrbica (zanimljiv sukob s M. C. Medovićem), pl. Bona Luka – srbofil, poslije se “istakao” u Milijunaškoj aferi kad je pokradena austrijska vojna kasa, što je Kraljevina Jugoslavija sankcionirala financijski, ali ne i kazneno. Zaslužan za tramvaj.
Od Hrvata Sessa Đuro je tu, kao i Marko Macan, Hrvat sa Dupca, ne znajući pravo lice Čingrije.
Tu je i Antun Jakšić, kasnije član uprave Srpske banke i direktor Pomorske agenture u Gružu. O Melku Čingriji sam pisao dvaput, vrlo negativno. Supilo ga baš nije volio, radi njega se svadio s ocem mu Perom Čingrijom.
Dr. Luko Dražić starješina je “Hrvatskog sokola”, Luko Bogdan meta je satiričkoga časopisa “Jež” iz 1921. “Jež” br. 1. oštro piše: “Gospar Luko Bogdan publiko (publicirao) je otvoreno pismo na omladinu, perke je omladina u fojima pretenđala (jer je mladež u novinama imala pretenzije) da se i on pod stare dane i u ovo ozbiljno doba igra bandijericama (zastavicama).
Mi smo parera gospara Luka da našoj nadobudnoj omladini ne bi dohodile u glavu ovakve ludosti, da ih je tokalo ko i njega sve abandunat (napustiti, ostaviti) i trčat dal estero (po inozemstvu) amo, da se bori na Kajmakčalanu (turc. Kajmakov vrh, vrh gdje su Srbi 1918. vojevali protu naših, op., T.T.) za Jugoslaviju.
Molimo gospara Luka da se ne jedi što svi ne znamo za junačke podvige nekih naših viđenijih Jugoslavena.”
