Bošnjačka naci-politika podržana je u njemačkom Bundestagu
Ne prestaju muslimansko-bošnjački napadi na ravnopravnost i jednakost, na suverenost i konstitutivnost Hrvata i njihovih prava i sloboda u beha rezervatu, napravljenim za njih u Daytonu, nazvan Federacija BiH. Nema više ama baš ni jednog nacionalnog i vjerskog dijela hrvatskog naroda u daytonskoj federalnoj zajednici Hrvata i Bošnjaka a da muslimanski vjerski ekstremisti i politički unitaristi ne pokušavaju da ga sruše, što je znak da ne priznaju hrvatski narod u njegovom nacionalnom i vjerskom identitetu. Ne priznajući im identitet ne priznaju ni njih kao narod, a time im ne priznaju ni pravo na dio beha zajednice. Bosanskim i hercegovačkim zbirnim entitetom sve više vlada diktatura muslimanske vjerske policije, čuvara Islamske revolucije, koja se ubrzano širi i izvan beha teritorija. Kao i svaka povijesna revolucija i Islamska u Bosni i Hercegovini je teroristička i zločinačka, u početku prema drugim i drugačijim vjerama i narodima, te na kraju i protiv vlastitog, u beha slučaju muslimanskog naroda. Zapravo, najveće žrtve svih revolucija, a napose vjerskih kakva je Islamska u Afganistanu, Iranu i BiH, su vlastiti narodi.
Po svim parametrima vladavine vjerske revolucije su daleko najbrutalnije i najrazornije. Iza njih ostaje svaka pustoš u narodima iz kojih poteknu, i milijuni stradalih. One su brutalni kočničari svakog napretka društva. Zapravo narod je talac tih revolucija i njihovih vođa.
Niti jedan poredak ne stvara tako snažne i duboke diobe među narodom, i takve podijeljene staleže kao Islamske revolucije. To su proizvođači nedodirljivih dinastija i gladno siromašnog naroda, koje dijele debeli i visoki zidovi. Na strani dinastije i vjerskih lidera raskoš kakvu slobodni svijet ne može čak ni zamisliti, na drugoj onoj narodnoj strani siromaštvo, glad i obespravljenost, koju još teže može razumjeti svijet slobode i demokracije. Sve te činjenice potvrđuju stvarnosti u Afganistanu, Iranu i dijelom u Bosni i Hercegovini kroz dinastiju Izetbegović, koja je, pa gotovo, okupirala cijeli bošnjački ne samo nacionalni i vjerski identitet, nego i onaj ekonomski. Dinastija Izetbegović koja je okupirala sve dijelove beha društva od politike i vjere do bolnica, u izgradnji, čuvanju i širenju Islamske revolucije uništila je BiH više negoli sve druge revolucije koje su prošle njenim vremenom i prostorom.
Što je bivalo manje BiH tim je raslo carstvo i moć dinastije Izetbegović i revolucionara vjerske Islamske ideologije. No to i jest cilj svih dinastija i revolucionara, manje države i prava, slobode i demokracije, a više revolucije i kaosa, nepravde i diktature. Više siromaštva i gladi za narod, budući da su te dvije kategorije društva oružje dinastije Izetbegović u diktatorskoj vladavini koja gotovo da nema granica. Ono što tu vjersku muslimansku ideologiju dinastije Izetbegović čini nacističkom je činjenica da je se pokušava, naravno prisilom kao što je sve u revolucijama i ideologijama prisila, prenijeti kao način autokratske i unitarizirane, odnosno islamizirane vladavine i na hrvatski narod. A to bi značilo, ukoliko se u tom uspije uz pomoć visokih predstavnika, ne samo potpuno ropstvo Hrvata, nego i njihova prisilna islamizacija, u kojoj bi sve katoličke crkve u takvoj beha zajednici doživjele sudbinu crkve sv. Sofije u Istanbulu i sudbinu crkve sv. Katarine u Jajcu.
Na tom tragu je kroatofobično i kršćanofobično reagiranje bošnjačko muslimanske grupe delegata u Domu naroda i zastupnika iz Zastupničkog doma Parlamenta beha Federacije na postavljanje oznaka i tabli sa, kako to Komšićevo Izetbegovićevi centralisti i unitaristi, zapravo islamisti, za sva hrvatska znakovlja i prava kažu, “neustavnim grbom grada Čapljine” na kuće u tom gradu. Naime, što se više islamizira politika njemačkog Bundestaga kroz lažno germanizirane Bošnjake, Turke i Arape, tim više bošnjačko-muslimanskog nacizma u zbirnom beha entitetu, u kojem vlada snažna koalicija njemačkog visokog predstavnika i Zeleno Lijevih članova Bundestaga Velike i nedodirljive Njemačke s dinastijom Izetbegović. To je razlog što je svaki pokušaj Hrvata da pokažu svoj identitet u, sada više ne samo islamiziranom nego i germaniziranom, beha entitetu “neustavan”, a mjesta na kojima postave svoj grb, zastavu ili bilo koji drugi nacionalni znak, da je “njihova hrvatska opština”.
Nije daleko trenutak kada će Hrvatima biti zabranjeno da kažu i pokažu da je bilo što u otetoj im domovini BiH njihovo hrvatsko, pa i vlastita kuća. Zar tu naci-politiku Bošnjaka u BiH potpomagana lažno germaniziranim bošnjačkim muslimanima u njemačkom Bundestagu svijet ne gleda u ruskoj agresiji na Ukrajinu.
Za okupirani i obespravljeni hrvatski narod u beha federaciji nema nikakve razlike između ruske agresije na Ukrajinu i njemačko bošnjačke na Hrvate u većem beha entitetu. Svakim se danom iz Sarajeva i Berlina šalju prijeteće poruke Hrvatima da nemaju više šta tražiti u federalnom rezervatu u koji su silom ugurani u Daytonu. U svim sarajevskim i berlinskim knjigama taj se entitet upisuje u muslimansko vlasništvo jedan kroz jedan, što je njemački nastavak etničkog čišćenja Hrvata i njihovih prostora, tamo gdje su Muslimani zaustavljeni otporom Hrvatskoga Vijeća Obrane i kroz institucije Hrvatske Republike Herceg Bosna.
Opravdan je, stoga, strah hrvatskog naroda od njemačkog povratka na beha prostore, od kojih su još mnogi dijelovi krvavi od njemačke prošlosti, koju germanizirani Bošnjaci, Turci, Arapi i mnogi drugi muslimani zastupnici u Bundestagu u najcrnjem obliku vraćaju na brdoviti Balkan, u bosansko hercegovački lonac mržnje. Bošnjacima iz Bundestaga malo je osvojenog beha teritorija u vjerskom beha ratu te ga zajedno sa političkim ekstremistima nastoje proširiti i na prostor Čapljine, jer kažu “nikada ne će pristati na segregaciju i asimilaciju”, ali hoće pristati, i to prisilno čine, na segregaciju i asimilaciju Hrvata na cijelom beha području. Općinski prostori su mali zalogaj za toliko snažne i ujedinjene njemačke zastupnike, koji danas više odlučuju svojim ekstremizmom i njemačkom prepoznatljivosti iz prošlosti o sudbini BiH negoli njen suvereni i konstitutivni hrvatski narod. Pravda i demokracija na velikonjemački način, koji je dva puta ljudsku povijest vraćao stoljeća unazad, i iza sebe ostavio milijune žrtava i svekoliku pustoš diljem svijeta.
Ne može se stoga po toj njemačkoj pravdi koja je proizvod njemačko bošnjačke kolonijalne političke sprege govoriti o pravdi i jednakosti, ravnopravnosti i slobodi hrvatskog naroda u beha zajednici ako potomcima Osmanlija smeta grb Hrvata, pa i onaj u Čapljini. No ne smetaju im zeleni nogostupi i pješački prijelazi u beha gradovima koji su, gotovo, sto posto čisti muslimansko bošnjački.
Nije li ta čista nacionalno vjerska slika pojedinih muslimansko-bošnjačkih gradova, etnički očišćenih u vjerskom sukobu i daytonskom primirju najveće poniženje kroz koje su prošli i prolaze Hrvati, tijekom muslimansko-bošnjačkog uspostavljanja teritorijalnih granica čistog muslimanskog entiteta. Ispod vjerske zelene muslimanske boje koja pokriva sve više beha teritorija nestaje, ne samo hrvatsko katolički nacionalno vjerskih boja, nego i sva europska šarolikost koju Bošnjaci nisu mogli, niti mogu, bilo kada prihvatiti i u njoj živjeti. Napose je ne mogu sada prihvatiti kada su politički ojačani sa svojim muslimanskim sunarodnjacima, lažno germaniziranim, u njemačkom Bundestagu koji je gotovo okupirao beha zajednicu Bošnjaka, Hrvata i Srba. Iz Berlina je u prošlosti zabranjivan nacionalni znak svih okupiranih naroda, na što podsjeća i ova današnja njemačko-bošnjačka politika koja se okupatorski širi po politički brdovitom Balkanu.
