Hrvatski Fokus
Kolumne

Mislila sam da se u demokratskoj Hrvatskoj u školstvu ne će nastaviti po staromu

U izbor ravnatelja škola uključeno je puno činitelja, koji sa školom i poslovima ravnatelja ne bi trebali imati ništa zajedničko

 

Afera “Daj pet”, ne bi bila afera, čak niti slučaj da ravnateljica Klasične gimnazije nije pala na utjecajnu osobu, Sanju Musić Milanović, majku učenika trećeg razreda koja joj je poslala mail sa zahtjevom da joj odgovori na propuste u nastavi matematike, zbog čega su učenici oštećeni u znanju i konačnoj ocjeni.  Navodno je naša prva dama tražila od ravnateljice škole da njezinom sinu četvorke pretvori u petice, kako bi razred završio s famoznih 5,00. To u pismu  (e-poruci) nigdje ne piše. Dapače! Ne traže se petice. Ravnateljica škole je to drugačije protumačila i navodno naredila profesorici matematike da digne četvorku na peticu. Kako ne bi drugi učenici bili oštećeni još se to napravilo šestorici učenika. Time je narušena cijela struktura ocjena u tom razrednom odjelu. Narušen je integritet i autoritet predmetne nastavnice. Koga briga? Zbog javnosti, koja o tome bruji gromoglasno već dva tjedna, u školu je došla prosvjetna inspekcija i utvrdila niz manjkavosti, propusta i nerada  ravnateljice i pedagoške službe škole. Škola  i ravnateljica su novčano kažnjeni. Preporuka inspektora je da ravnateljica nastavnici matematike izda pismenu opomenu, jer je podizala ocjene. Licemjerje nad licemjerjem. Mladoj, neiskusnoj profesorici se najprije naredi da digne ocjene, a onda je se za to kazni.  Svega toga ne bi bilo da su ravnatelji škola neovisni i samostalni u svojem radu i djelovanju. Neki to, istina i jesu, ali mnogi nisu, jer njihov izbor ovisi o politici. Naime, kadroviranje ravnatelja škola, kao i ravnatelja drugih državnih institucija ovisi o politici, odnosno HDZ-u, koji je dugo i neprekinuto na vlasti (osim dva mandata) od osamostaljenja Republike Hrvatske. Ništa se nije promijenilo od politike  i kadrovske  filozofije u bivšoj državi. Partijska knjižica je otvarala gotovo sva vrata i bila jamac uspjeha. Iskusila sam to osobno. Bila sam jako naivna, sigurna u sebe, svoje formalno obrazovanje i postignuće u nastavnoj praksi. Unatoč, porukama da odustanem, da nemam šansi, nisam odustajala. Imala sam najbolje uvjete od svih kandidata i naravno nisam prošla. U slučaj je bio umiješan CKSKH, u kojem je bio brat, mojeg konkurenta. Naravno, taj kandidat je postao ravnatelj škole, iako je tada stanovao u Šibeniku.  U našoj novoj neovisnoj slobodnoj, jednakopravnoj, demokratskoj i samostalnoj državi, išlo se po istom obrascu. Krenulo je od mjesne zajednice, čija je predsjednica HDZ-a, imala jake veze (dijaspora) koje su dopirale čak do predsjednika države. Nisam odustajala i poslušala poruke iz samog vrha vlasti, kako mi je najbolje da odustanem. U slučaj je bio upleten sudac ustavnog suda koji je iz Kanade zvao tadašnju ministricu i naredio joj da potvrdi drugog kandidata, iako je sve bilo spremno da potvrdi mene. Ispričao mi je to član komisije za imenovanje koji je svemu bio prisutan. Zazvonio je crveni telefon, na koji se javila ministrica. Povukla je moje imenovanje za ravnateljicu škole, bez ikakvog objašnjenja.  Potvrdila je osobu, kojoj je funcija ravnateljice škole bila samo odskočna daska u karijeri. Nisam postala ravnateljica škole, iako je 90 % ljudi iz škole bilo za mene. To me dosta pogodilo. Danas mi je to pomalo glupo i smiješno. S ovom današnjom pameti i iskustvom to nikad ne bi niti pokušala, jer znam da je sve oko izbora ravnatelja škole manje-više farsa, da se unaprijed odredilo tko će to biti, na nekoj višoj instanciji. Osim toga neki ravnatelji škola su naprosto pobjegli iz razreda, gdje se krvavo radi, gdje ekvilibriraš na tankoj žici, bez zaštite, gdje te stalno dezintegriraju, gdje ti se svatko miješa u posao, gdje si nesamostalan u svom radu, ali si uvijek za sve odgovoran.

Istina, puno je ravnatelja škola koji su kompetentni, kompetitivni i zaslužuju taj položaj. Međutim, da nisu imali nekoga svoga i neko jako zaleđe nikad ne bi došli na tu funkciju, unatoč najboljim uvjetima. Ne možeš ti nigdje napredovati, ukoliko nisi član ili simpatizer državotvorne stranke. Ima iznimaka, ali su rijetke.

U izbor ravnatelja škola uključeno je puno činitelja, koji sa školom i poslovima ravnatelja ne bi trebali imati ništa zajedničko, zapravo se u to niti ne razumiju. Članstvo u HDZ-u im to osigurava i time srozava ugled školstva. Što na primjer jedna pipničarka iz motela na periferiji Zagreba, zna o školi, nastavi, struci, …školstvu. Apsolutno ništa, osim što ima moć odlučivati o svemu u školi, jer je u Školskom odboru. Ona to radi na način placa. Oni koji joj podilaze su omiljeni, dok su joj drugi neprijatelji. Oko sebe okuplja krug istomišljenika i stvara lošu, nerealnu sliku o školi, nastavi i pojedinim nastavnicima. U izbor ravnatelja škole je ne rijetko uključen mjesni župnik, a ponekad i visoki kler.

Onaj kandidat koji je uspio postati ravnateljem škole, uz potporu državotvorne stranke, njenih satelita i Crkve, biti će lojalan svojim  “stvoriteljima”, neće se ogriješiti o njih i pokušati ne odužiti im se, posebice kad su u pitanju djeca, utjecajnih roditelja.

Naša prva dama, Sanja Musić Milanović je utjecajna osoba. Tako misli ravnateljica Klasične gimnazije. Ja mislim da ta gospođa ravnateljica, ne zna i ne radi svoj posao. Ona se nema što miješati u zaključivanje ocjena  u bilo kojem nastavnom predmetu.  Ona treba pratiti rad u nastavi i ocjenjivanje kao dio tog rada. Ocjenjivanje učenika je u domeni predmetnog nastavnika.  Međutim, u taj segment nastave se često uključuju mnogi ravnatelji, na poticaj roditelja učenika, posebice kad su ti roditelji utjecajni, na bilo koji način. To je podilaženje onima  o kojima direktno ili indirektno ovisi fotelja ravnatelja i reizbor.

Takvi roditelji čak i ne moraju intervenirati u ocjene. Njihovo se dijete drugačije gleda i tretira. Toliko o pravnoj jednakosti. Toliko o državi gdje državni činovnici svojim radom i djelovanjem potkopavaju temelje te države.

Potkopavanje države je stvaranje pet nulaša, učenika koji iz svega imaju petice. To je laž, nad lažima, prijevara i obmana.

Da ne bi imala problema s ravnateljem škole, jedna je nastavnica svim učenicima iz prirode i biologije zaključila odličan, bez obzira kakve su ocjene imali tijekom nastavne godine. To je prošlo Razredno i nastavničko viječe. Ocjene su upisane u svjedodžbe, legalne su i legitimne. No je li to baš tako ? Što u toj školi radi ravnatelj (ravnateljica) i pedagoška služba škole da je to prošlo ispod radara. Očito ne rade svoj posao, praćenje rada nastavnika i uvida u pedagošku dokumentaciju.

Spomenuta nastavnica se narugala cijelom školskom sustavu, posebice sustavu ocjenjivanja i vrednovanja znanja i postignuća učenika. To je dobro u neku ruku, jer skreće pozornost, kako nešto nije u redu, kako to treba mijenjati. To nije dobro, jer baca loše svjetlo na rad pojedinih nastavnika, koji nije samo poznavanje struke, već niz pedagoških, psiholoških i socioloških polova, vezanih uz nastavu.

Većina nastavnika u ovoj državi, stručno, pošteno, profesionalno, s određenim entuzijazmom radi svoj posao. Treba ih podržati u njihovu radu i adekvatno za to platiti, a ne miješati se u njihov posao, rušiti im integritet i autoritet.

To rade prvenstveno nekompetentni i o političkoj stranci ovisni ravnatelji škola. Ravnatelje škola bi prvenstveno trebala određivati i birati struka (zbornica). To bi trebali biti sasvim apolitični, stručni, pošteni, profesionalni i svestrano obrazovani ljudi, s velikim iskustvom, entuzijazmom, organizacijskom sposobnosti, bez ikakvih repova, ne sklonih politiziranju i pravnoj nejednakosti.

Takve nije teško pronaći. Ima ih u svakoj školi. Oni su sami sebe stvorili. Oni su duša škole. Naše škole moraju imati dušu. U njima nitko ne bi trebao raditi sa strahom bilo kakvim, posebice ne od nadređene osobe.

Vrijeme je da se politika i politiziranje makne iz škola.

Ankica Benček

Povezane objave

Rusija, Balkan, Sredozemlje, NATO…

hrvatski-fokus

Bezočni predatori, mainstream i Andrej

HF

Od Romana Dmowskog do Leroya Kinga

HF

​Neka bude što manje djece, a i ono što se rodi neka se vozi rodnim biciklističkim stazama

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više