Teorija oštećivanja ozona
Teorija da će CBC-ovi koje je stvorio čovjek iscrpiti ozonski omotač jedna je od mnogih teorija koja tvrdi da bi iscrpljivanje ozona dovelo do sudnjeg dana. Teorija je nastala u ožujku 1971. godine, kada je James McDonald, atmosferski fizičar sa Sveučilišta u Arizoni, svjedočio na kongresnim saslušanjima programa Super-Sonic Transport (SST). U to vrijeme vodila se velika borba za ubijanje programa SST-a, ali svi argumenti oporbe nisu uspjeli.
McDonald je predstavio svoju teoriju da će emisije vodene pare iz SST-a izbrisati ozonski omotač, dopuštajući velikoj količini ultraljubičastog zračenja da prodre na površinu Zemlje, što bi navodno uzrokovalo masovno povećanje učestalosti raka kože. Mediji su iskoristili priču o raku kože i učinili je pitanjem dana. Financiranje SST-a je ubijeno, i rođena je teorija oštećivanja ozona. McDonald je ranije svjedočio u Kongresu kao gorljivi zagovornik teorije da su NLO-i – neidentificirani leteći objekti – redovito posjećivali Zemlju, uzrokujući velika električna zamračenja u procesu punjenja svojih vanzemaljskih svemirskih letjelica.
Nakon što je hab zastrašivanja raka kože uspostavljena kao problem koji će privući pozornost medija, teorije oštećivanja ozona počele su se širiti. Neki su tvrdili da će ozonski omotač biti izbrisan dušikovim oksidima iz atmosferskih nuklearnih testova, dušikovim oksidima iz dušičnog gnojiva, metanom krava i rižinim poljima, klorom iz ispuha Space Shuttlea, kiselim kišama i emisijama iz pesticida, fumiganta i tako dalje.
Uđite u Rowlanda i Molinu
Teorija s ciljem da cfc-ovi iscrpe ozonski omotač bila je teorija broj 7, koju su izumili F. Sherwood Rowland i Mario Molina u prosincu 1973. Rowland je tada bio voditelj odjela za kemiju na Kalifornijskom sveučilištu u Irvineu, a Molina mu je bio pomoćnik. U to je vrijeme prvih pet teorija oštećivanja ozona (SST-voda, SST-dušikovi oksidi, atmosferski nuklearni testovi, gnojiva i plinovi metana krava) izblijedjeli natrag u pozadinu. Teorija je tada u modi (#6) bila da će klor iz ispuha Space Shuttlea uzrokovati ozonske rupe iznad Floride i iscrpiti ozonski omotač širom svijeta. Rowland i Molina, međutim, pronašli su mnogo bolji izvor klora u atmosferi od Space Shuttlea: CFC-a.Teorija
Rowland i Molina kažu da su CFC-ovi toliko inertni da u troposferi (dio atmosfere ispod stratosfere nema umivaonika (ništa što bi ih uhvatilo ili uništilo). Stoga CFC-ovi imaju vrlo dug životni vijek u atmosferi.
Sherwood Rowland (lijevo) na NATO-ovoj naprednoj radionici o iscrpljivanju ozona 1993. godine, gdje je upao u poteškoće odgovarajući na pitanje zašto nema izmjerenih povećanja UV-a ako dođe do iscrpljivanja ozona. Rowland je krivnju prebacio na mjerne uređaje, ali Dan Berger (desno), izumitelj uređaja, rekao je da to nije slučaj. Prema teoriji, najčešći CFC-ovi, CFC-11 i CFC-12, oboje vrlo dugovječni, ostaju u atmosferi oko 50, odnosno 120 godina. Nakon 5 godina krstarenja troposferom, CFC-ovi se prevoze u troposferu. Tamo ih ultraljubičaste zrake razdvajaju na “slobodne” atome klora (one koji se mogu kombinirati s drugim elementima) i druge molekule. Ovaj atom klora tada navodno razgrađuje molekule ozona. Teorija tvrdi da je to katalitička reakcija, tako da jedan hiperaktivni atom klora može uništiti stotine tisuća molekula ozona. Ova reakcija prestaje samo kada se atomi klora vežu s drugim atomima ili molekulama poznatim kao “spojevi rezervoara”.
Nije prava priča
Srećom, Rowlandova i Molinina verzija atmosferske kemije nije prava priča. Hipotetska prijetnja ozonu temelji se na skupu manjkavih aksioma i pretpostavki ubačenih u računalne modele koji izbacuju predviđanja sudnjeg dana. Potreban slijed kemijskih reakcija nikada nije primijećen u laboratoriju. Sve je to pretpostavka. Na primjer, ova teorija nije ni predvidjela, niti može objasniti postojanje ozonske rupe iznad Antarktike – još jedna nova teorija koja je morala biti proizvedena kako bi se objasnilo sljedeće:
Ako se bilo koji od aksioma i pretpostavki na kojima se temelji teorija iscrpljivanja ozona pokaže pogrješnim, cijelo zdanje pada. Teorija oštećivanja ozona pretpostavlja, na primjer, da postoje:
- Nema prirodnih izvora klora;
- Nema sudopera za CFC-ove osim stratopsfere;
- Nema utjecaja na ozonski omotač od solarnih pojava, uključujući događaje solarnog protona;
- Nema dugoročnog utjecaja atmosferske dinamike;
- Nema utjecaja atmosferske električnosti i elektrokemijskih reakcija u stratosferi;
- Nema utjecaja geomagnetskih polja;
- i da povećanje UV-B uzrokuje povećanje malignog karcinoma kože melanoma.
Zapravo, pokazalo se da je teorija pogrešna u svakoj od ovih pretpostavki, Promotori prijevare štite se dodavanjem upozorenja “značajnog” tim tvrdnjama (na primjer, da ne postoje “značajni” prirodni izvori klora, ali u praksi odbacuju sve čimbenike osim onih koje odaberu.
(Svršetak u sljedećem broju)
