Na dan sv. Mihovila 1929. Rafael Boban otišao je u belgijske rudnike raditi
Preuzeto iz knjige JURE I BOBAN, Povijest Crne Legije, pisac Marko Marković, Tomislavgrad-Zagreb, 2003., str. 194.
Među živim Gruđanima malo je onih koji pamte Rafaela Ranka Boban pa sjećanja na njega prerastaju u legendu. (Za povijest i bolje razumijevanje Ranko Boban nije iz sela Gruda nego iz sela Bobanova Draga. Grude je postalo općina tek 1956. godine. Do tada Posušje je bilo naša općina. Mišljenja sam da je Marko Marković uzeo Grude kao općinu i tako povezao to kao rodno selo Ranka Bobana. Mo. Mile Boban.) U Grudama će mnogi reći da o Rafaelu znaju sve, ali su rijetki koji su ga dobro poznavali. Jedna od njih je 90-godišnja starica Iva Boban, (za sigurno znam da je ova Iva Boban, nadimkom “Pikaćuša” rođena 1910. godine. Dakle, ovaj intervju bi mogao biti godine 2000. Mo. M.B.) majka Mate Bobana, prvog predsjednika Herceg-Bosne. S njim sam, u dva navrata, razgovarao 1996. godine.
“Rafaela smo svi zvali Ranko jer su mu mnogi teško izgovarali ime pa nam je Ranko bilo zgodnije. Rođen je 23. srpnja 1907. (Postoje i druge indicije da je Ranko rođen 22. ili 23. prosinca 1907. Mo. M.B.) Na dan sv. Mihovila 1929. otišao je u belgijske rudnike raditi. (Iz do sada saznanja, i to dokazanih saznanja Ranko je otišao za Seraing, Belgija ubrzo kada je izišao iz kraljevske jugoslavenske vojske. To mi je osobno pričao moj otac Petar, koji je na poziv Ranka koncem siječnja 1929. godine otišao u Seraing, mo. Mile Boban.) Tog dana se svi dobro sjećamo jer je za Mihovila velika fešta u susjednim Drinovcima. Inače, ono što govore da je bio časnik kraljevske vojske nije točno. On je odslužio vojsku stare Jugoslavije, ali nije bio nikakov časnik. iako mu je brat Mate bio policajac u Sarajevu, nije volio žandare ni finance. Stalno im se suprotstavljao. Često je s njima imao sukobe. Po tom njegovu bratu i moj sin Mate je dobio ime. Drugi brat Petar ostao je na zemlji cijeli život. Njegova majka se zvala Iva, a otac Stjepan, ali smo ga svi zvali “Crtalina” kako bi ih mogli razlikovati jer je u našem kraju bilo puno Bobana,” kaže Iva Boban.
Iako je desetak godina pred smrt bio slabije pokretan, Ivana Bobana Ićana pamćenje je dobro služilo. On je bio posljednji koji je Bobana dobro poznavao. O Rafaelu je ispričao: (Prilažem sliku tog Ivana, Ićana Boban i poveznicu njegova intervjua za Hercegovački Tjednik. M.B.)
(Nastavak slijedi)
