Kakvo Plenkovićevo licemjerje!?
U ovih dvadeset i dvije godine samostalne, neovisne, slobodne i demokratske države Hrvatske stalna u njoj je samo pljačka. Mijenjaju se vlade, mijenjaju se ministri, mijenjaju se gradonačelnici, načelnici, ravnatelji, direktori, ali sve ostaje u domeni vladajuće stranke, bilo HDZ-a, bilo SDP-a. Pod blagoslovom i potporom stranke izvršene su mnogobrojne pljačke, utaje, krađe i opustošenja države, tijekom stvaranja, rasta i razvoja. Čovjek se nad tim zamisli i zapita: Gdje bi nam danas bio kraj da tih pljački nije bilo? Dovoljno je samo pogledati i analizirati najveću energentsku kompaniju Inu. Inu je “pojeo” MOL. To nije bilo dosta, već je i dalje svakodnevno i sukcesivno pljačkaju oni koji su na vlasti. Od Ivice Račana koji ju je prodao u lipnju 2003. do Andreja Plenkovića koji je to „najbolje“ razradio. O tome naravno, kao i o svemu jednakome ili sličnome, nitko od vladajućih ništa ne zna i nitko ništa nije kriv. Uskoro će se to dogoditi i s Podravkom. Čini se kao da je nekome stalo da u Hrvatskoj sustavno propada sve ono što vrijedi i što narodu donosi dobro i kakav takav napredak.
Ova nedavno od banaka otkrivena milijarda kuna u Ini je samo vrh ledenoga brijega, svih krađa i korupcija. Sve je počelo s pretvorbom (1988.-1991.) i privatizacijom (od 1991. pa nadalje). U vrijeme rata i poraća “domoljubi” su budzašto kupovali nekadašnje tvornice i kompanije, koje su svojim neznanjem i nesposobnošću uništili. Pritom se raznim netransparentnim transakcijama obogatili. Društvo je dobilo više od 200 priželjkivanih bogatih obitelji. Tajkuni i bogatuni su osigurali dobar život i trajno bogatstvo za nekoliko svojih nadolazećih generacija. Obogatili su se i mnogi političari, koji niti ne znaju što sve imaju, te ne mogu dobro popuniti imovinsku karticu. Obogatili su se i neki saborski zastupnici, koji su uspješno prodavali svoju moć, posebice na lokanoj sredini. Sad uživaju u visokim mirovinama, koje stalno rastu. Ničime to nisu zaslužili, posebice oni koji su sam sjedili u saborskim klupama i tupo blejali, jer puno toga nisu razumjeli i nisu bili u stanju razgovarati na razini, koju Sabor zahtijeva. To su bili podobni članovi pojedinih političkih stranaka, većina iz HDZ-a, a manjina iz SDP-a. Nisu u tomu niti branitelji isključeni. Jedan njihov dio podobnih domoljuba je unovčio tu svoju ljubav prema Domovini. Osilio se, posebice u nekim lokalnim sredinama, gdje vedre i oblače, poput nekadašnjeg SUBNOR-a. Oni sve smiju i mogu. Ne samo oni, nego i njihova djeca. Znaš li ti tko sam ja, učestalo je pitanje podmlatka branitelja i “branitelja”. Za to vrijeme ostala populacija branitelja, baš kao i većina građana živi u siromaštvu ili na rubu siromaštva.
Ova opljačkana milijarda iz Ine, bi svima njima podigla standard i izvukla ih iz bijede u koju su zapali. Nije to jedina milijarda opljačkana u Ini. Pljačke Ine datiraju još iz prošle države. INA je oduvijek bila bankomat za vladajuće. U Ini se niti čistačica nije mogla zaposliti bez znanja vladajuće stranke.
Danas se visokopozicionirani članovi HDZ-a čudom čude da se ta pljačka dogodila, uz sve kontrolne mehanizme te naftne kompanije. Kakvo Plenkovićevo licemjerje!? Dobro se zna tko odlučuje o šefovima Ine, tko blagoslivlja i imenuje članove UO-a i NO-a, tko dobiva izvještaje i tko odlučuje, barem onog dijela što se Hrvatske tiče: zapravo o svemu odlučuju Mađari, koji su se dokopali, mitom i korupcijom, većinskih upravljačkih prava u Ini. To je bila nacionalna veleizdaja. S tim činom se INA počela urušavati, a MOL rasti.
Viktor Orbán to naravno podržava, jer on je suveren državnik kojemu je u interesu Mađarska i dobrobit njenih građana (Mađara). Što podržava naš predsjednik države? Pljačku Ine zasigurno ne. Što podržava naš predsjednik Vlade? Formalno plačku Ine ne. Međutim, cijeli taj slučaj daje naslutiti kako petero uhićenih u ovoj aferi, nije bez pomoći nadležnih ovu pljačku moglo izvesti. Sve ide prema upravi kompanije, NO-u i aktualnoj vlasti i Vladi.
Pitanje svih pitanja je: komu je bio namijenjen novac oko 500 milijuna kuna, na računu umirovljenika iz Šibenika, oca masterminda (?) ove operacije, koji je navodno trebao biti pohranjen u Švicarskoj. Možda su nadležne institucije još malo morale pričekati s uhićenjima i pratiti trag novca. To je diskutabilno, posebice kad se sumnja da je to možda trebalo ići u crne fondove stranke. Fimi media je mala beba za ove umove i aktere, iako sve ide po jednakom upitnik. Po jednakom upitniku se “stvaraju” i lopovi koji kradu državnu imovinu. Sve su to “ugledni građani, uglavnom članovi državotvorne stranke, muževi, očevi, sinovi katoličkih obitelji, aktivni vjernici, sa sjedalima u prvim redovima mjesne crkve ili katedrale. Oni daju velike donacije Crkvi i vladajućoj stranci. Posebice u izbornim kampanjama. Time iskazuju svoju lojalnost, podobnost i domoljublje. U isto vrijeme lažu, kradu, obmanjuju i bogate se. Ništa novo. Novo je da Crkva o ovoj aferi šuti. Ne bi se htjeli mešati. Kaj god! Novo je možda to što se ova prijevara (pljačka) nije realizirala do kraja. Nekomu je to i tako odgovaralo.
U nas nema te sile koja bi HDZ srušila i preuzela vlast. Štogod se dogodilo, kakve god afere pogodile HDZ, potpora će im uvijek biti od oko 30 posto građana. Naime, toliko oni imaju svojih birača. To datira još od predsjednika Franje Tuđmana. Bilo bi dobro analizirati tko su ti birači. Nije teško pogoditi tko su oni. To su oni koji glasuju za Franceka još uvijek, kao i oni koji imaju direktne ili indirektne koristi od HDZ-a. Većina njih su uhljebi, koji žive na račun države, ne radeći ništa korisno, niti dobro.
Čuju se neki tihi glasovi kako se unutar HDZ-a stvara oporba vladajućima. Od toga ništa, osim pustih snova nekolicine koji nisu zadovoljni svojim statusom unutar stranke. Niti od službene oporbe ništa. Oni su razjedinjeni, unutar sebe samih i unutar oporbe. Svaka stranka je zatvoreni tabor, čiji lider misli da je mali Bog. Od siline njihovih riječi, pljuvanja po HDZ-u, vlasti, Vladi i premijeru se ništa ne će dogoditi. Nema oporba tu snagu, niti kritičnu masu da duboko petrificirani i ukorijenjeni HDZ na čelu s Plenkovićem skinu s vlasti. Nisu se mogli dogovoriti niti danas kad raspravljaju u Saboru o pljački Ine, da budu svi zajedno i da zauzmu jedinstven, racionalan, djelotvoran i realan stav, prema cijeloj situaciji. Njihovi čelnici se nadmudruju i izvikuju parole. Parole ne će smijeniti Plenkovića s vlasti.
Što oporba zapravo želi? Ina se pljačkala i kad su oni bili na vlasti. U Ini su i oni kadrovirali, razmjerno svojem sudjelovanju u vlasti. S Mađarima se oko Ine počelo šurovati, kad je lijeva opcija bila na vlasti. Mnogi o tomu puno znaju. Ne dopušta im se govoriti. Najbolje je narod držati u neznanju. To je djelotvorna formula i mantra, koja je vrijedila u prošlom sustavu. Nju su prenijele stotine tisuća bivših članova SK u ovaj sustav, bilo da su se učlanili u HDZ ili SDP, sasvim svejedno. Oni su ostali dosljedni i vjerni sustavu koji ih je stvorio i kojemu su vjerno služili. U HDZ su ušli da bi se zaštitili i da bi napredovali. Okupili su se oko predsjednika Tuđmana i ustrojavali domoljubnu i državotvornu stranku. Postali su ravnatelji, direktori, šefovi, članovi UO-a, NO-a, i stvarali svoje carstvo u novoj samostalnoj, neovisnoj, demokratskoj, suverenoj i slobodnoj državi. Mnogi od njih tu državu nisu voljeli. Ne vole ju niti danas. Na sve moguće načine je podrivaju i potkopavaju. Pljačka Ine je jedan od tih načina. Međutim, to nije samo pljačka Ine. To je pljačka Hrvatske, koja se otela kontroli. Ne događa se to samo u Ini. To se događa svuda, na svim razinama i u svim područjima rada, djelovanja i života.
