Papa Franjo kaže da je ‘tradicionalizam’ ‘nevjera’ Katoličkoj crkvi i Vatikanu II.
‘Tradicionalizam’ je oblik ‘pelagijske sebičnosti koji stavlja naše vlastite ukuse i planove iznad ljubavi koja zadovoljava Boga, jednostavne, ponizne i vjerne ljubavi koju je Isus tražio od Petra’, rekao je papa Franjo. Obilježavajući 60. obljetnicu početka Drugog vatikanskog koncila, papa Franjo napao je “tradicionalizam” kao “dokaz … nevjere” Katoličkoj crkvi.
Argentinski pontifik to je izjavio u homiliji tijekom mise u bazilici svetog Petra 10. listopada, u povodu 60. obljetnice otvaranja ekumenskog Drugog vatikanskog koncila.
Koristeći ulomak iz Evanđelja svetog Ivana – “Volite li me? Hranite moje ovce” – Franjo je pokrenuo napad na tradicionalistički pokret.
Navodeći da smo »uvijek u iskušenju da krenemo od nas samih, a ne od Boga, da stavimo vlastite planove ispred evanđelja«, osudio je one koji su željeli »pratiti naše korake«.
“Ipak, budimo oprezni”, rekao je, “i ‘progresivizam’ koji se poreda iza svijeta i ‘tradicionalizam’ – ili ‘gledanje unatrag’ – koji čezne za prošlim svijetom nisu dokaz ljubavi, već nevjere.”
Franjo je i “tradicionalizam” i “progresivizam” stilizirao kao “oblike pelagijske sebičnosti koja stavlja naše vlastite ukuse i planove iznad ljubavi koja godi Bogu, jednostavnoj, poniznoj i vjernoj ljubavi koju je Isus tražio od Petra”.
Hvaleći Vijeće za svoje djelovanje, Franjo je izjavio da je “ponovno otkrio živu rijeku tradicije, a da nije ostao zaglibio u tradiciji”.
Okupljenoj kongregaciji poručio je da se ne bave time da budu “na usponu” prema nebu ili pokušajima da se “pastirite”. Umjesto toga, Franjo je pozvao na odbacivanje svega u službi bratstva.
Koliko su često, na tragu Sabora, kršćani radije birali strane u Crkvi, ne shvaćajući da slamaju majčino srce! Koliko su puta radije navijali za vlastitu stranku nego da budu sluge svih? Biti progresivan ili konzervativan, a ne biti braća i sestre? Biti na “desnoj” ili “lijevoj strani”, a ne s Isusom?
Franjo se protivi latinskoj misi, ali upozorava na ‘polarizaciju’
U promicanju Vatikana II, Franjina homilija bila je u ravnini s ironičnom frazeologijom. Dok su njegova ograničenja tradicionalne mise 2021. bila pod nazivom Traditionis skrbništva (čuvari tradicije), Franjo je jučer napao one koji se “predstavljaju kao ‘čuvari istine’ ili ‘pioniri inovacija’ umjesto da sebe vide kao poniznu i zahvalnu djecu Svete Majke Crkve”.
Njegova ograničenja drevne liturgije, izražena u ime Vatikana II, u međuvremenu su desetkovala župe i zajednice, no Franjo je rekao da Crkva treba “ostaviti po strani ‘izme’, jer Božji narod ne voli polarizaciju”.
“Koliko vijeće ostaje pravodobno”, ustvrdio je. “Pomaže nam odbaciti iskušenje da se zatvorimo u granice vlastitih udobnosti i uvjerenja. Vijeće nam pomaže oponašati Božji pristup, koji nam je prorok Ezekiel danas opisao: ‘Tražite izgubljene ovce i vodite natrag u okrilje lutalicu, vežite ozlijeđene i jačajte slabe’ (usp.
Pontifik se zatvorio ponavljajući svoj poziv da “prevladamo svu polarizaciju i očuvamo naše zajedništvo”.
Međutim, neki su ukazali na Franjin vlastiti zapis o “polarizaciji”, upozoravajući da je njegova homilija promicanje njegovog napada na crkvenu tradiciju. “Ovo je bergoglianski govor za okončanje tradicionalne latinske mise”, napisao je katehist đakon Nick Donnelly.
Donnelly je dodao da je Franjo “neumorno napadao ‘živu rijeku tradicije’ od početka svog pontifikata”.
Vatikan II. na kojem se temelji trenutni pontifikat
Franjo i njegovi bliski savjetnici neprestano su navodili Vatikan II u svojim nedavnim potezima protiv crkvene tradicije, uključujući u tradicijskim skrbništvima i sadašnjoj sinodi o sinodalnosti. Doista, potonji je opisan kao “produžetak” Vatikana II. od kada je proces najavljen prošle godine.
U razgovoru za LifeSiteNews prošle godine, Matt Gaspers – glavni urednik Katoličkih obiteljskih vijesti – rekao je da sinoda: “podsjeća na ono što je nadbiskup Carlo Maria Viganò napisao u svojoj prvoj velikoj intervenciji u vezi Sabora (9. lipnja 2020.), naime, ‘da je od Vatikana II nadalje izgrađena paralelna crkva, nadograđena i dijametralno suprotna pravoj Kristovoj crkvi. Ova paralelna crkva postupno je zaklanjala božansku instituciju koju je osnovao Naš Gospodin kako bi je zamijenila lažnim entitetom, što odgovara željenoj univerzalnoj religiji koju je masonstvo prvi put teoretiziralo’.«
Vatikan II. zamišljen kao “pastoralni”, a ne “doktrinarni”
Dok se Na Drugi vatikanski koncil redovito i velikom većinom spominje u današnjem Vatikanu i sadašnjem pontifikatu, i pape Koncila – Ivan XXIII. i Pavao VI. – i sam Vatikan II. jasno su izjavili da, za razliku od svih prethodnih koncila, nema ni cilj ni namjeru predložiti vlastiti nauk na konačan i nepogrešiv način.
U svom obraćanju na svečanom otvaranju Vijeća, papa Ivan XXIIII. rekao je: “Glavna svrha ovog Sabora nije, dakle, rasprava o jednoj ili drugoj temi temeljnog nauka Crkve.” Dodao je da će karakter učiteljstva Vijeća biti “pretežno pastoralan” (11. listopada 1962.). U međuvremenu je papa Pavao VI. u svom obraćanju na posljednjoj javnoj sjednici Koncila rekao da je Vatikan II “svoj program” izveo iz “pastoralnog karaktera” (7. prosinca 1965.). Nadalje, kao što je biskup Athanasius Schneider podsjetio, u bilješci glavnog tajnika Vijeća od 16. studenoga 1964. glasi: “Uzimajući u obzir pomirljiv običaj, kao i pastoralnu svrhu ovog Sabora, sveto vijeće definira kao obvezujuće za Crkvu samo one stvari u pitanjima vjere i morala koje će otvoreno proglasiti obvezujućima.”
