Gradonačelnik Zoričić pokazuje da je gradonačelnik svih građana Pule, a ne kao prijašnji IDS-ov Boris Miletić
To su Jugoslaveni koji Hrvatsku nikada nisu prihvatili kao svoju domovinu i koji mržnju prema njoj kanaliziraju kroz poklič ZA DOM SPREMNI, i napadima na domoljube pojedinačno.
Rezolucija Europskoga parlamenta od 19. rujna 2019. godine toliko ih je prodrmala u njihovoj uljuljanoj sigurnosti da se ne će postavljati pitanje odgovornosti za počinjene jugokomunističke zločine, da su morali naći motiv prema kojem usmjeriti svu mržnju i bijes i za to im je dobro poslužio pozdravu Za dom spremni.
Kroz traženja zabrane tog pokliča ustvari žele spriječiti ili umanjiti sve zločine počinjene prema Hrvatima na kojima je stvorena Jugoslavija. Napadajući sada potpuno bezopasan Za dom spremni, jer ustaša i ustaštva nema, Jugoslaveni, komunisti, preobučeni u antifašiste provode medijsku hajku izmišljajući ustaše i ustaštvo kao paravan i bacanje magle da se ne spominju komunistički zločini. To stigmatiziranje Hrvatske s ustaštvom prenijeli su i na komemoraciju Bleiburga i Križnog puta, s istom količinom mržnje prema Hrvatskoj kao državi i prema svakom tko se izjasni kao Hrvat, stvarajući znak jednakosti Hrvat = Ustaša. Čine to koordinirano, medijskom hajkom Jugoslaveni iz Hrvatske i velikosrbi iz Srbije predvođeni cijelim srpskim državnim vrhom sa predsjednikom Aleksandrom Vučićem.
Jugoslaveni iz Hrvatske predvođeni hrvatskim političarima Ivom Josipovićem, Stjepanom Mesićem i cijelom bulumentom novinara i javnih osoba, medijski dobro popraćeni, stvorili su takvo neprijateljsko ozračje prema Hrvatima = ustašama, da su otvoreno počeli prozivati premijera Andreja Plenkovića i nazivati ga – ustašom.
I ne samo sadašnji državni vrh, nego idu toliko daleko da prozivaju čak i prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana, bivšu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović nazivajući to proustaškom invazijom na zdravu antinacifašističku svijest: „od gadljive Tuđmanove polit-ideološke kameleonštine 1990-ih godina, žestoke protusrpske histerije što je i neposredno po završetku Domovinskog rata polučila niz zločina protiv srpskih civila (Grubori, Varivode, Mokro Polje, Gošić, Uzdolje…) i dugačke liste tzv. tehnološkog viška (pretežno hrvatski Srbi), a mržnja made in tzv. NDH nije jenjala do danas“. kako s ogromnim govorom mržnje piše Marijan Vogrinec, ne spominjući jugokomunističke zločine i velikosrpsku agresiju na Hrvatsku. Namjerno zanemarujući činjenicu da se Hrvatska branila i obranila od velikosrpske JNA i četničke agresije, ne spominju četničke zločine počinjene u toj agresiji prema Hrvatima (ali Grubore se mora spomenuti) https://www.tacno.net/novosti/goooool-bijednoj-nasoj-iz-proustaskog-zaleda/
Otvoreno i javno iskazivanje mržnje huškačkim tekstovima ti medijski veoma dobro plaćeni novinari (mnogi i iz Proračuna RH, što znači novcima svih nas koji punimo taj Proračun) jasno pokazuju svoju velikosrpsku i jugokomunističku orijentaciju, veličajući jugokomunizam i diktatora J. B. Tite, po kojoj su Hrvati zločinci, koji nisu zaslužili imati svoju državu. Ustvari cijela njihova djelatnost polazi od samog početka stvaranja samostalne države Hrvatske.
Njihova medijski eksponirana mržnja toliko je otvorena i agresivna da samu Hrvatsku i Katoličku Crkvu nazivaju oličenjem zla i pozivaju na progone i likvidacije: „Morali bismo shvatiti podrijetlo Zla da to razumijemo… Jedino što možemo učiniti jest onemogućiti to zlo. Ne podučavanjem, ne odgojem, ne obrazovanjem, ne nekom visokoparnom pedagogijom, nego – naprosto ga onemogućiti. Praktično, razumijete li, ne teorijski – nema se ovdje što koga podučavati….tu više nema mjesta razgovoru: sa Zlom se ne pregovara, od Zla se mora otrgnuti…“ Traže ustvari totalitarni pristup zabrana, progona, cenzure, kao što je bilo u jugokomunizmu, znači „ne pedagogijom, nego praktično, razumijete li, ne teorijski…“ Što je to nego poziv na linč?
+To je ta „zdrava antinacifašistička svijest“, moram ponoviti tu riječ zdrava, a svjedoci smo njezinoga „zdravlja“ u masovnim likvidacijama, teroru i progonima. To znači da je nezdravo kada fašisti i nacisti progone i ubijaju, a kada to isto čine komunisti onda je to zdravo!? To je taj njihov poremećeni sustav vrijednosti u kojem ljudski život nema istu vrijednost, nego ovisi o ideologiji. Zločin nije zločin kada ga počine komunisti?
Povelja UN-a o ljudskim pravima po jugokomunistima je nepotrebna, jer za njih ne mogu svi ljudi imati jednaka prava i pravo na život, nego samo „zdravi antinacifašisti“? Međutim, kako na sreću ljudskog roda ima ljudi i skupina koji stvarno zdravo ljudski razmišljaju, koji osuđuju svaki zločin i svaki zločinački režim, bez obzira na ideologiju ovakav govor mržnje nekolicine jugo-nostalgičara i rigidnih jugokomunista je ignoriran i stavljen pod slobodu govora i mišljenja, što je njih još više razbjesnilo, pa je ta mržnja naprosto prokuljala kroz agitpropovske i huškačke tekstove.
Rezolucija Europskoga parlamenta od 19. rujna 2019., dala nam je i zakonski okvir za postavljanje pitanja odgovornosti za teror i masovne likvidacije jugo-komunističkih vlasti u periodu od 1945.-1990. godine.
Jer vaše postojanje bi bez ustaštva bilo besmisleno. Koje moralno pravo imaju napadati ZA DOM SPREMNI, oni koji su pod SMRT FAŠIZMU, SLOBODA NARODU, klali svećenike, napunili jame, rudnike, fojbe, Gole otoke i ubijali Hrvate diljem svijeta? Zar ti i takvi još imaju obraza i morala bilo koga optuživati, a svoje su zločine sakrivali i svjedoke ubijali? Može li biti većeg zla, od svjesnog činjenja zla, a vikati drugome da je zločinac? Pa ti i takvi se nikada nisu pokajali, niti osjetili grižnju savjesti za zločine koje su počinili, ili još gore koje odobravaju, a izigravaju moralni autoritet!
Može li čovjek postati tako veliki nečovjek? O može. Očito može! To mogu i uporno rade velikosrbi, titoisti, ex komunisti i jugo-unitaristi, a sadašnji antifašisti! Toliku količinu mržnje prema Hrvatskoj državi i Hrvatskom narodu samo oni nose u sebi! Toliko jala i mržnje pokazuje novinar Bolković, kada upotrebljava riječ zatrti. „Ovdje jest riječ o nacizmu, jest riječ o ustaštvu, i to treba zatrti“. Zamislite vi tu količinu mržnje da se upotrijebi riječ zatrti, samim time što on zna da je blizu sela Raklja od kuda njegov otac potječe jama Golubinka u kojoj su bez suda i presude nakon završetka rata završili svi oni koji su komunistima bili nepodobni.
Romano Bolković kao da ne živi u EU-u, pa nije čuo da su nacizam = fašizam = komunizam zločinački režimi, nego se ponaša kao agitpropovac i rigidni jugokomunist. Nažalost pored njega postoji skupina novinara i javnih osoba, koji pišu govorom mržnje i to financiranih hrvatskim novcem, Novosti SNV-a, SABA RH, Indexa i „slobodoumnih“ osobe iz regiona: Miljenko Jergović, Oliver Frljić, Marinko Čulić, Boris Dežulović, Viktor Ivančić, Sinan Gudžević, Boris Rašeta, Paulina Arbutina, Jerko Bakotin, Dragana Bošnjak, Milan Cimeša, Zoran Daskalović, Ivica Đikić, Tena Erceg, Milan Gavrović, Dragan Grozdanić, Mirna Jasić Gašić, Nenad Jovanović, Vladimir Jurišić, Anja Kožul, Igor Lasić, Bojan Munjin, Tamara Opačić, Ivana Perić, Srećko Pulig i Hrvoje Šimičević, Heni Erceg, Predrag Lucić, Jasmila Žbanić, Armando Černjul, tko bi ih sve nabrojio.
Hrvatski sabor izglasao je Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. godine, NN 76/2006. Podsjećajući hrvatsku javnost – s osjećajem iskrenoga žaljenja, pijeteta i sućuti prema svakoj i svim nevinim i nemoćnim žrtvama jugoslavenskoga i hrvatskoga komunizma – na brojne zločine koji su u ime komunizma, klasne borbe i diktature proletarijata, počinjeni nad građanima današnje Republike Hrvatske i Hrvatima izvan Hrvatske. Međutim, Deklaracija Hrvatskog sabora i sve Rezolucije Vijeća EU-a i EP-a ostale su mrtvo slovo, jer se u Hrvatskoj ne poštuju. To nepoštivanje Deklaracija i Rezolucija prešlo je u hajku, otvorenu, besramnu, neljudsku hajku na Hrvate u njihovoj vlastitoj domovini, sve sa ciljem uništenja hrvatskog naroda i njegove države, po nepoznatom autoru:
- Ako tvrdiš da si Hrvat, ti si ustaša.
- Ako vjeruješ u Isusa Krista, ustaša si. Ustaša si ako nosiš križić ili krunicu oko vrata.
- Ako na stadionima nosiš hrvatska obilježja ustaša si.
- Ako si član bilo koje pravaške stranke zna se da si ustaša. Ako si član neke hrvatske konzervativne stranke, naravno da si ustaša.
- Ako javno braniš Hrvatske interese naravno da si ustaša. Ako ne voliš antife, tipičan si ustaša. Ako glasno voliš Hrvatsku ili malo tiše, opet si ustaša.
- Ako ne voliš zločinca Tita to je zato jer si ustaša. Ako, ne daj Bože, kažeš nešto protiv Pupovca, Stazića, Ante Tomića, Pilsela, Pavičića, Dežulovića, Frljića, Pofuka, Rade i njegove svojte, Rade Borić, Jelene Lovrić, Gerovca, Bajrušija, Vlašića… teški si ustaša.
- Ako si protiv pobačaja odmah si ustaša. Ako si protiv gay brakova, onda si zatucani ustaša i katoliban.
- Ako prozoveš nekog za pljačku Lijepe naše, a taj nije iz HDZ-a, onda si ustaša. Ako antife i četnike prozoveš kao neprijatelje, tek onda si zadrti ustaša.
- Ako slušaš Thompsona, ustašo jedan.
- Ako podržavaš hrvatske branitelje jasno je da si ustaša. Ako slaviš Oluju i Bljesak ustašoidan si. Ako na neki nacionalni praznik izvjesiš na kuću ili prozor hrvatski barjak što si drugo nego ustaša.
- Ako ideš redovno u crkvu izvjesno je da si ustaša. Ako podržavaš udrugu „U ime obitelji“ i sudjeluješ u „Hodu za život“, onda si garant ustaša.
- Ako kažeš i najbanalniju istinu koja se ne sviđa ljevičarima naravno, prikriveni si ustaša.
- Ako ideš na Bleiburg ili na bilo koje mjesto gdje su počinjeni zločini nad Hrvatima deklarirao si se kao ustaša.
- Ako neoprezno negdje izlaneš da si za lustraciju, evo još jednog ustaše.
- Ako kažeš da treba procesuirati sve četničke i druge agresore, ako si za zabranu komunističkih simbola, ulica ili, ne daj Bože, Trga Maršala Tite onda su ustaša na kvadrat.
- A tek ako kažeš Bog i Hrvati…
Da je tomu tako uvjerimo se svakodnevno u medijima sa tekstovima ispunjenim mržnjom prema Hrvatskoj. U svom zadnjem tekstu objavljenom na njegovu blogu, kojeg je nazvao „junak našeg doba“ Miljenko Jergović (ne ću komentirati naslov, jer tekstovi opisuju kakvo je to “junaštvo“) jasno pokazuje svoju mržnju prema Hrvatskoj a namjerom potkopavanja državnog integriteta i suvereniteta. https://www.jergovic.com/junak-naseg-doba/giorgia-meloni-od-kica-do-krvi-samo-je-jedan-korak/
Okomio se kao kobac, ne birajući riječi na Giorgiu Meloni, stalno ponavljajući da je fašistica: „Buduća talijanska premijerka govori kao fašist, djeluje kao fašist, izgleda kao fašist, ali iz nekog razloga Europljanima, pa među njima ni Hrvatima, hrvatskim političarima, diplomatima, novinarima nije to dovoljan razlog da zaključe da Giorgia Meloni jest fašistica“.
Pročitavši ovu rečenicu uvidjela sam kako mržnja može izobličiti čovjeka i pretvoriti ga u nečovjeka, pa sam se zapitala?
- Zar izgled otkriva nečije političko opredjeljenje?
- Zar Europljani i svi koje je nabrojao moraju svijet gledati njegovim očima ispunjenim mržnjom?
- Zar su njegovi kriteriji univerzalni i jedino mogući?
Odgovor se sam nameće, to su tipični stavovi totalitarnog načina razmišljanja, koji ne dopušta da postoje drugačije razmišljanje od njegovog, I sve koji drugačije razmišljaju treba likvidirati.
Jergoviću smeta što je Giorgia Meloni žena, majka, domoljub, što se nije cijepila, što brani interese svoje zemlje, što živi i brani svoje životne vrijednosti i što se suprotstavlja globalizaciji. Nju su izabrali talijanski glasači, njihovo je to demokratsko pravo, birati koga oni hoće. Kada ljevica razočara i pokaže se nesposobna u obnašanju vlasti, birači biraju druge opcije. Uspoređujući je s Mussolinijem, Jergović ustvari razotkriva s kojim ciljem i namjerom je napisao taj pamflet.
Sve što je usmjereno prema obrani nacionalnih interesa za njega je kao mahanje biku crvenom krpom pred očima. Odmah ga podsjeti na sve koji brane državu Hrvatsku i Hrvatske nacionalne interese. „Veliku zabrinutost“ iskazao je zbog njezinih iredentističkih izjava prema Istri i Dalmaciji, ali ga ni najmanje nisu zabrinule izjave velikosrpskih dužnosnika i njihovo benevolentno darivanje dijelova hrvatske zemlje Italiji, ni druženje IDS-ovaca i Furija Radina s talijanskim neofašistima. Ni najmanje se nije zabrinuo zbog neopravdane dvojezičnosti koju je uveo IDS, na osnovi koje Meloni kaže da su to talijanske zemlje, jer tamo žive Talijani kao manjina.
U „silnoj“ brizi za manjine sam sebe je doveo u kontradikciju. Okomio se na puljskog gradonačelnika Filipa Zoričića koji u ovoj priči oko izbora Meloni nema nikakvog udjela, osim što je komentirao da ne razumije motive talijanske manjine da glasa za Meloni. E tu je Jergović pokazao svoje licemjerje i svu bijedu čovjeka ispunjenog mržnjom i samog sebe prokazao. Točno se vidi da je od silne mržnje i bijesa potpuno izgubio kompas. Najprije je neopravdano i ne argumentirano napao gradonačelnika Zoričića: „Ovaj bivši sjemeništarac i nastavnik – što je, oboje, bio i Mussolini…“ Jadno i bjedno, pa čak i utuživo, spominjanje sjemeništarac i usporedba s Mussolinijem, jer time krši Ustav RH po kojem se u čl. 40., svakomu jamči sloboda savjesti i vjeroispovijesti i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.
Povezivanjem i proglašavanjem Zoričića krivcem za grafite, Jergović je bijesan kao i IDS što su Puljani i Istrani odbacili njihovu politiku rashrvaćivanja Istre i dokazali popisom stanovništva da je Istra Hrvatska. E to Jergović, kao ni IDS, nikako ne mogu prihvatiti. Zato je i uzeo Pulu kao primjer, zamislite tolike godine uvjeravanja da Istrani nisu Hrvati nego Istrijani palo je u vodu, cijela koncepcija građena na odvajanju Istre od njene matice Hrvatske propala, svela se na 5,13 posto. Pa tko ne bi bio bijesan i pun jala? E upravo to je svrha i namjera ovog Jergovićeva pamfleta. A smiješno je i jadno njegovo „hrvatska patriotizacija Pule, možda kroatizacija jedne nacionalno odrođene, mješovite i multikulturne metropolice“.
E, Jergoviću, Jergoviću, jadan li si, i ti i IDS, to ti kažem ja rođena Puljanka, zamisli „kroatizacija Pule, odrođene, mješovite i multikulturalne metropolice“. Ha, ha, moram se nasmijati, Pula je hrvatski grad bila i ostala usprkos vašoj namjeri da od nje stvorite odnarođenu palanku. U Puli živi po popisu 2021. godine na vašu žalost, 75,88 % Hrvata, 3,56 % Talijana, 5,10 % Srba i 3,10 % Istrijana.
Evo Jergoviću, Pula nije niti „odrođena, niti mješovita metropolica“, već hrvatski grad u kojem su Hrvati pokazali svoju otvorenost, dobronamjernost, multikulturalnost i suživot, ali stvaran suživot ili convivenzu, a ne po vašem poimanju odnarođenu. To je pokazao svojim djelovanjem i gradonačelnik Zoričić, prvo postavljanjem zastave duginih boja na Gradskoj vijećnici, zatim klupom na željezničkoj stanici posvećenoj Đorđu Balaševiću, za što sam ga ja osobno javno kritizirala, pa sadnjom kestena posvećenim Ani Frank, obilježavanjem holokausta, primanjem izraelskog veleposlanika i drugim akcijama za koje ga ili hvale ili kritiziraju, demokratski, svatko po svom svjetonazoru. Gradonačelnik Zoričić pokazuje da je gradonačelnik svih građana Pule, a ne kao prijašnji IDS-ov Boris Miletić, pod kojim sam bila blokirana kao nepodobna.
