Oslobođenost formi, nezaustavljivo kretanje, nepredvidljivost mogućih pravaca
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Ranko Ajdinović, strastveno je odan nefigurativnom izrazu, realizirajući uspješne cikluse izvedene u različitim kombinacijama tehnika, na platnu, više veličina formata, od srednjega do velikog, neprekidno istražujući kolor, međusobni dodir obojanih ploha i energetski naboj unutar kompozicije, slikajući zanimljive, atraktivne motive „pogleda iz nutrine“.
Oslobođenost formi, nezaustavljivo kretanje, nepredvidljivost mogućih pravaca, vraćanje značaju samih boja, svaki dio kolora, svaka boja ima svoju auru, reputaciju, nepromjenljivu simboliku.
Fragmentacija jedinstvene kompozicije otvara niz pitanja, ponajprije, što će pred nama ukazati, i u kakvom obliku, kamo se uopće kreće razlaganje slike, motiva, znakova, osim postojane čvrstine boja?
Ajdinović kreira svijet u nastanku, možda i svijet na zalasku. Uostalom, povijest nam govori da je na ruševinama jedne civilizacije, gotovo uvijek rasla i izrasla druga, civilizacijska tvorevina, bila ona slična ili posve drugačija.
Dakle, ipak je prolaznost u pitanju, tih nekoliko jedinstvenih trenutaka koje nosimo u sjećanju decenijama, trudeći se ne zaboraviti ih. Vrijeme se troši, preostaje tek mrvica sjećanja.
Sve je prolazno i sve se mijenja, jedino je tvar stalna, boja, boja je vječna, sve ostalo je promjenljivo, izmjenjivo, zamjenjivo.
Neprekidno gibanje donosi iznova nove forme, nove pojave, ritam je i neujednačen i ravnomjeran, osobito vidljivo na poliptihu.
