Vješt trener može brzo prepoznati na čemu ste kao športaš i točno zna kako vas napredovati na sljedeću razinu
Kada učite kako naučiti novu vještinu, postoje četiri osnovne faze:
- Nesvjesna nesposobnost
- Svjesna nesposobnost
- Svjesna kompetencija
- Nesvjesna kompetencija
Svjesni u kojoj ste fazi omogućuje vam da potražite odgovarajuće treniranje i internalizirate informacije na način koji će vam pomoći da prijeđete u sljedeću fazu razvoja i na kraju vam omogućiti da postignete ovladavanje vještinom.
Vješt trener može brzo prepoznati na čemu ste kao športaš i točno zna kako vas napredovati na sljedeću razinu.
1. faza učenja – nesvjesna nesposobnost
Faza 1 je mjesto gdje svi počinju, bez obzira na to koju vještinu uče. Nažalost, mnogi treneri podučavaju pod pretpostavkom da je njihov športaš već u fazi 2, “svjesna nesposobnost”, i gube vrijeme i energiju pokušavajući unaprijediti svog sportaša, a zapravo su još uvijek zaglavljeni u fazi “nesvjesne nesposobnosti”.
Evo nekoliko kriterija koji razlikuju “nesvjesnu nesposobnost”:
- Športaš nije svjestan postojanja ili relevantnosti područja vještina.
- Športaš nije svjestan da ima poseban nedostatak u dotičnom području.
- Športaš bi mogao poreći relevantnost ili korisnost nove vještine.
- Ne može doći do razvoja ili učenja vještine jer športašu nedostaje svijest o njihovoj nesposobnosti.
- Fokus športaša i trenera je premjestiti sportaša u fazu “svjesne kompetencije” pokazujući vještinu i korist koju će donijeti njihovoj igri.
Cilj treniranja u fazi 1 je pomoći športašu da shvati važnost i korist razvoja vještine koja se podučava. Ako športaš ne vidi vrijednost učenja vještine i nije svjestan da je manjkav, vrlo je malo vjerojatno da će športaš uložiti bilo kakav značajan napor u učenje vještine.
Na primjer, osnovni čučanj uči se početnicima jer je to temeljni pokret i mnogo složenije vježbe nadograđuju se na ovaj jedan pokret. Trenerov je posao educirati športaša početnika o tome zašto je ovaj pokret važno naučiti, kao i pokazati im gdje su trenutno deficitarni. Faza 1 nije ograničena samo na sportaše početnike. Športaši koji se smatraju “naprednima” vjerojatno će započeti u fazi 1 s novom vještinom, ali brzo prelaze u fazu 2.
Učenje 2. faze – svjesna nesposobnost
Faza 2 je mjesto gdje sportaš počinje stvarno učiti vještinu koja se uči. Neki kriteriji koji razlikuju fazu 2:
- Športaš postaje svjestan postojanja i relevantnosti vještine.
- Športaš je također svjestan svog nedostatka na ovom području, obično pokušajem ili pokušajem izvođenja vještine.
- Postoji zahvalnost za vrijednost učenja vještine i športaš shvaća da će se poboljšanjem svoje vještine ili sposobnosti u ovom području njihova ukupna igra poboljšati.
- Utvrđena je mjerljiva razina sposobnosti, a cilj je napredovati do razine vještine potrebne da bi sportaš postigao kompetenciju.
- Športaš se obvezuje naučiti i vježbati novu vještinu i prijeći u fazu “svjesne kompetencije”.
Faza 2 je mjesto gdje stvarnost nastupa za sportaša. Športaš koji je nekada sebe smatrao vrlo jakim i atletskim sada je ponižen jednostavnim stojom za ruke. Ili možda, netko tko je sebe smatrao fleksibilnom sada shvaća da se bori da izvede pravi nadzemni čučanj zbog loše pokretljivosti.
Napredovanje do faze 3, “svjesna kompetencija”, obično se događa prilično brzo ako športaš radi s vještim trenerom. Čimbenici koji mogu usporiti napredovanje uključuju ozljede, nedostatak pokretljivosti i nedostatak snage. Prijelaz iz faze 2 u fazu 3 je očigledan jer će športaš moći izvršiti vještinu zapovijedanja.
Učenje 3. faze – svjesna kompetencija
Faza 3 sastoji se od većine vremena treninga sportaša u potrazi za razvojem vještina. U ovoj fazi športaš može pouzdano izvoditi vještinu, ali zahtijeva mnogo fokusa i koncentracije kako bi mogao izvesti. Evo nekoliko kriterija za fazu 3:
- Športaš može pouzdano obavljati vještinu po volji.
- Vještina je teška, ako ne i nemoguća, bez koncentracije i razmišljanja o njoj.
- Športaš može izvoditi vještinu bez pomoći.
- Vještina još nije “druga priroda” ili “automatska”.
- Športaš bi mogao pokazati vještinu, ali malo je vjerojatno da će je moći dobro naučiti drugoj osobi.
- U idealnom slučaju, sportaš kontinuirano prakticira novu vještinu i, ako je potrebno, obvezuje se postati “nesvjesno kompetentan” u novoj vještini.
Na primjer, olimpijsko dizanje utega uobičajeni je skup vještina u kojem ćete otkriti da većina športaša provodi mnogo vremena u fazi “svjesne kompetencije”. Potrebne su godine i godine usredotočene prakse kako bi se razvila instinktivna sposobnost izvođenja ovih dizala.
Česta, namjerna praksa najučinkovitiji je način prelaska iz faze 3 u fazu 4. Športaši koji se bore za prelazak na “nesvjesnu kompetenciju” možda nedosljedno vježbaju vještinu ili će im, u nekim slučajevima, možda trebati novi trener s višom razinom nastavne sposobnosti kako bi im pomogao da fino podese vještinu i povećaju svoje razumijevanje.
Učenje 4. faze – nesvjesna kompetencija
Faza 4 je mjesto gdje je sportaš toliko vježbao i bušio vještinu da je sada postao “druga priroda”. Za izvođenje vještine potrebna je mala ili nikakva koncentracija. Za većinu odraslih, vožnja automobila je vještina koja je primjer faze 4. Evo nekoliko razlikovnih kriterija:
- Vještina postaje toliko uvježbana da ulazi u nesvjesne dijelove mozga.
- Može biti moguće izvesti vještinu faze 4 tijekom obavljanja drugog zadatka. Na primjer, razgovor sa putnikom tijekom vožnje automobila ili komunikacija sa suigračem tijekom izvođenja kipping zgibova.
- Športaš bi sada mogao naučiti druge u vještini, međutim mogu imati poteškoća u objašnjavanju kako to rade jer je pokret sada uglavnom instinktivan.
- Za održavanje ove razine vještine potrebna je praksa ili često izlaganje. Dugotrajna pauza može rezultirati regresijom na nižu fazu.
“Nesvjesna kompetencija” završna je faza učenja, iako može biti vrlo kvarljiva faza ovisno o vrsti vještine o kojoj se raspravlja. Još jedno pitanje u fazi 4 je da športaš može postati pomalo samozadovoljan u svojim sposobnostima. Kako se pojavljuju novi standardi, športaš i trener možda će morati preispitati određene vještine i utvrditi hoće li možda trebati obaviti neki posao kako bi se poboljšala vještina za ispunjavanje novih standarda.
Za CrossFit športaše mogu postojati deseci vještina koje treba održavati kako bi bili učinkovit natjecatelj.
Dobar trener strukturirat će program koji napreduje športaša do “nesvjesne kompetencije” u većini vještina bez ugrožavanja drugih relevantnih vještina i sposobnosti.
Na primjer, trener ne bi trebao usmjeriti trening svog športaša na poboljšanje olimpijskog dizanja utega do te mjere da se gimnastičke vještine, poput zgibova i mišića, žrtvuju i nazaduju u nižu fazu.
Samo zapamtite, razvoj bilo kojeg skupa vještina zahtijeva dobro treniranje i puno prakse.
