Svjetsko nogometno prvenstvo ne treba i ne mora sada zaustaviti sav život i sebi prilagoditi sve aktivnosti, ali bi trebalo dobiti sve ono što zaslužuje i donosi
Svi znamo da je nogomet najpopularniji i najgledaniji šport u nas. Svjetsko nogometno prvenstvo je posebni događaj i doživljaj, za koji vlada velik interes diljem Lijepe naše, svih naraštaja, posebice kad se brani srebro iz Rusije.
Resorni ministar rekao je da se nogometne utakmice s ovogodišnjeg Mundijala mogu gledati u školama, ukoliko se tako dogovore u školi, s učenicima, nastavnicima i roditeljima. To je izazvalo mnoge polemike u našem društvu. Mnogi to osuđuju i misle kako je nogomet stavljen ispred učenja. Kaj god! Tih nekoliko sati gledanja nogometnih utakmica, ne će nikoga ošteti za znanje koje bi stekli na nastavi, pogotovo, kad će se sati gledanja utakmica nadoknaditi u nastavi. Osim toga, svi učenici, kao ni nastavnici, ne žele gledati nogometnu utakmicu. Za njih se može održati nastava, spajanjem razrednih odjela. Mogu se i dogovoriti s nastavnikom TZK za zamjenu nastavnih sati. Sve se to može organizirati i realizirati, ukoliko to dozvoli ravnatelj i Nastavničko vijeće se dogovori. Godišnji nastavni plan i program (kurikul) nije sveto pismo. U tjednu kad se igra utakmica koju većina hoće gledati, mogu se napraviti korekcije i organizirati nastava i gledanje utakmice. Nisu potrebni nikakvi dodatni sati za odrađivanje nastavnih sadržaja, koji se mogu djelomično odraditi i prerasporediti. Neki sindikalni vođe su našli razloge da se i tu iskažu kao borci za nastavnička prava, te se pitaju tko će i kako nastavnicima platiti, produženi rad. Nikakvog produženog rada tu ne treba biti, dobrom organizacijom i raspodjelom. Stvara se problem gdje ga nema.
Škola nije samo obrazovana ustanova, nego i odgojna. Dopuštanje gledanja nogometne utakmice za vrijeme nastave, omogućuje ostvarenje raznih odgojnih ciljeva. Učenike za gledanje utakmice bi se trebalo pripremiti. Gotovo u svakom nastavnom predmetu se to može učiniti, s gledišta sadržaja tog nastavnog područja, ovisno o dobi učenika.
Gledati utakmicu pod nastavom, ne mora značiti opći raspašoj, po onoj „brigo moja prijeđi na drugoga“. Ima tu puno elemenata koji se mogu odgojno-obrazovno iskoristiti. Najveća korist bi trebala biti zajednička odluka, suradnja , druženje, navijanje, zapravo kultura navijanja. Djecu nikako ne bi trebalo slati kući za vrijeme utakmice. Tko zna gdje bi i s kime završili.
Gledanje nogometne utakmice bi trebalo realizirati više ciljeva u nastavi, materijalnih, funkcionalnih i odgojnih. To nije gubljenje vremena i davanje nekakve prednosti nogometa, pred nastavom.
Svaka škola, svaki ravnatelj i svaki nastavnik u tome treba aktivno sudjelovati i biti primjer kako se sve može, kad se hoće i kad stručni i odgovorni ljudi to rade i vode.
Svjetsko nogometno prvenstvo ne treba i ne mora sada zaustaviti sav život i sebi prilagoditi sve aktivnosti, ali bi trebalo dobiti sve ono što zaslužuje i donosi, kad se tu izuzmu političke konotacije i niz negativnosti, vezanih uz sam taj sport i organizaciju Mundijala.
Uvijek je dobro prilagoditi se svakoj situaciji, pogotovo onoj u kojoj svi nešto dobro dobivaju, a najviše zajedništvo, zbližavanje učenika i nastavnika, mogućnost promatranja učenika u drugačijoj situaciji, veselje kod pobjede, skromnost i poniznost pri uspjehu i porazu. Domoljublje tu nije za zanemariti. Ta se dimenzija pomalo gubi u našem društvu. Naša himna, naše zastave, naš grb,…odaslani diljem svijeta, nisu samo puki nacionalni simboli, već naš identitet, naša povijest, sadašnjost i budućnost.
