Oni najzagriženiji, a bilo ih je sve više, željeli su u prve redove, da vide i čuju svoje vođe
(Priča tiskana u knjizi „Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela“, Tkanica d.o.o., Zagreb, 2015.)
Marko nije na miting došao autobusom poduzeća, jer je inače na posao već duže vrijeme išao svojim autom, pa se njime vraćao i u grad, to jest kući, i sklonio ga je sada u svoju garažu, jer su se mogli očekivati izgredi po ulicama Novog Sada. Pred SPENS je došao pješice, sam, te stao na ćošak zgrade na kraju ulice naspram stadiona nogometnog kluba „Vojvodina“, a odatle, s pristojne udaljenosti, pružao se dobar pogled prema glavnom stubištu SPENS-a. Kako je još stajao i na plastičnoj gajbi koju je usput pronašao, imao je zaista dobar pregled cijeloga prostora na kojemu su se okupljali mitingaši. Gajbu je postavio uza sami zid zgrade i to ispod prozora, na čiji se široki parapet mogao popeti ako dođe do velike gužve i pritiska mase, a u nekoj još goroj situaciji mogao je i provaliti kroz prozor i skloniti se u zgradu. Međutim, ove mjere opreza nisu bile potrebne, jer nereda i velikih gužvi na tome mjestu nije bilo. Uličicom iza stadiona moglo se komotno šetati, a što je najbolji pokazatelj broja nazočnih na trgu ispred SPENS-a.
Ali zato pred stubištem i na prvim stubama SPENS-a gužva je postajala sve veća. Oni najzagriženiji, a bilo ih je sve više, željeli su u prve redove, da vide i čuju svoje vođe, i masa se sve više penjala uz stubište. Kada su već dospjeli do vrha i ugrozili prostor s kojega su im se trebali obratiti govornici, redari i policija su ih počeli potiskivati nazad. To su bili jedini kritični trenutci u ovom događaju, a u kojima je netko na stubama eventualno mogao biti pregažen ili ozljeđen. Sve drugo je bilo relativno mirno i jedino je bio vidan visoki naboj ratoborno raspoložene središnje skupine ispred same tribine. Tu su bili koncentrirani i transparenti s parolama i sa slikama Slobodana Miloševića, a odatle se čulo i uzvikivanje. Najčešće parole, napisane ili uzvikivane, bile su: ,,Srušićemo vladu u Novome Sadu”, ,,Dole foteljaši”, ,,Izdali ste narod”, ,,Mi ćemo vam suditi”, ,,Oj Srbijo iz tri dela ponovno ćeš biti cela”, ,,Za jedinstvenu Srbiju”, ,,Živelo bratstvo i jedinstvo”, ,,Hoćemo Slobu”, ,,Ne damo Kertesa i Pankova”, i slično.
Oko dva sata je miting otvorio Ljubo Novaković, predsjednik sindikata Bačke Palanke, i najavio prvoga govornika, predsjednika sindikata ,,Majevice” Dušana Rađenovića.
– Politička birokratija nas je i danas izvukla iz fabričkih hala, iz naših domova i sa naših njiva i mi smo došli ovde da im kažemo šta mislimo, a naš osnovni zahtev je da se smeni Predsedništvo Pokrajinskog komiteta Saveza komunista Vojvodine. Pozivamo na odgovornost i sve druge rukovodioce koji su nam okaljali obraz kada su drugovi s Kosova bili u Novom Sadu! – rekao je Dušan između ostaloga.
Kako su ove riječi tukle pravo u žicu onoj centralnoj grupi oko govornice, prolamali su se iz nje zvižduci i psovke pri spomenu vojvođanskoga rukovodstva, ili gromoglasni poklici odobravanja pri zahtjevu za njihovu smjenu.
Sljedeći govornik je bio Milun Tasić, predsjednik sindikata Tekstilnog kombinata ,,Dunav” iz Čelareva.
– Radnička klasa više od deset godina grca u dugovima i jedino ona sama može izvući zemlju iz krize – rekao je Milun i što god to značilo bilo je dočekano s oduševljenjem iz gomile.
– Dosta smo čekali da nas iz bede izvuče rukovodstvo, a i videli ste postupak vojvođanskoga vrha prema Kertesu i Pankovu. Ne želim nikoga braniti, ali njih dvojica su na mitingu u Bačkoj Palanci govorili ono što mi, radnička klasa, tražimo. Ne slažemo se s vojvođanskim rukovodstvom i za promene smo Ustava Socijalističke Republike Srbije, a za šta se izjasnilo devedeset i devet posto radnika Bačke Palanke. Želimo graditi jedinstvo kako bismo svi jednako dobro živeli u Jugoslaviji.
– Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Ustav Socijalističke Republike Srbije može pisati samo ova radnička klasa! – dodao je Milun, a iz mase se čulo: ,,Tako je!”, ,,Kruniću, brani se!”, ,,Jedan ustav!”, ,,Dole izdajice!”
Potom je za govornicu izašao Milovan Šogorov, predsjednik Predsjedništva Pokrajinskog komiteta Saveza komunista Vojvodine, ali je već njegovo pojavljivanje izazvalo buru negodovanja, a njegove riječi pokušaja pravdanja stavova vojvođanskog rukovodstva se nisu uopće čule. Jezgro je uz zviždanje i urlikanje okrenulo leđa Šogorovu, što je među ostalim sudionicima mitinga izazvalo smijeh i poneki pljesak.
Potom su predsjednik Radničkog saveta ,,Jugoalata” i predsjednik partijske organizacije ,,Jugodenta” govorili slično kao i njihovi prethodnici, a onda je, uz gromoglasni pljesak, izašao za govornicu predsjednik Skupštine općine Bačka Palanka Radovan Pankov.
– Na mitingu u Bačkoj Palanci ja sam rekao samo ono što ste vi tražili od mene. Bilo je pitanje da se traži odgovornost za one koji su nas doveli u ovakvo stanje! Zato sam prozvao Krunića, Stojšića i ostale. Za Krunića nije potrebno obrazlagati zašto sam ga prozvao, a Stojšića sam prozvao zbog njegovoga govora na zatvorenoj sednici Pokrajinskog komiteta Saveza komunista Vojvodine. I umesto da Pokrajinski komitet podrži naše stavove izrečene na mitingu u Bačkoj Palanci pre tri dana, oni reaguju ovako! Pridružujem se prethodnicima u zahtevu za smenjivanje celokupnoga rukovodstva Vojvodine! – rekao je Pankov, a u gomili su razlijegali zvižduci i povici pri svakom spomenu bilo koga i bilo čega iz vojvođanskoga političkog vrha.
Poslije Pankova, teatralno, i uz najveći pljesak dotad, za govornicu je stao Mihalj Kertes.
– Zamerio sam im se jer sam u Bačkoj Palanci napadao funkcionare, ali ja želim odgovarati pred vama, a ne pred njima! – urlao je on. – I ponoviću ovde šta sam već rekao u Palanci! Smole je dopustio da se prvoga maja održi kongres homoseksualaca, a nije htio primiti Kosovce! Vrhovec kaže da nije ni trebao Drugi svetski rat, a Lončar kaže da su propagandne metode koje se primenjuju u Srbiji ispod Hitlerovog nivoa! Silvija Žugić-Rijavec plače nad sudbinom Albanaca, a Stojšić je znao da su izbori u Vojvodini falsifikovani! Pokrajinsko rukovodstvo mora otići jer nije pomoglo Srbiji na Kosovu! Odgovoran je i Sinan Hasani što mu se u bazi događa genocid!
Napetost u masi je rasla, a sve je dostiglo kulminaciju kada je zatražena ostavka Predsjedništva Pokrajinskog komiteta Saveza komunista Vojvodine u roku od jednoga sata.
– Ako se ovom našem zahtevu ne udovolji, ići ćemo pred zgradu Pokrajinskoga komiteta! – glasio je zaključak mitinga, a bila su dva sata i četrdeset i pet minuta poslijepodne.
Vojvođansko rukovodstvo nije dalo ostavku u tome roku, pa ni do ranih jutarnjih sati sutradan. Prava ,,jogurt revolucija”, na granici incidenta i pogibije, zbivala se pred Pokrajinskim komitetom, gdje se pjevalo ,,Tko to kaže, tko to laže, Srbija je mala…”, ,,Slobo, Slobo, naše rosno cveće, celi narod za tobom se kreće…”, igralo se kozaračko kolo, a na zgradu Pokrajinskog komiteta bacao se jogurt u tetrapaku, donesen mitingašima za osvježenje.
Nekoliko tisuća egzaltiranih srpskih nacionalista bilo je spremno na krv. Među njima su se vidjele i poznate osobe poput ostarjele pjevačice Olivere Katarine, a pored političkih rukovodilaca Novog Sada bio je tu i pisac Pero Zubac.
Marko nije išao na to mjesto i nije htio nazočiti ovom početku kraja njegove lijepe Vojvodine.
