Započeli smo sa apsolutnom jednakošću, završili s apsolutnim despotizmom
- Umjetnost (ili umijeće?) zarobljena duhom ideologije, kako socijalističkim tako i liberalno demokratskim, napustila je kriterij ljepote – koji smatraju anakronim (zastarjelim) i sumnjive političke vrijednosti – i zamijenila ga političkom korektnošću.
- Egalitarizam (ideja jednakosti, svi smo isti, sve je O.K., svi mogu sve op., T.T.) i despotizam ne isključuju jedno drugo, već obično idu ruku pod ruku. Egalitarizam u određenoj mjeri i poziva despotizam, jer da bi se svi članovi društva učinili jednakim i da bi se takvo stanje dugoročno održalo neophodno je dati iznimnu moć kontrole ustanovama, tako da one mogu odstraniti svaku moguću prijetnju jednakosti u svakom području ljudskoga života i u svakom dijelu društva. Parafrazirajući dobro poznatu rečenicu jednog lika Dostojevskoga: “Započeli smo sa apsolutnom jednakošću, završili s apsolutnim despotizmom. Neki to nazivaju paradoksom jednakosti: što više jednakosti netko želi uvesti, to mora raspolagati većom silom, što većom silom raspolaže to više krši načelo jednakosti, što više krši načelo jednakosti to više dolazi u poziciju da učini svijet ujednačenim” (egalitarnim, uniformnim)
- Liberalna demokracija je moćan ujedinjujući mehanizam koji zamagljuje razlike među ljudima i nameće uniformnost svjetonazora, ponašanja i jezika.
- Ne treba puno napora da se uvidi kako je dijalog u liberalnoj demokraciji čudnovate vrste, jer mu je cilj održati dominaciju mainstreama (glavne struje, tj. nametnute od medija, elite i druge koncepcije društva, op., T.T.), a ne potkopati ga. Vjeruje se da deliberacija (osporavanje liberalizma) ima smisla samo ako je vodeća minstream ortodoksija (pravovjerje) sigurna u svoju pobjedu. Današnja politika “dijaloga” je čista pravnička forma moći vješto prikrivena razmetljivo ispraznom retorikom sveobuhvatnosti.
- Unatoč maštanju filozofa o samodostatnom pojedincu, ljudska bića duboko trebaju pripadnost, i što su više individualizirana to su željnija biti prožeta kolektivnim identitetima – čak i onim apsurdnim – ne shvaćajući u kojoj je mjeri njihov samoproglašeni individualizam iluzoran.
- Sjećam se koliko sam bio iznenađen kada sam otkrio da je slavni esej Isaiaha Berlina (1909. – 1997., rusko britanski filozof, op., T.T.) o dva koncepta slobode, koji je nekoć inspirirao mnoge poljske intelektualce, uključujući i mene, bio ništa više od zbirke floskula i neistina koje su više sprječavale nego poticale bilo kakvo ozbiljno promišljanje o slobodi.
- U današnjem svijetu zabava nije samo razonoda ili stil, već tvar koja prožima sve: škole i sveučilišta, odgoj djece, intelektualni život, umjetnost, moral i religiju. Prirasla je srcu studenata, profesora, poduzetnika, novinara, inženjera, znanstvenika, književnika, čak i svećenika. Zabava se nameće psihološki, intelektualno, društveno, ali i koliko god to čudno zvučalo, duhovno. Neuspjeh da se ljudskim nastojanjima – čak i onim najplemenitijim – pruži zabavan omot danas je nezamislivo i graniči sa grijehom.
- U današnjoj liberalnoj demokraciji glavna ideološka trijada je klasa, rasa i spol.
- Javni život pun je obvezatnih rituala u kojima je spreman sudjelovati svaki političar, umjetnik, pisac, slavna osoba, učitelj ili bilo koja javna osoba, a sve kako bi dokazali da njihov liberalno demokratski kredo (vjerovanje) izvire iz dubine njihova srca.
- Postoje četiri stvari koje bi aristokrat (valjda misli na plemstvo duha, u smislu Clerka kod Juliena Benda (1867. – 1956.) trebao pridonijeti suvremenom svijetu kako bi se suprotstavio njegovim ideološkim tendencijama : odbacivanje povijesne neminovnosti (determinizam); obrana etike obveza; prihvaćanje dualizma tijelo / duša, sa dominantnom pozicijom duše; te klasični koncept srama. Sve četiri stvari su međusobno povezane.
- Svi politički projekti koji zanemaruju ljudsku prirodu i zanemaruju lekcije izvučene iz stoljetnog povijesnog iskustva moraju kompenzirati taj nedostatak realizma iznimno visokim stupnjem intervencije u društveno tkivo i u ljudske umove.
Ryszard Antoni Legutko, rođen 24. prosinca 1949., poljski je filozof i političar, te profesor filozofije na Jagelonskom sveučilištu u Krakovu, specijaliziran za antičku filozofiju i političku teoriju. [
U komunizmu je bio jedan od urednika samizdatskog tromjesečnika “Arka” . Nakon sloma komunističkog režima suosnivač je Centra za političku misao koji objedinjuje istraživanje, nastavu, seminare i konferencije te je ujedno i izdavačka kuća. Preveo je i napisao komentare Platonova Fedona (1995.), Eutifra (1998.) i Apologije (2003.). Autor je nekoliko knjiga: Platonova kritika demokracije (1990), Tolerancija (1997), Traktat o slobodi (2007) i Esej o poljskoj duši(2008), Sokrat (2013).
Godine 2005. izabran je za mjesto u poljskom Senatu (predstavljajući stranku Pravo i pravda ), gdje je postao zamjenik predsjednika . Godine 2007. bio je poljski ministar obrazovanja , a 2007–9. državni tajnik u kancelariji predsjednika Lecha Kaczyńskog . Trenutačno je član Europskog parlamenta , gdje sjedi u Odboru za vanjske poslove , šef je poljskog izaslanstva za pravo i pravdu u Europskom parlamentu i supredsjedavajući parlamentarne skupine konzervativaca i reformista.
Tužen 2010. zbog kršenja osobnih prava nazivajući učenike koji su tražili uklanjanje kršćanskih simbola iz javne škole “razuzdanim derištima koje su razmazili roditelji”, zatražio je odbacivanje slučaja na temelju svog imuniteta kao zastupnika u Europskom parlamentu. Sud je 2011. odbio taj zahtjev. Tužitelje zastupa odvjetnik na pro-bono osnovi prema Programu precedentnih slučajeva Helsinške zaklade za ljudska prava. Izgubio je ovaj slučaj. Stipendist je Collegium Invisibile kao profesor filozofije.
Legutko je 2014. rekao da je istospolni brak “nepotreban, destruktivan eksperiment”. Tvrdio je da je “homofobija” “štap kojim se tuku ljudi koji se usude iznijeti bilo kakav prigovor” i “potpuno izmišljen problem” te tvrdi da su “kršćani grupa koja je najviše diskriminirana”. Oblačenje kostima (maškare) svećenika i časnih sestara na gay ponosu opisao je kao “agresivno, antikršćansko i šokantno”.
Forum Alexandera Hamiltona na Collegeu Middlebury u Vermontu, SAD, pozvao je Legutka da održi predavanje o svojoj knjizi The Demon in Democracy 17. travnja 2019. Kao odgovor, online prosvjedno pismo studenata Middlebury Collegea i fakulteta pozvalo je fakultet da poništiti poziv, navodeći Legutkovo stajalište o homoseksualizmu, rasi i vjeri. Keegan Callanan, direktor Alexander Hamilton Foruma, pozvao je one koji su kritični prema Legutkovim stavovima da prisustvuju predavanju i raspravljaju o njemu. Studentski aktivisti planirali su održati “proslavu queer identiteta” izvan mjesta održavanja predavanja, s plakatima, pamfletima, glazbom i plesnom zabavom. Organizator prosvjeda rekao je da striktno nije bilo pokušaja da se Legutko spriječi da govori. Nekoliko sati prije planiranog predavanja, uprava fakulteta ga je otkazala, rekavši da nemaju dovoljno osoblja da osiguraju sigurnost predavanja i prosvjednog događaja. Alexander Hamilton Forum rekao je da će ga ponovno pozvati u budućnosti, a glasnogovornik Middleburyja naznačio je da je koledž otvoren za to.
