Umjesto policijskog zapisnika, okvira za pravosuđe , imamo okvir za mržnju pod naslovom Aleksandra Zec je ubijena, samo zato što je bila Srpkinja
Donedavno nisam ni pomišljao da bi ono što ja pišem na ovom portalu moglo biti na Googeu pod mojim imenom. Pa sam se sjetio to tražiti. I našao. Pa kad urednik Hrvatskog fokusa Marijan Majstorović piše o napadima Facebooka na Hrvatski fokus, i tu tražim svoje članke. I nalazim ih. Ali ne sve. Nešto bude, pa se ukloni. Kao na Googleu. Na Facebooku, to, i ne bude. Nekih stvari nema. U svezi toga, primjećujem još nešto. Naime, jedan naš portal prenese neki moj članak s ovog portala, kao i još neke članke koji drugi pišu na ovom portalu. Međutim, taj portal, od moja tri članka iz zadnjeg broja na ovom portalu, prenosi, samo jedan članak. Zbog kvalitete ili
zbog sadržaja teksta? A u ta dva moja članka koja taj portal ne prenosi, ja pišem da je drama Olivera Frljića Obitelj Zec protuzakonita, te u drugom članku pišem da je HRT, najviše kriv za presudu Herceg-Bosni u Haagu. Pišem da Hrvatska, s obzirom na ulogu HRT-a može tražiti ukidanje presude Herceg-Bosni u UN-u. Ali toga nema, ni na mojem Googleu, ni na mojem Facebooku. Pa ću to ponoviti.
U moderno doba, u uređenoj državi, kada postoji policija i tehnika za snimanje, kada se zna(lo): tko koga je kada i gdje ubio, na mjesto zločina mora doći policija! Policija mora doći na očevid i napraviti zapisnik. U tom zapisniku, ako se zna, mora biti ime ubojice i žrtve, kao i njihove slike. Slika pokojnika (pokojnice). Nakon toga, slijedi, uzrok (razlog) ubojstva, te odnosi među njima, kao i komentar susjeda. Dakle, policijski zapisnik je zakonitost i obveza! I taj policijski zapisnik je okvir za pravosuđe. Pa može biti, i okvir za roman, knjigu, igranu kazališnu predstavu dramu, kao i za komemoraciju. A toga policijskog zapisnika s imenom ubijene, koja se zvala Marija! – nema. Umjesto policijskog zapisnika – okvira za pravosuđe i sve ostalo, imamo okvir za mržnju pod naslovom „Aleksandra Zec je ubijena, samo zato što je bila Srpkinja, po nalogu hrvatskog državnog vrha“. Što je teško kazneno djelo. Iz teorije „Hrvatska mržnja“ i „Srpska ugroženost u Hrvatskoj“. Teorija „Hrvatska mržnja“ i „Srpska ugroženost u Hrvatskoj“, u ekspanziji Srbije na zapad i more. Popraćena genocidom i strašnim masovnim zločinima nad Hrvatima. Kao i kulturocidom i otimanjem, svega hrvatskoga. Zato ja kažem, da su drama Olivera Frljića Obitelj Zec, knjiga Slavenke Drakulić o Aleksandri Zec te komemoracija Aleksandri Zec u Zagrebu teška kaznena djela. Politički kriminal! Jer se taji ime ubijene. Taji se podatak da je ubijena bila Hrvatica. Da bi se mogla provoditi srpska teorija o „Srpskoj ugroženosti od hrvatske mržnje u Hrvatskoj“ („Aleksandra Zec je ubijena, samo zato što je bila Srpkinja“).
A o ovom drugom slučaju, o krivnji i odgovornosti HRT-a za presudu Herceg-Bosni u Den Haagu, za koju Zdravko Gavran kaže da je donesena pod paklenskim međunarodnim pritiskom, ja kažem, pod pritiskom, i HRT-a! Znamo da je svaki „pravni stručnjak“, nakon te presude, na HRT-u rekao kako se to Hrvatske ne tiče. Kako se to tiče, samo osuđenih. Isto tako, znamo da „Bošnjaci“, najviše koriste tu presudu (UZP) u svojoj politici. Najviše u Izbornom zakonu u BiH. A da su ti „pravni stručnjaci“ na HRT-u govorili da je Alija Izetbegović, najveći krivac za krvavi raspad Jugoslavije, što oni znaju! Oni znaju da je Alija Izetbegović, kada je rekao „to nije naš rat“ poremetio vojnu
ravnotežu, odbacio savez s Franjom Tuđmanom, i gurnuo Srbiju u rat. Pa kada „Bošnjaci“, i neki iz Hrvatske govore da je Herceg-Bosna bila separatistička, sklona odcjepljenju, treba reći, kako su se Herceg-Bosanci nudili Aliji Izetbegoviviću kao njegovo vojnici. Kada su goloruki stali pred tenkove JNA na Kupresu, pa ih je Alija odbacio. Pa susret generala Marijana Marekovića s generalom Armije BiH Atifom Dudakovićem u BiH te američka zapovijed Franji Tuđmanu da zaustavi HV pred Banja Lukom! To je sve egzaktno! To su materijalni dokazi za pravosuđe i politiku. To su materijalni dokazi da je Hrvatska oslobodila BiH, te da može tražiti ukidanje presude Herceg-Bosni u UN-u! Nažalost, u ovoj velikoj uroti protiv Hrvata, pišu se knjige i izvode igrane kazališne predstave drame, o jednom zločinu u Zagrebu koji se dogodio prije 30 godina, bez policijskog zapisnika, po ideološkom obrascu. A jedan obična salveta za brisanje usta jednog engleskog lorda, ima težinu dokumenta! Nasuprot, svima nama poznatih činjenica, Alijinom odbijanju saveza s Tuđmanom – guranja Srbije u rat! Dakle, Hrvati su istovremeno, žrtve dvaju agresora! I srpskoga i turskog agresora.
