Hrvatski Fokus
Povijest

Zar će nama doći gusliti?

Neka on gusli po Balkanu i Jugoslaviji. Mi u Americi ne trebamo gusle

 

Pod naslovom „Zar će nama doći gusliti?“ je članak koji prenosi dubrovačka “Narodna svijest” od 4. prosinca 1923. iz čikaškoga “Hrvatskog Glasnika” kojega izdaje I. F. Lupis. Ivan Florio Lupis Vukić (Viganj pelješki, 1876. – Split. 1976.), naš novinar u SAD-u, prijatelj Frana Supila, suradnik više inozemnih hrvatskih glasila. Bavio se iseljeničkom politikom i zakonodavstvom, kao i poviješću iseljeništva hrvatskoga. Bio izabran u Dalmatinski sabor godine 1908., u SAD-u imao malu banku. Članak je reakcija na vijest koju donosi splitsko “Novo Doba” da je narodni guslar M. Perunović dao ovih dana ostavku na državnoj službi. Putuje za Ameriku gdje će obići sve naše kolonije, te nadodaje: “Gospodin Perunović bez svake sumnje ne dolazi u Ameriku na svoje troškove. To znači da ga amo ne(t)ko šalje i da će mu platiti putne troškove i nadnice. Taj “neko” ne može da bude drui doli “pametna” beogradska vlada. Vlada ga šalje – a narod plaća. Svi znamo koliki su američki putni troškovi i američke nadnice. Perunović će državu stajati – Bog zna koliko – hiljada (tisuća) dolara? I vlada će te hiljade baciti u isti čas dok desetci hiljada invalida skapavaju od gladi!

A kakvu svrhu može da ima put jednog guslara u Ameriku? Zamislite se samo: Gospodnja godina 1923. Amerika – i gusle i guslari! To su pojmovi koji se više ne mogu zvati ni balkanski ni arnautski, ni afrički – to su pojmovi koji se mogu roditi i djelovati samo u mozgu – beogradskih vlastodržaca (ovdje je zgodno pripomenuti da I. F. Lupis bio za vrijeme Prvoga svjetskog rata pritvoren zbog jugoslavenstva i kritičkoga stava protiv austrougarske monarhije, op., T.T.). Promislite što će američki poslovni svijet promisliti o upravi jedne države koja u 

Ameriku šalje guslare? I mr. Blair će sigurno reći sa kakovim sam se ja divljacima u biznis upuštao? I na koncu promislite na prilike u našem narodu ovdje i koliko vlastodršci te prilike poznaju kad nam šalju guslara! (vijest Narodne svijesti od 24. 1. 1924. godine da vlada namjerava odbiti zajam Blairove financijske grupe, poznatom srbijanskom korupcionašu ministru M. Stojadinoviću (1881. – 1964.) daju se odriješene ruke – “Novo doba” od 22. 5. 1928. javlja da je / Gist?/ Blair kupio 60 % srbijanskoga ratnog duga Francuskoj, op., T.T.) Čast g. Perunoviću i njegovim guslama. Ali neka on gusli po Balkanu i Jugoslaviji. Mi u Americi ne trebamo gusle. Mi tražimo da se našom domovinom pošteno i civilizovano upravlja, tražimo da se s nama iseljenicima tretira: civilizovano, savjesno i biznislajk (bussinesslike – poslovno) Ako to domovina ne zna – kao što ne zna – onda nas bar pustite na miru, a vi tamo balkanizirajte dok se ne udavite, pak da vas, ako Bog da glava što prije ponese sa narodne grbače”.

Ovo pismo odaje ljuto razočaranje novom državom, ali ipak podsjećam da gusle i slične instrumente rabe i Hrvati od Istre do Hercegovine i Boke, a uz Srbe i Albanci i Crnogorci. Guslarske pjesme, posebno one prožete tzv. kosovskim ciklusom bile su tema i glazbenoga odgoja i nastave hrvatskoga jezika u SFRJ.

I. F. Lupis bio je član Udruženja prijatelja Velike Britanije i Amerike.

Novo Doba od 25. 9. 1924. donosi Lupisov odgovor na napadaj pravaške Hrvatske riječi i dr don Kerubina Šegvića; prikazuju ga napadači kao osobu koja je dvolična. Ha, što ćemo, gusle imaju jednu žicu a naši majstori tamburaši na više žica igraju!

Teo Trostmann

Povezane objave

Engleski kralj iz Poljica

HF

Dubrovčani u španjolskoj službi

hrvatski-fokus

Prvi se protivio betonu

HF

Nacistički pozdrav reprezentacije Engleske

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više