IFIMES ili nešto drugo, bili su učinkoviti događanja na Bliskom istoku i Balkanu
IFIMES ili nešto drugo, bili su učinkoviti događanja na Bliskom istoku i Balkanu. Riječ je o nevladinoj udruzi, očito lijevoj provenijenciji, koju bismo mogli percipirati kao većinu sličnih, ambicioznih, glasnih pa i parazitskih (iskustvo hrvatskog državnog proračuna) organizacija. No možda to u ovom slučaju nije tako jednostavno… Zašto? Zanimljivo je spomenuti samo dio partnera IFIMES-a: Svjetska sigurnosna mreža, EU-China Economics & Politics Institute i Centar za strateška istraživanja Ministarstva vanjskih poslova Republike Turske, a institut ima i predstavnika u Ekonomskom i socijalnom vijeću Ujedinjenih naroda. Kadrovska slika uprave i članstva izaziva pozornost. Posebice nas u RH jer smo očito objekt posebnog interesa i angažmana istih.
Počasni predsjednik IFIMES-a je Stjepan Mesić, predsjednik Vijeća je Craig T. Smith (bivši politički direktor Bijele kuće), dok su direktori Zijad Bećirović i Bakhtyar Aljaf. Institut, eto, ima i Savjetodavno vijeće, a predsjednik istoga je Budimir Lončar. Druga članica ovog društva bila je i Jadranka Kosor koja (navodno) to više nije. A da funkcija vijeća koje dijeli savjete bude gotovo savršena, pobrinuo se jedan doista živopisan član tog jata imenom Blagoje Grahovac. Rečeni gospodin je umirovljeni general zrakoplovstva JNA, analitičar geopolitičkih i društvenopolitičkih procesa u “regionu”, kolumnist i autor nekoliko knjiga. Moram priznati da sam ga malo “proguglao”, prolistao nešto uradaka, eseja, intervjua i zapamtio izjavu kako je “Jugoslavija bila jedinstveni dragulj”. No posebno je indikativan i zanimljiv njegov uradak pod naslovom “Biografije”. To guslarsko razmatranje životopisa aktera političke scene bivše države, od ’90-ih do danas, uz podjelu na dobre i loše, objavljeno je u dnevnim novinama Vijesti u Podgorici 12. 6. 2015. godine. Zapamtimo, 2015. godine. Dva ulomka iz tog teksta zavrijedila su biti citirana u ovoj objavi.
Kaže naš “vazduhoplovac”: “Peti kriterij za dobru biografiju je da političar posjeduje dvije temeljne europske vrijednosti, a to su antifašizam i poštovanje različitosti. Tuđman je od početnog antifašiste, u svojoj drugoj godini dobio opću fašizaciju Hrvatske. Tipičan politički proizvod tuđmanizacije su Kolinda Grabar-Kitarović i Tomislav Karamarko, dok su političke žrtve tog procesa već osvjedočeni antifašisti Ivo Josipović i Zoran Milanović”.
I još jedan frapantan ulomak: “Prije šest godina javno sam iznio stav da nema mira na Balkanu dok od svih državnih i političkih funkcija ne budu odmaknuti Silvio Berlusconi, Ivo Sanader, Milo Đukanović, Hashim Taçi, Nikola Gruevski i Tomislav Karamarko za koga je tada malo tko i čuo. Očekivao sam da će procesi brže ići, ali, iako usporeno, ipak idu. Do sada su otišla dvojica, do kraja ove godine će otići jedan, a do kraja 2016. godine će otići još dvojica. Proces ipak ide. Hrvati će biti u velikom problemu, ali njihova sreća je što su u EU-u, pa će antifašisti ipak spasiti Hrvatsku. Nastupa period velikih problema za Tomislava Karamarka”. To je izrekao Blagoje Grahovac u lipnju 2015. i – pogodio. Zapravo, najavio scenarij. Doista, bjesomučni napadi, medijska haranga, ekstremizam, ustašluk, Ina-Mol, konzultantica, mađaronstvo, razne sulude konstrukcije… Točno godinu dana nakon što je “Vidoviti Blagoje” ovo odguslao, dao sam ostavku. IFIMES ili nešto drugo, bili su učinkoviti. Unatoč hrvatskim članovima, bilo bi dobro da rečeni institut nije u funkciji nostalgije za jedinstvenim draguljem.
