Turska se bori protiv Asada i u prošlosti je stalno gledala u stranu kada je riječ o IS-u
Konflikt između Turske i Rusije ne bi trebao ugroziti zajednički nastup protiv IS-a. O čemu se tu uopće radi? Tko je neprijatelj? To su prva jednostavna pitanja na koja treba potražiti odgovor kada se razgovara o pokušajima djelovanja protiv IS-a. NATO sada želi povećati sigurnost Turske, kao države članice tog vojnog saveza. U tu svrhu jačaju se turske zračne snage, iako ih sam IS uopće nema. S druge strane, Turska je prošli tjedan pokazala da je u stanju, ali i da je spremna srušiti svaki ruski borbeni zrakoplov koji, po njezinim tvrdnjama, povrijedi zračni prostor te zemlje iako je upozoren da to ne čini.
Christoph Hasselbach
SAD, kao lider NATO-a, stao je na stranu Turske. Osim što je Washington potvrdio tursku verziju tog događaja, navodi se i da ta zemlja ima pravo na samoobranu. U prilog verziji događaja po kojoj je ruski zrakoplov doista povrijedio zračni prostor Turske ide i to što Rusija redovito provocira baltičke države članice NATO-a, ali i neutralne zemlje poput Švedske i Finske, stalnim povredama njihovih zračnih prostora svojim zrakoplovima. Ipak, nakon rušenja ruskog zrakoplova spor se pogoršao. Rusija je uvela gospodarske sankcije protiv Turske. Vladi u Ankari predbacuje se da kupuje naftu od IS-a i da je srušila ruski zrakoplov samo zato da bi zaštitila konvoje koji prevoze naftu.
Moskva je sada u svoju vojnu bazu u sirijskoj Latakiji stacionirala moderan sustav protuzrakoplovne obrane koji ima domet od preko 400 kilometara. Turska predbacuje Rusiji da u Siriji ne bombardira položaje IS-a, nego Turkmene, narod koji je srodan Turcima. Doista, sukob interesa na prvi pogled ne može biti očigledniji. Rusija je stala na stranu sirijskog predsjednika Asada u borbi protiv IS-a, ali i protiv drugih sirijskih grupacija. Među njima su i one koje podržava SAD. Turska se bori protiv Asada i u prošlosti je stalno gledala u stranu kada je riječ o IS-u, koji se bori protiv Asada, ali i protiv Kurda. Međutim, IS je i za Tursku službeno neprijatelj.
I tako bi dakle trebala izgledati međunarodna koalicija protiv IS-a? Glavni tajnik NATO-a Stoltenberg u utorak (1. 12. 2015.) požurio je s izjavom da jačanje turskih zračnih snaga nema veze s incidentom u kojem je oboren ruski bombarder. Savez bi na taj način ipak mogao samo povećati napetosti između Rusije i Turske, država koje imaju odlučujuću ulogu kada je riječ o budućnosti Sirije. Neke članice Saveza s istoka Europe zadovoljne su što je netko konačno pokazao zube Rusiji. Očito je široko rasprostranjen bijes zbog onoga što je ruska vlada učinila u Ukrajini, posebno zbog aneksije Krima. Ipak, eskalacija je ono što NATO-u u ovom trenutku ni u kojem slučaju ne odgovara. Postoji opasnost da bi Turska mogla iskoristiti NATO za provođenje vlastitih političkih interesa i okrenuti ga protiv Rusije. IS bi tada bio u poziciji da stoji sa strane i to s veseljem promatra.
Nakon napada u Parizu izgledalo je kao da bi se mogla stvoriti široka koalicija za vojni nastup protiv IS-a. Ako bi takva koalicija i imala neke rezultate, onda bi to bilo moguće jedino ako nema velikog spora između njezinih članica. Članicama NATO-a nakon zbivanja u Ukrajini to možda teško pada, ali one bi u budućnosti trebale opet redovito razgovarati s Moskvom u sklopu Vijeća NATO-Rusija. Previše toga je na kocki u slučaju da propadne zajednički nastup protiv IS-a.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više