Aristotel: Državom upravlja bolje izvrstan čovjek, nego izvrstan zakon
Zemlja je prolazila kroz dug proces oblikovanja dok nije bila spremna da na njoj živi bilje, potom čudne životinje, onda i ljudska vrsta. Ni bilje ni životinje nisu joj prijetili ugrozom, mogla je ciklus po ciklus prolaziti svoj put evolucije. Ima atmosferu, ima svoj ozonski omotač. Dakle, zaštićena je. Ima regulatore kojima regulira što je za nju štetno što korisno. Suncu dopušta da je zagrijava u onolikoj mjeri koliko je to potrebno njoj i stvorenjima koja žive u vodama, na tlu i u zraku. Dakle ima svoja zaštitna polja, a ujedno je opet dio Svemira, nije izdvojena, niti bi opstala da nije u ravnoteži s ostalim nebeskim planetima i silama koje drže Svemir u harmoniji. Po tomu je logičan zaključak da je u Svemiru sve uređeno kako treba biti. I kad planeti umiru, i kad se rađaju. Sve ide po ustaljenom redu koji mi ne mnijemo. U osnovi, ako smo imalo trezveni i inteligentni, a jesmo, trebali bi biti dio tog sklada. Što idemo dalje biti svjesniji koliko smo odgovorni, čak obvezni da taj sklad Neba i Zemlje ne narušavamo. Kroz ovo vrijeme koliko traje naš ljudski život, svatko svojim djelovanjem pokuša doprinositi onim čime bismo našoj Zemlji iskazali zahvalnost i pomogli joj tako da svaki sljedeći ljudski naraštaj bude osvješteniji, plemenitiji i odgovorniji kad je u pitanju Zemlja, biljni i životinjski svijet. A što mi činimo?
Višak zakona, manjak slobode
Slobodno možemo reći da smo u velikom broju sirovi, surovi i raščovječeni, težimo dehumanizaciji svijeta, rasulu i raspadanju. Sve što smo mogli uništiti, uništili smo i uništavamo. Sve što smo mogli unagrditi, unagrdili smo i unagrđujemo. Sve što smo mogli iznerediti, izneredili smo i izneređujemo. Kockamo se sa životom ove planete – Zemlje. Kao da nam nije stalo poslije nas hoće li Zemlja umrijeti i Sunce sjati. Puno ljudi to rekne i tako misli. Vidimo kako beskrupulozni ljudi sve grabe sebi, pravi su tirani, grabežljivci bez presedana, njih nije briga za ništa ni nikoga osim za sebe, kao da će živjeti zauvijek. Oni su se odrekli svoje duše, svega dobrog u sebi, pogazili pravdu, čini se čak kako ih usrećuje jedino dok druge ubijaju i pljačkaju. Donose bezbroj zakona, utemeljili su bezbroj institucija koje gutaju silan novac, pod krinkom tobožnjih prava, a služe tim čudovištima da izigraju sve moguće zakone, stave na njih veto. Grčki filozof, Aristotel, koji je živio od 384. do 322. prije Krista, rekao je: „Državom upravlja bolje izvrstan čovjek, nego izvrstan zakon.“
Gdje ćemo naći izvrsnog čovjeka? Pod izvrstan čovjek podrazumijeva se; mudar, inteligentan, hrabar, suosjećajan, pravičan, bogobojazan, koji je pun vrlina, kojemu ništa ne promiče, uzoran u vladanju, izvježban u krepostima, koji razlučuje dobro i zlo. Priznaje Božji red na kojemu se temelji sveukupni život, žudi za uspostavom takvog reda na Zemlji. Pomno motri da se taj red ne krši. A složit ćemo se, taj red se toliko dugo krši, da se gotovo više nigdje ne uočava da on uopće postoji. Pomislili bi na prvu da nema više ljudi koji bi se barem djelomično držali tog reda. Ima takvih ljudi na svijetu. Gdje su, tko su, što čine? Ima ih u svim narodima. Po cijenu života teže redu, brane pravdu, nastoje stati na put onima koji sve izokreću naopako. Nevolja je što ih se rijetko čuje, izloženi su linču, proglasi ih se urotnicima koji kuju urote protiv zakona i vlasti. Ukloni ih se ako ustrajavaju u svojim aktivnostima. Za njih kažu da su „luzeri“, gubitnici, smiješni, čudaci koji žive u nekom zamišljenom svijetu. Da, oni u neku ruku žive u iluzijama, ali ako ne živimo s nekom iluzijom, nemamo neku sklonost i želju da nešto učinimo boljim, nećemo to ni postići.
Manjak čovječnosti
Ne može jedna država, ni cio svijet, biti pod čizmom jednog čovjeka, ma tko on bio. Poznajemo tirane i zločince kojih ima napretek u svim vremenima. One koji su po zlu ostali zapamćeni. Pogledajmo što takvi čine od svijeta, od naroda. Neki prijete, ako se netko želi igrati oružjem, da su oni spremni na igru. Spremni na masovnu upotrebu atomskog oružja!? Bože, dopire li to do Tvojih ušiju? Nije snaga u nasilju, nego u razumu i u čovječnosti. Upravo to nam nedostaje, – čovječnost. Svaka država treba biti sigurna unutar svojih granica, njeni građani raditi i živjeti u miru bez straha od okupacija, agresija, terorizma, uznemiravanja sa strane. Držati oči širom otvorene, i nijedna ne bi smjela biti agresor. Rušiti civilne zrakoplove nad tuđim teritorijem, uzrokovati kaos i pomutnju. Ovo što se događa po Njemačkoj, eto upravo i u SAD-u, nije li to dokaz kako se vodi pogrešna politika. Ukrasti bager s gradilišta i njime poći u rušenje i ubijanje! Kamionom se zalijetati među ljude koji hodaju ulicama? Tamo gdje se najviše okupljaju? Čemu to vodi? I još tajiti identitet zločinaca.
Ima onih koji plaćaju privatnu vojsku da unosi razdor unutar pojedinih država i uzrokuje ratove, čijeg se blaga žele dočepati. Posežu za onim na što ne polažu nikakvo pravo. Stavljaju se iznad svih zakona i nitko ih ne sankcionira niti zaustavlja, jer imaju novca više nego u šumi lišća na granama. Iako je većina velikih sila u prošlosti silom i nesmiljenom okrutnošću otimala teritorij drugim narodima, ubijanjem domicilnog stanovništva i naseljavanjem svog naroda na tuđi teritorij, uvođenjem svog jezika, svoje religije, svoje kulture. Razvodnjavala postojeći narod, dok se posve nije rastočio, došlo je vrijeme da ta praksa prestane. To više nipošto ne bi smjelo biti nikome dopušteno. Ne bi se smjeli vraćati unazad, već ići naprijed. Junak nije onaj koji ubija nemoćnog, nego onaj tko ga štiti i brani, pomaže mu da bude civiliziran.
Hrvati se ljute na HDZ, a ne na Plenkovića
Eto je završio prvi krug predsjedničkih izbora u Hrvatskoj. Osam kandidata na tako malo naroda, pretjerano je. Neki su se kandidati koji imaju sličan pogled na život, i slična uvjerenja, morali dogovoriti među sobom, koji su skupili najveći broj potpisa građana da dobiju pravo natjecati se. Tako su se rasuli kao grah koji vračevi bacaju da bi proricali. Ali što je, tu je. U Dragana Primorca stranka HDZ, uložila je ogroman novac za njegovu promidžbu. Zašto se za njega nije odlučilo više glasača, od onih 36,09 % koji su se udostojali izaći na izbore? Pitam ljude zašto nisu izašli na izbore? Naljute se na mene, s gađenjem mi odgovaraju da je stranka kriva, njen publicitet pada. Ne mogu više gledati spregu vlasti i kriminala. Ne mogu gledati nesposobne ljude na vodećim funkcijama koji su gluhi za probleme s kojima smo suočeni. Ne mogu trpjeti ovolike nepravde. Ne mogu pratiti inflaciju koja galopira. Ne mogu podnijeti isključivost. Ne mogu gledati samo štrajkove gdje zaposlenici traže promjene koje su nužne da bi se osuvremenile škole, bolnice, policija, u svim mogućim resorima problemi su nagomilani. Sve skupa prevršilo je svaku mjeru, gadi im se. Život im je sveden na puko, jedvito preživljavanje. U bolnicama su uvjeti liječenja katastrofalni, na preglede se čeka beskrajno drugo. Nemaju novaca za skupe privatne klinike. Boje se hodati po ulici. Boje se za svoju djecu, unučad. Ma gdje je ta sigurnost kojom se vlasti razmeću? Gdje su pravedni zakoni?
Najteže je domoljubima
Ušutim, ja sam domoljub, ne bih otišla nikamo iz ove moje zemlje. Pokojni suprug, ja i moja djeca sve smo činili za Domovinu, osnovali u Podstrani s još nekoliko osoba HDZ. Agitirali za HDZ. Suprug koji je bio omiljen i svima izlazio ususret, išao od vrata do vrata i molio ljude da se učlane u HDZ. Izlagali se opasnosti, glava nam je bila u torbi, posebno moja otkako sam rođena. Uhodili su me, uhodili obitelj, pratili nam svaki korak. Puno puta pomislim da sam Božjim čudom izvukla živu glavu. Sve smo činili za dobrobit Domovine, nikad ništa nismo dobili. Naravno dobili su oni preobraćeni, pokvareni, ali Domovina je svetinja, pa smo radili i šutjeli. Bili joj od velike koristi. Moram reći toj svojoj stranci u lice, da nas je iznevjerila, poigrava se sa svojim članovima. Ne uvažavaju nas, zanemaruju, osim kad im treba glas. Mogla bih tu iznijeti gomilu ružnih primjera kako se pojedinci iz te stranke vladaju. Da sam u poziciji išta poduzeti, onda bih uvažila ovo što su nam pokazali izbori.
Kako iskoristiti predsjedničke kandidate!?
Oni koji su dobili određen broj glasova, zauzela bih se da im se omogući da sudjeluju u odlukama vlade. Ne bih tražila da mijenjaju stranku, neka ostanu gdje jesu. Mariju Selak Raspudić, stavila bih na čelo Ministarstva znanosti i obrazovanja. Sitna, ali dinamitna, i neupitno pametna. Ivana Kekin već se opredijelila, ali je iskoristiva, ima žara. Tomislava Jonjića koji je dobio nešto više od 5 % glasova, također bih stavila negdje gdje po svom habitusu pripada, gdje može puno učiniti. Bulj, već ima dovoljno dužnosti. Gospođu Branku Lozo, stavila bih za dječju pravobraniteljicu koja je upravo prava osoba za takvu dužnost. Uzela bih u obzir da ne smijemo još više razjediniti se i učiniti ogorčenim ovo malo naroda, nego ga sakupiti pod svoje krilo. Barem malo uvažavati njegove potrebe, učiniti ga malo zadovoljnim. Suočiti se s neviđenim kriminalom i mafijom, dilere koji se slobodno kreću i drogom truju mlade, čak i starije, ukloniti s ulice. Treba stati na kraj tajkunizaciji, zaštititi našu imovinu. Ojačati granice. Naseliti rubna područja države. Povratnicima omogućiti da dobiju povoljne koncesije na neobrađenu zemlju po Lici, Slavoniji, Međimurju, hotele koji propadaju, na stara znamenita zdanja po otocima da ih obnove i stave u funkciju. Ima prostora za činiti dobre i poželjne stvari.
Raspojasanost
Broj glasova koje su ti kandidati dobili, značajan je. A bit je u tome, da je to dio našega naroda, i taj narod ima pravo da njegovi interesi budu zastupljeni u ovoj državi, da imaju one koji će se zauzimati za ta načela kojima oni streme, a to su mahom plemenita načela. Nemojmo pljuvati po njima, oni su čestiti i časni, treba im pružiti priliku, obogatiti njima političku scenu. Uvažavati ono što po tradiciji i po našoj kulturi ti ljudi predstavljaju. Svaki pametan vladar to uzima u obzir. Ne treba nam da budemo kopija zapadnih sila. Neka oni nešto nauče od nas. Zašto se u EU-članicama budi desnica? Ta na čemu će egzistirati pojedinci, obitelji, narod, ako ne na Božjim zakonima? Što je učinila ljevica za svijet? Što neoliberalni kapitalizam? Što čini globalizacija? Skroz su devastirali svijet, poharali nekakvim krivotvorinama koje nazivaju slobodom. Drogom koja uništava golem broj ljudi. Raspojasanošću. Nečisti koju ni vrag ne bi izmislio. Rodnom ideologijom.
Zaustaviti promjene spola!
Znate li što rade s djecom kojima mijenjaju spol? Bi li dopustili da vašoj maloljetnoj kćeri ili sinu usađuju u um da je njen, ili njegov spol pogrešan i da ga treba mijenjati? Pročitajte pojašnjenje i istinu o tome u nizu tekstova koje je napisao ugledni psihijatar s klinike za psihijatrijsku medicinu, KBC-a Zagreb, dr. Herman Vukušić. I mnogi svjetski liječnici i znalci. Koji se zločini čine eksperimentiranjem s djecom, čemu su podvrgnuti da se zaustavi pubertet a onda su dugo izvrgnuta jezivoj „terapiji“. Pročitajte za Boga miloga koje su zemlje odustale od tih strahota, zatvorile te klinike gdje monstrumi vrše te zahvate. Ne živite ljudi u sljepilu. Znaju li žene i djevojke koje uzimaju kontracepcijske pilule, od čega su napravljene? Zašto se poslije rađaju djeca s toliko deformacija? Educirajte mlade, imate tolike „stručnjake“ koji su skroz neučinkoviti. Pa progledajte ljudi. Gledajte što je oko vas, što se zbiva po svijetu. Prihvatite one koji će o tome govoriti javno i glasno. Prihvatite gospođu Lozo.
Slaba izlaznost
Ovih 36,09 % birača što su izašli na izbore, jadan su broj. Dolaze uskoro i lokalni izbori, ako ništa stranka na vlasti ne učini, bit će još manja izlaznost, još veća odbojnost prema njima. A to što kažu da nitko između njih nije htio kandidirati se za predsjednika, to je vrhunac gađenja. Dali bi mnogi od njih odsjeći ruku ili iskopati oko da su mogli računati na dobivanje mandata, ali su duboko svjesni da to u postojećim okolnostima nije bilo moguće. Nemojte nas više omalovažavati, vrijeđati, gaziti. Tko vam omogućava mandat, visoka primanja, golemu moć koju zlorabite? Mijenjajte mentalni sklop, uklonite iz svojih redova one koje narod najviše prezire. Iskoristite posljednju šansu ili želite biti gubitnici? Nitko se u svijetu ne želi vratiti u komunističku stravu i užas, nije zar da vi to želite? Dopustite konačno lustraciju, ta umrli su oni koji bi odgovarali za brutalne zločine protiv hrvatskog naroda i čovječnosti. Čemu stremite? Pokažite nam. Čekamo. Razmotrite činjenice ne s trona samouvažavanja, nego iz perspektive naroda koju mu se čaša prelila.
Strah od sutra
Što još reći? Umrijet ću tužna i žalosna što moja voljena Domovina ovako propada, a toliko sam je željela. U svojim genima donijela sam na svijet ljubav prema njoj. Umrijet ću žalosna što svijet ne će biti bolji kad ga napustim, već gori nego kad sam došla na njega. Pun naprasitih, obijesnih ljudi, koji svojom okrutnošću ljudski život čine još tragičnijim nego što je sam po sebi. Borba za goli opstanak, ratovi, bolesti, svakojaki užasi i smrt koja je tako okrutna. Strah od onih moćnih koji preziru obične ljudi, koji istina nisu dovoljno kultivirani, često su priprosti, ali muče se kako znaju. I baš iz redova tih „običnih ljudi“ izrastaju talenti. Iz redova tih ljudi rađaju se najhumaniji ljudi. Iz redova tih ljudi rađaju se heroji, vrijedni radnici, izumitelji, umjetnici, pa ako hoćete i brojni sveci. Jer mnogi od njih su sveti po onome što su podnijeli da bi ustrajali u istini. Masovno obolijevaju. Do njih se ne drži. Ubija ih se kao zečeve u lovu, rastjeruje, pala im se domovi, postaju izgnanici i lutalice. Nasilje je neiskorjenjivo. Pogledajmo valove današnjih izbjeglica. Pogledajmo Cipar gdje 50 godina nisu riješene granice. Tamo su instalirane Međunarodne snage kao tampon zona. Koliko se novca rasipa na njih, a međunarodna zajednica sa svim svojim raspoloživim resursima, ogromnim novcem, ljudstvom i tehničkim sredstvima nije kadra to pitanje riješiti.
Nada u Kristovoj svjetlosti
Ušli smo u 2025. godinu po Kristu. U tom nekakvom slavlju, izludirali se, obješenjački divljali. Pijanih, drogiranih, svakojakih bilo je posvuda. Pucali toliko da su psi cvilili, mislila sam da će uginuti jer njihovi su slušni receptori, tako tvrde veterinari, do četrdeset puta snažniji od ljudskih, i buka im je bila nesnošljiva. Mačke su bježale, skrivale se. Nitko nije mogao urazumiti one koji su nabavili više pirotehničkih sredstava nego imali oružja kad smo krenuli u obranu Domovine na početku Domovinskog rata. Sve se treslo. Grmjelo. Dimilo. Čemu to?
Kriste, Tvoja svjetlost očito nije prodrla u nas. U tami smo. Trpimo i dalje ljudsku muku i jad, pa možemo slobodno govoriti one riječi iz, Zdravo Kraljice, koje se mole na kraju krunice: „…Tebi vapijemo uzdišući i plačući u ovoj suznoj dolini…“ Sve novotarije koje smo izmislili i smiksali u nekakav liberalni miks, tobožnje preinačavanje muško-ženskih odnosa, različite seksualne orijentacije koje se legaliziraju kao bračna zajednica, idu nam na štetu. Rđavo se vladamo. Na što nas svode? Na nivo niži od životinjskog? Zaista, na kojem smo nivou? Prisiljavaju nas da poreknemo sebe. Bože, daj nam na čelu država i vlada ljude prožete Tvojim Duhom, i u puk udahni Duha Svojega, jer stado tvoje obezglavljeno je, pogubilo se. Pošalji anđele da nastane ovaj svijet, grehota ga je uništiti. Ako se ništa ubrzo ne dovede u red, čovjek je odživio svoje.
