Bakir pokušava, sve od Daytona, pokrenuti veliku “specijalnu vojnu operaciju” po uzoru na Putina
Skrivač u vrijeme vjerskog beha sukoba u BiH po bankovnim trezorima i ispod očeva radnog stola, i po potrebi brojač milijuna dolara što su islamske zemlje slale Aliji Izetbegoviću za širenje islama, Bakir priznaje da je bio, kao razmaženo dijete, rastao ali po svemu sudeći i još uvijek neodrastao, vezan uz oca i, gotovo punopravni pregovarač i unutar i izvan beha granica o sudbini te zemlje. Znači, dinastija Izetbegović je i prije beha vjerskog sukoba okupirala velik dio zemlje, a u ratu kojeg su započeli za proširenje okupiranog nastojali, privatnom zločinačkom armijom proširiti i trajno ograditi.
Dok je Bakir brojio milijune islamskih dolara, otac Alija je brojao i postrojavao desetine tisuća džihadista, talibana, vehabija i mudžahedina ubojica nevjernika, kojima je dinastija Izetbegović obećavala sve hrvatske kuće i zemlju koje okupiraju u agresiji etničkog i vjerskog čiščenja. To obećanje bilo je snažan poticaj vjerskim ubojicama iz islamskih zemalja da koriste sve svoje zločinačko znanje stečeno u zemljama iz kojih su poslani, i iz kojih su protjerali ili poubijali sve kršćane i zameli im svaki trag. Zločinima koje su činili, brutalnostima i masakriranjima, mučenjima i ponižavanjima hrvatskih zatočenika, vjerski beha sukob bivao je sve strašniji, crnji i razorniji. Svjetlosnom se brzinom širio, od strane mudžahediziranih Muslimana i stranih džihadista islamski vojni terorizam po svakom selu, gradu, i hrvatskim prostorima, koje je dinastija Izetbegović u planiranju agresije ucrtala u granice svoga “Alijanistan” entiteta.
Ostajala su pusta hrvatska sela, masovne hrvatske grobnice, zločini kakvi sve od poraza Turaka pa do tada nisu zabilježeni u europskim ratovima, oskrnavljene, opljačkane i okupirane katoličke crkve i samostani. Spaljene Biblije i metcima “nenaoružane” muslimanske vjerske armije izrešetani kipovi katoličkih svetaca po dvorištima crkava i samostana.
Apokaliptična slika na svakom pedlju hrvatske zemlje preko koje su prošli vjerske islamske ubojice za Velikog Alaha. Ipak i pored takvog islamskog barbarizma, koji se još jednom potvrdio antikatoličkim, antikršćanskim i antieuropskim, i čak uz pomoć iranskih i velikobritanskih obavještajnih službi koje su izrežirale i hrvatskom narodu nametnule slučaj Ahmići, Muslimani ne uspijevaju proširiti Alijinu avliju, a niti izaći na more, i na rijeke Drinu i Savu, kao poveznice sa svijetom, u prvom redu islamskim.
Što je izlaz na more bio neizvjesniji islamisti su bili brutalniji, osvetoljubiviji i rušilačkiji većim ubojicama. Stalni muslimanski pregovarač o komadu beha zemlje koji im pripada, ne po vojnim uspjesima što su pokazali sa onim što su donijeli u Dayton, Bakir danas svoju bošnjačku javnost upoznaje, sa osjećajem žala što nije prihvatio “Nuđena nam je trećina Bosne, da smo pristali imali bi Alijinu sliku na zidu, svoju vojsku…”.
Eto priznanja i istine koliko BiH žele i hoće i pod cijenu rata. Hoće cijelu, u komadu, i naravno bez Hrvata i Srba, bez “Građana” i bez “Ostalih”, bez Židova i bez Roma. Bez bilo kojeg i bilo kakvog nebošnjaka. Svaki nebošnjak koji bi i pokušao da ostane u “Alijanistanu”, ružnio bi krvnu sliku Bošnjaka, koju Bakir svakim danom prebrojava i pročišćava.
Teško je vjerovati da je Izetbegovićima nuđena trećina BiH a da je ne bi prihvatili, budući da su u Daytonske mirovne pregovore donijeli najmanji postotak beha teritorija. Daleko manji od 33 % beha prostora, i da su imali trećinu pod svojom vlašću zasigurno ne bi Muslimani molili Aliju “Uzmi Alija pa makar k’o avlija”. I danas u ovom kriznom momentu kada zemlja prolazi kroz najtežu kušnju ostanka ili nestanka, rata ili mira, nesigurnosti i sigurnosti, nazadovanja i propadanja, da Bošnjaci imaju pod svojom apsolutističkom vladavinom trećinu BiH, i da im bilo tko ponudi toliki komad zemlje, prihvatili bi to kao gladan komad kruha.,
Očito da Bakir danas žali što on i otac mu Alija, kao tadašnji i današnji muslimanski sultani nisu prihvatili toliki komad bosansko i hercegovačke zemlje, kad uviđa, poput Putina da agresija ne uspijeva, prostori se ne osvajaju i ne šire. I gotovo da nema mjesta za Alijinu sliku objesiti.
Trećina nuđene im zemlje, a što je znak da je u tom trenutku rata i nisu kontrolirali u tom procentu, bilo bi dovoljno i za slike iranskog ajatolaha, i za turskog sultana, i za sve one islamske lidere koji su milijarde i milijarde dolara ubacili kao oružje širenja islama, uz desetine i desetine tisuća najkrvoločnijih džihadista. Od kojih su neki kasnije, 11. rujna 2001. sudjelovali i u terorističkom napadu na Ameriku. Zapravo na cijeli slobodni kršćanski svijet.
Na tragu Alije ostaje prepoznatljiv i kao lažov, čovjek kojemu se ne može vjerovati ama baš ništa, i koji ne poštuje ništa od dogovorenog i potpisanog. Po tom DNK-a klon je očev, i baš zbog kontinuiteta muslimansko-bošnjačke laži u traženju europskog rješenja beha problema, bez krvi i tragedija, progona i etničkih čišćenja, dinastija Izetbegović je glavni rušitelj Bosne i Hercegovine, i glavni agresor čak i na svoj narod. Nezabilježen je u povijesti primjer, osim u nekim muslimansko-autoritarnim, teokratskim zemljama kamo su BiH poveli Izetbegovići, po kraljevskoj vladavini naslijeđa sina na otćevu kraljevsku krunu, da su vođe naroda tolikog zla nanijeli narodu iz kojeg potiču. Sva njihova borba za narod bila je lažna, ona je bila isključivo u osobnim interesima i kraljevskim bogaćenjima, koja su, uz zgrnuta bogatstva onih koji su ih podržavali u tom suicidnom zločinačkom planu, među koje spada i bivši reis Mustafa Cerić, daleko veća negoli cijelog bošnjačkog naroda.
Sve bogatstvo BiH vlasništvo je dinastije Izetbegović, i u rukama je dvadesetak pojedinaca, kao i politička moć koja je ravna iranskim vjerskim vođama, koji ubijaju djevojčice i žene samo što se ne oblače po njihovim “modnim” kreativnostima. Tu sudbinu najavljivala je i Bakirova žena Bošnjakinjama i Muslimankama u predizborno vrijeme, uvjerena da će sultan Bakir pobijediti, i da će je poduprijeti u tom rasističkom planu.
Zbog toga, tih rasističkih i nacifašističkih ciljeva Izetbegovići nisu prihvatili trećinu Bosne, Hercegovinu Bakir i ne spominje da mu je i tu dio nuđen, što je i znak da tadašnji Muslimani, kao ni današnji Bošnjaci i nisu nikad bili za cjelovitu multinacionalnu, multukonfesionalnu, multikulturalnu i milticivilizacijsku Bosnu i Hercegovinu. Budući da je Izetbegovićima, kako kaže Bakir nuđena trećina samo Bosne, a ne i Hercegovine, činilo im se malo jer bio bi to mali prostor i za sve slike Izetbegovića. Gdje bi postavili sliku iranskog ajatolaha, turskog sultana, ratnih zločinaca, Mlaće, Genjca, Džaferovića, Mahmuljina, Alagića, Halilovića, Hadžihasanovića, Abdića-Tigra ubojice hrvatskog generala Šantića, Delića…
I danas Bakir plače govoreći pred svojim narodom, što je i znak priznanja poraza “A bila nam je ponuđena trećina Bosne: „Uzmite to”. Ja sam bio prisutan u Ženevi i svugdje gdje se pregovaralo. Nudilo se. I da smo to uradili, imali bi Alijinu sliku na zidu, imali bi svoju vojsku, svoju obavještajnu službu, svoje medije i tako dalje”. Kako je danas daleko od te ponude, koju ne može ostvariti niti sa Komšićevim zlatnim ljiljanom, kojeg već četvrti put biraju za vrhovnog zapovjednika u beha Predsjedništvo, gdje mu je zamjenik drugi bošnjački član bio Džaferović a danas Bečirović, Bakir pokušava, sve od Daytona pokrenuti veliku “specijalnu vojnu operaciju” po uzoru na Putina.
Sada poslije gubitka vlasti postaje opasniji u potezima, kao i Putin, zbog čega je potrebno biti spreman i na Bakirovu uporabu “nuklearnog oružja” koje bi mogli islamisti kroz masovni terorizam i po BiH i po Europi početi koristiti. Ranjena zvjer je najopasnija.
