U BiH su do dolaska Turaka živjeli Ivan, Ante i Josip. Nije bilo Osmana, Bakira, Šefika…
Iako se HDZ-ovka Majda Burić ispričala Katarini Peović što ju je u Saboru nazvala srbofilkom, Majda Burić je postigla cilj. Jer je iz Sabora odaslala važnu poruku. Ona je istaknula glavni problem u Hrvatskoj, na srbofilstvo, odnosno na petu kolonu i na kolaboraciju sa srpskom zločinačkom politikom prema (u) Hrvatskoj. Zato joj, zbog te hrabrosti veliko hvala. Hvala joj što se izložila napadu Milorada Pupovca zbog „govora mržnje“. Hvala joj što je u Saboru spomenula srbofile koji vladaju Hrvatskom, kao „hrvatski“ povjesničar Dragan Markovina koji je po mom mišljenju, isto srbofil. On je za mene i turkofil (islamofil). Zbog ove izjave „Mislim da su bile potpuno promašene primjedbe na brojnost jugoslavenskih zastava prilikom sarajevskog prosvjeda povodom mise za Bleiburg“. A taj se prosvjed može tretirati kao epicentar kroatofobije, odnosno, srbofilstva i islamofilstva. Jer su na tom prosvjedu protiv mise za Bleiburg bili i mnogi muslimani. I još mnogi drugi.
Stoga ja ovaj slučaj srbofilstva na račun Katarine Peović povezujem sa, i sa sarajevskim prosvjedom protiv mise za Bleiburg, te s ovim slučajem posvajanja djece u Kongu. Kao ogledalo političkog funkcioniranja i medijske percepcije – jednoumlje, inverzija i cenzura.
Pa ću početi s Bleiburgom, opet ću spominjati obitelj Zec te završiti s „posvojiteljima djece“. Jer se srbofile ne može odvojiti od Bleiburga, laži o obitelji Zec i od stranke Možemo („posvojitelja djece“). Uistinu, fenomen u ljudskoj povijesti? Puno je Hrvata ubijeno, zbog samog spominjanja Bleiburga. Nakon „probijanja embarga za Bleiburg“, oni koji su ubijali one koji su spominjali Bleiburg i njihovi klonovi, kad ne mogu zabraniti spominjanje Bleiburga danas govore: „Dobro, na Bleiburgu se ubijalo. Ali na Bleiburgu nije bilo nevinih. Svi su bili ratni zločinci iz Jasenovca- ustaše“. Pa zabranjuju misu i komemoraciju za Bleiburg. Znači, ubijati – da. Ali to ubijanje mora biti tajna! Krajnje oportuno i kontroverzno. Oni koji govore da su ubijali „najveće zlo u povijesti“ – ustaše, zabranjuju spominjanje „ubijanja najvećeg zla“. Dakle, velika primitivna urota protiv Hrvata. Koju se lako može raskrinkati. Ovakvim pristupom prema toj kroatofobiji… Nema sumnje da su „dokumentarni film“ Dnevnik Diane Obxer Budisavljević i drama Olivera Frljića Obitelj Zec („Aleksandra Zec je ubijena, samo zato što je bila Srpkinja, po nalogu hrvatskog državnog vrha“) konstrukcije srbofila i kroatofoba (dramaturg Oliver Frljić: Aleksandra Zec je ubijena, a 402 djece je stradalo u tatu“).
A obitelj Čengić u Erveniku 1991.? Baš suprotno od onoga što rade i govore srbofili. Na početku Domovinskog rata, u Erveniku, domaći Srbi idu ubiti obitelj Čengić, sa dvoje malodobne djece, samo zato što su bili Hrvati. Što je najgore, ova inverzija stvarnosti, nije samo neko filstvo, neko navijanje. U pitanju je nešto više od golog navijanja. Kada Oliver Frljić kaže da je Aleksandra Zec ubijena, a 402 djece stradalo u ratu, Oliver Frljić kaže kako su i ta djeca bila u ratu, skoro, pa naoružana. Tako aludira na „građanski rat“. A ni otac ubijene djece Čengić nije imao vatreno oružje. Baš primitivna srpska propaganda. U kojoj sudjeluju mnogi… Slavenka Drakuli sa svojom knjigom o Aleksandri Zec i „zagrebački gradonačelnik“ koji ide na komemoraciju obitelji Zec. Kao i oni koji gledaju i hvale dramu Olivera Frljića Obitelj Zec… književnik Velimir Visković. Odvjetnik Anto Nobilo i odvjetnica Jadranka Sloković. Ne usuđujem se tu ubroji i odvjetnika Čedomira Prodanovića, jer je on (kao i Slokovićka) pripadnik „ugrožene manjine“.
Isto kao 1941.? Na portalu Hrvatski fokus, Mile Boban piše kako su Srbi u okolici Gline, odmah nakon proglašenja NDH išli ubiti hrvatsku obitelj Mravuna, i zaklali šestogodišnju djevojčicu iz te obitelji. Isto kao obitelj Čengić u Erveniku, odmah nakon proglašenja samostalnosti Hrvatske. Pa ja kažem kako bi netko u Saboru morao tražiti da se slučaj obitelj Čengić stavi na dnevni red rada Sabora. Zbog zamjene obitelj Čengić sa obitelji Zec. Netko bi zbog te zamjene morao biti na sudu. Ili da mene netko tuži zbog ovoga što pišem.
Dakle, „igrajmo otvorenih karata“. „Bacimo karte na stol“. Kao s „Bošnjacima“, zabranom mise za Bleiburg (Draganom Markovinom). Kada „hrvatski“ povjesničar Dragan Markovina kaže da su bile potpuno promašene primjedbe na brojnost jugoslavenskih zastava prilikom sarajevskog prosvjeda povodom mise za Bleiburg, i povjesničar Dragan Markovina je za mene srbofil. I islamofil, jer su protiv mise za Bleiburg u Sarajevu bili, i muslimani. Stoga se može reći kako je, i „hrvatski“ povjesničar Dragan Markovina za „građansku“ („bošnjačku“) Federaciju BiH. Nema sumnje da i Dragan Markovina pojam „Bošnjak“ tretira kao neku nacionalnost. Kao i Šefik Kordić, Elmedin Konaković i Bakir Izetbegović. Što je lako demontirati. Izbiti „keca iz rukava“. Ovako. Najprije ih pitati, jesu li Turci ili poturice. Kao što vidimo, za njih je „Bošnjak“ domaćin u Bosni. Dobro, neka bude tako. A imena… Šefik, Elmedin, Izet i Bakir? Jesu li to autohtona ili strana (turska) imena u Bosni? Izgleda da Elmedin Konaković šalje signal da se on, kada svom imenu dodaje ime Dino, osjeća katolikom. Kao da bi se mogao obratiti, prijeći na katoličanstvo. Ili vara Hrvate, da ih privuče sebi, kao Dino. Iako izgleda kao neka tajna što Konaković misli i radi kada svom imenu dodaje katoličko ime Dino, tu je tajnu lako rječiti pitanjem: Osuđujete li Vi gospodine Konakoviću muslimanske zločine (Boko Haram) u Nigeriji? Vjerojatno ih osuđuje, ali to ne smije reći. On zna kakav je zakon Šerijata i Kalifata. On zna da u islamu nije dozvoljena pobuna protiv muslimanskih zločina i prisilne islamizacije druge vjere. Kao slučaj Armenaca u Prvom svjetskom ratu. Kada je 150.000 Armenaca spasilo život – prijelazom na islam.
I još jedno pitanje za Šefika Kordića i za Elmedina Konakovića: Što je ona bogomolja u Jajcu? Džamija ili crkva? Konkretan odgovor na konkretno pitanje, rješava političku krizu u Federaciji BiH, ne u RS-u. Svima je jasno da je to (bila) katolička crkva (katedrala sv. Ante?). Svima je jasno da je sagrađena, puno ranije od dolaska Alija, Bakira i Šefika u Jajce. Svima je jasno da je sagrađena, kada su u Jajcu bili, samo katolici (Hrvati). I svima je jasno da su tu crkvu oteli katolicima Bakiri i Osmani. I na koncu, svima je jasno da u tu bogomolju ne idu zajedno Osman i Ivan, Bakir i Stjepan. Nego, ili Bakir i Osman ili Ivan i Josip. A sad Bakir i Šefik pričaju o „Građanstvu“ i o „Bošnjaštvu“ kao nekoj kohezijskoj silnici u Federaciji BiH. Dakle, gola konstatacija koja kaže da u jednu bogomolju ne idu zajedno katolici i muslimani, obara tezu o „Građanstvu“ kao nekoj političkoj i vjerskoj jednakosti. Gola konstatacija koja potvrđuje primitivni muslimanski manevar na relaciji regionalno-vjersko, „Bošnjak“- musliman.
I sad stavimo točku na i. Recimo, tko to odlučuje kako i po komu će se zvati ulice u Zagrebu, tko i kako Hrvatima piše povijest i tko i kako mladima oblikuje svijest, i izvan Hrvatske, prema istoku? Trgovci djecom (ljudima)!
