Hrvatski Fokus
Kultura

Život se odvija kroz fine nijanse, kojih ponekad nismo ni svjesni

Svojim akromatskim slikama tumačim kako gotovo ništa u životu nije crno-bijelo

 

Darija Dolanski Majdak suvremena je hrvatska likovna umjetnica, akademska slikarica, autorica je vrlo složenog opusa, niza izvanrednih ciklusa, izvedenih specifičnim i vrlo osobenim specifičnim rukopisom, često i uspješno je izlagala na brojnim samostalnim izložbama.

Razgovaramo s autoricom o jedinstvenom ciklus koji se sastoji od akromatskih slika, ulja na platnu, 30 x 30 cm.

  • Ciklus Skyline ima iznimno značenje za Vaš slikarski rad?

– „Skyline“ je bio moj prvi korak u geometrijsku apstrakciju, kojeg ću kasnije, kroz razne varijante potvrditi kao svoj glavni likovni izričaj, a po kojem su me prepoznavali i likovni kritičari i publika, ali sam u međuvremenu otišla „predaleko“ od tog originalnog ciklusa, pa mu se opet vraćam, naravno, ipak kroz neke promjene i nove ideje.

  • Pojavile su se i novosti u tom ciklusu.

– Novo je to što radim na platnima parnih dimenzija, da bih izbjegla središnjicu i bočno zrcaljenje, te tako donosim kompozicije koje su naoko „nestabilne“, ali unose dodatnu dinamiku, što je posebno izraženo kod akromatskih slika.

  • Što je ključno u ovom ciklusu?

– U ovom ciklusu slike radim po sustavu glavnih odredišta crnih i bijelih kvadrata koji se kroz nizanje sivih tonova spajaju ili rastavljaju uglavnom uz okomito nanizane nijanse sivih (rijetko vodoravno). Radovi u više slučajeva imaju svoju „pozitiv“ i „negativ“ varijantu, pa bih u tom slučaju u postavu izložbe slagala diptihe, ali i triptihe i poliptihe. Takav način prezentacije unosi dodatni dojam kretanja i dinamike kompozicija, te postava izložbe općenito.

  • Skyline nosi i posebnu poruku.

– Svojim akromatskim slikama tumačim kako gotovo ništa u životu nije crno-bijelo, jer život se odvija kroz fine nijanse, kojih ponekad nismo ni svjesni, jer mnogo toga uzimamo „zdravo za gotovo“, ne razmišljajući o podkontekstima, pa tako i propustimo neka vrata koja nam se otvaraju, neke prilike koje bi nam mogle oplemeniti život – samo kad bi shvatili da smo mi sami tvorci i gospodari svog života, te ga kreiramo svojim stavovima i razmišljanjima, nažalost često negativnim, svojim ciljevima, koje korak po korak možemo doseći, ali to ne pokušavamo, uvjereni da nam sudbina određuje život, a ne mi sami. Međutim, mogućnost usmjeravanja života prema pozitivnom, moguće je, kao što i moj novi ciklus „My gray Skyline“ pokazuje da se i kroz geometrijsku apstrakciju mogu izraziti matematički nemjerljive kombinacije, kao što je slučaj i u našem stvarnom životu.

Miroslav Pelikan

Povezane objave

Djeca vole…

HF

Treća sreća? Treći rod?

HF

Slikarstvo života Petera Weisza

HF

Tajanstveni krajobrazi Mladena Žunjića

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više