Bergoglijska sekta štuje demona pachamame
Kontinentalni europski šabat – ili divljanje i bezakonje – vještica i sotonista s episkopskim znakovljem održat će se u Pragu 5. i 12. veljače. Njihov je cilj legalizirati sve LGBTQ seksualne perverzije. Ova bergoglijska sekta štuje demona pachamame. Do danas se ljudske žrtve nude ovom demonu, na primjer u Boliviji. Sekta na čelu sa svojim osnivačem Bergogliom, koji se javno posvetio Sotoni i demonima 2022. godine uz pomoć kanadskog čarobnjaka, promiče takozvano sinodalno putovanje. Njezin je cilj preobrazba Kristove Crkve u globalnu Sotoninu novodobnu anti-Crkvu. To je tako šokantan zločin protiv Boga, Crkve i čovječanstva da je obična osoba, pa čak ni katolički svećenik, sposobna dopustiti misao o tome. Stvarno, ovo je neshvatljivo i krajnje šokantno. Nažalost, ovaj nečuveni zločin je surova stvarnost.
Ukratko iz povijesti Crkve
Na Šestom općem vijeću 680-681 nekoliko najviših crkvenih hijerarhija protjerano je iz Crkve, uključujući papu Honorija. Zaključke Vijeća, koji sadrže te ekskomunikacije, potvrdio je papa Lav II. Radilo se o osudi hereze monoteletizma (monos = jedan, thelema = volja). Heretici su tvrdili da postoji samo jedna volja u Kristovim dvjema naravima, božanskoj i ljudskoj. Učenje Crkve potvrđeno prva četiri sabora jest da u Kristu postoji jedna osoba, ali dvije naravi, ljudske i božanske. Ljudska priroda pretpostavlja ljudsku volju. Božanska priroda povezana je s božanskom voljom. Ipak, obje prirode, koje je otajstvo vjere, ujedinjene su u jedinoj osobi našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista, koji je pravi Bog i pravi čovjek.
Heretici su tvrdili da postoji samo jedna volja (-thelos) u obje prirode, božanska i ljudska. Na taj je način hereza dovela u pitanje Otkupiteljsku žrtvu Krista za grijehe čovječanstva. Dogma Krista Otkupitelja osnovna je dogma kršćanstva.
Papa Honorije umro je 639. godine. Naslijedio ga je Severinus (640.), koji je osudio tu herezu. Nakon njega, Ivan IV. zauzeo je papinu stolicu (640.-642.). Ivan IV. sazvao je sinodu u Rimu koja je također osudila monoteletizam 641. godine. Sam Papa izjavio je:
“Doktrina jedne volje je heretička. Pitajte samo branitelje ovog nauka što će ovaj biti, bilo da je čovjek ili božanski. Ako kažu božansko, u suprotnosti su s pravom Kristovom muškošću i padaju u manihejizam. Ako, međutim, tvrde da je jedna Kristova volja (-telos) ljudska, bit će osuđeni kao poricatelji Kristova božanstva.«
Papa Teodor I. (642.-649.) zatražio je od cara Konstantina II. hitno ukidanje Ekteze, heretičkog dekreta kojim se promiče hereza monoteletizma.
Papa Martin I (649.-653.[655.]) sazvao je sinodu u Rimu 649. godine, koja je oštro osudila herezu monoteletizma. U sinodi je sudjelovao i Ispovjednik Maximus (+662.), jedan od glavnih branitelja pravovjerja. Car je naredio da papa i sveti Maksim budu zarobljeni u Rimu i odneseni u Carigrad. Papa je pred sudom rekao: “Možete mi zaprijetiti i izrezati me na komade, ali neću ulaziti u zajedništvo s heretičkom carigradskom crkvom.”
Smrtna kazna papi Martinu tada je promijenjena u egzil u krimskom Čerozezu (Sevastopolj). Tamo je preminuo 16. rujna 655. od posljedica zatočeništva i mučenja.
Glasnici heretičkog patrijarha Pavla također su došli slugi Božjem Maksimu. Lukavo su ga pitali pripada li Crkvi i ako jest, rekli su mu da se s njima pričesti. Sveti Maksim je odgovorio:
»Krist Gospodin priznaje kao katolik onu Crkvu koja održava istinsku i spasonosnu ispovijed vjere. Pozvao je Petra blagoslovljenim zbog njegove ispravne ispovijedi, na kojoj je sagradio svoju Crkvu. (vidi Mt 16,16-19) Ali recite mi: koja je osnova vaše vjere? Ako je to na temeljima istine, odmah ću ući u zajedništvo s vama.”
Na poticaj heretičke hijerarhije, car je osudio Maximusa na progonstvo. Odatle je ponovno odveden u Carigrad na ispitivanje. Počeli su ispitivati svetog Maksima hoće li ući u zajedništvo s Carigradom. Ispovjednik je odgovorio:
“Ne, jer su se vođe ove Crkve, odbacujući definicije četiriju svetih sabora, izopćili iz Crkve. Osim toga, mjesni odbor održan u Rimu odrezao ih je i oduzeo im svećeništvo (649.). Koje otajstva (tj. sakramenti), mogu li onda izvršiti? A koji se duh spušta na one koje zaređuju? … Apostol Pavao nam kaže da Duh Sveti anatematizira čak i anđele koji propovijedaju novo evanđelje. (vidi Gal 1:8)”
In 681, Pope Leo II confirmed the Sixth General Council and the excommunication of Pope Honorius, saying:
“Honorius allowed the immaculate Church to be stained.” He then wrote about Honorius to the Spanish bishops: “Theodore of Pharan, Cyrus of Alexandria, Pyrrhus, Paul and Peter of Constantinople, and Honorius also, who did not, as they should have done by their apostolic authority, extinguish the rising flame of erroneous dogma, but carelessly supported it, are punished with eternal condemnation.”
Prokletstvo Honorija obnovili su Trullanska sinoda i Sedma (787.) i Osma (869.-70.) Opća vijeća.
Izjave pape svetog Martina i svetog Maksimusa koje se primjenjuju na današnje stanje u Crkvi:
Citat pape Svetog Martina: “Možete mi prijetiti i izrezati me na komade, ali neću ulaziti u zajedništvo s heretičkom carigradskom crkvom.”
Komentar: Bi li papa sveti Martin danas ušao u zajedništvo s heretičkom crkvom u Rimu? Ne! Radije bi bio izrezan na komade.
Citat svetog Maksimusa: “Krist Gospodin priznaje kao katolik onu Crkvu koja održava istinsku i spasonosnu ispovijed vjere. Pozvao je Petra blagoslovljenim zbog njegove ispravne ispovijedi, na kojoj je sagradio svoju Crkvu.«
Komentar: Krist Gospodin sagradio je svoju Crkvu na Petru. Sotona gradi svoju novovjekovnu anti-crkvu na Bergogliu. Petar je blagoslovljen, a s njim i oni koji se pridržavaju pravoslavnog učenja. Bergoglio je proklet – prema Gal 1,8-9 – i s njim oni koji prihvaćaju njegovo lažno učenje i sinodalno samoubojstvo.
Citat svetog Maksima: “… vođe ove Crkve, odbacujući definicije četiriju svetih sabora, izopćili su se iz Crkve. Osim toga, mjesni odbor održan u Rimu (649.) odrezao ih je i oduzeo im svećeništvo(<>).«
Komentar: To se doslovno odnosi na bergoglijsku sektu, koja je koncentrirala svoj heretički program u takozvanom sinodalnom putovanju legalizirajući idolopoklonstvo i LGBTQ perverzije. Ova bergoglijska sekta odbacila je ne samo definicije četiriju svetih sabora, već i čitavog Dekaloga i Kristovih zapovijedi, kao i cijelu Tradiciju apostola, crkvenih otaca i svetaca, uključujući sve valjane, tj.
Citat svetog Maksimusa: “Koje otajstva (tj. sakramenti), mogu li onda nastupiti? A koji se duh spušta na one koje zaredaju?”
Komentar: To su bitna pitanja za biskupe i svećenike koji čine jedinstvo duha s bergoglijskom sektom. Odgovor je jasan. Sakramenti, a time i biskupska i svećenička ređenja, nevažeći su bez Duha Svetoga.
Citat svetog Maksimusa: “Apostol Pavao nam govori da Duh Sveti anatematizira čak i anđele koji propovijedaju novo evanđelje. (vidi Gal 1:8)”
Komentar: Tako su Bergoglio i njegova sekta anatematizirani od Boga, tj. Ako se ne pokaju, bit će vječno prokleti.
Citat pape Lava iz Šestog općeg vijeća: “Honorije je dopustio da besprijekorna Crkva bude zamrljana. … Honorije nije, kao što je trebao učiniti svojim apostolskim autoritetom, ugasio rastući plamen pogrešne dogme, već ga je bezbrižno podržao.«
Komentar: Pape Drugog vatikanskog koncila ne samo da su dopustili da besprijekorna Crkva bude umrljana krivovjerjima neomodernizma, sinkretizma s poganstvom i aggiornamenta sa svijetom, već su, štoviše, aktivno surađivali u njoj. Postkoncilijarni pape nisu ugasili rastući plamen pogrešne dogme, već su ga podržali, i to ne samo nepažljivo, već i aktivno. Stoga ih je, poput pape Honorija, Bog anatematizirao.
Sa stajališta crkvene tradicije, takozvana sinoda o sinodalnosti znači sotonizaciju Katoličke crkve. Božja anatemija prema Gal 1,8-9 pada na sve sudionike sotonističkog šabata čarobnjaštva od 5. do 12. veljače 2023. u Pragu.
