Prvu ulogu ostvario je u dječačkim kratkim hlačicama tijekom ratne 1943. godine u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u predstavi Lako je muškarcima redateljice Lidije Mansvjetove
Rejhan Demirdžić (Sarajevo, 2. I. 1927. – Sarajevo, 22. VIII. 1988.), jedan je od najpoznatijih i najboljih bosanskohercegovačkih i hrvatskih glumaca u povijesti toga glumišta. “Prvu ulogu ostvario je u dječačkim kratkim hlačama tijekom ratne 1943. godine u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u predstavi Lako je muškarcima redateljice Lidije Mansvjetove, koja je tada vodila privatni glumački studio. Uskoro je zaigrao u predstavi Mirandolina Karla Goldonija sarajevskog Hrvatskoga narodnog kazališta, a nakon završetka Drugog svjetskog rata, odlazi iz Sarajeva te ostvaruje brojne kazališne uloge kao stalni član kazališta u Šapcu, Titovom Užicu, Nišu i Beogradu. Poslije godina ‘traganja’ i izučavanja ‘glumačkog zanata’, nostalgija prema rodnom gradu vraća Demirdžića u Sarajevo, gdje, zahvaljujući glumcu i redatelju Vasi Kosiću, dobiva angažman u „Narodnom pozorištu“.
Ostvario je brojne uloge u teatru, na filmu, televiziji i radiju, a ostao je ovjekovječen i kroz ulogu u “popularnoj zabavno-humorističkoj emisiji Cik-cak tadašnjeg Radija Sarajevo. Središnji likovi programa bili su Momo i Uzeir, kojima su glasove ‘posudili’ dvojica najboljih prijatelja, glumaca i Sarajlija: Rudolf Rudi Alvađ i Rejhan Demirdžić. Osim jedne kraće ulice na Dobrinji, u općini Novi Grad u Sarajevu, koja je nazvana po ovom glumcu, dva sarajevska nebodera na Marindvoru neformalno se i danas nazivaju “Momo i Uzeir”. (v.h.)
