‘Izložba hrvatskog dizajna 21/22 – Nagrađeni radovi’ i ‘Boris Ljubičić: Slike vremena – Politika i dizajn’
U splitskoj Galeriji MKC u četvrtak, 9. ožujka 2023. otvaraju se dvije izložbe „Izložba hrvatskog dizajna 21/22 – Nagrađeni radovi“ i „Boris Ljubičić: Slike vremena – Politika i dizajn“. Prva predstavlja 53 projekta koja su dobila nagrade i posebna priznanja na ovogodišnjoj bijenalnoj ‘Izložbi hrvatskog dizajna’, što je selekcija najboljeg od najboljeg hrvatskog dizajna iz protekle dvije godine u svim područjima dizajnerskog djelovanja. Druga daje novi pogled na dizajnerski opus istaknutog hrvatskog dizajnera Borisa Ljubičića, dobitnika nagrade HDD-a za životno djelo, s fokusom na radove nastale od 1970-ih do 2000-ih godina koje povezuje tema politike, u rasponu od plakata, preko vizualnih identiteta, kampanja i objekata u javnom prostoru, do samoiniciranih projekata i novinskih tekstova, a kustos izložbe je Marko Golub. Uz otvorenje održat će se vodstvo i razgovor s autorima.
Izložba hrvatskog dizajna središnja je i najvažnija strukovna dizajnerska manifestacija u Hrvatskoj koja okuplja najkvalitetnije dizajnerske radove nastale tijekom dvogodišnjeg razdoblja u svim područjima dizajnerskog djelovanja, uključujući dizajn vizualnih komunikacija i grafički dizajn, industrijski dizajn, dizajn ambalaže, dizajn prostornih intervencija i sustava, dizajn interakcija i elektroničkih medija, kritički, odnosno konceptualni dizajn, modni i odjevni dizajn itd. Osim što od 1999. godine predstavlja najbolje od profesionalne produkcije hrvatskih dizajnera, dizajnerskih studija i agencija, izložba uključuje i studentsku sekciju koja daje uvid u sva aktualna postignuća u visokoškolskoj dizajnerskoj edukaciji.
O odabiru radova i nagradama odlučivala je Selekcijska komisija i Međunarodni ocjenjivački sud u sastavu: Robert Čanak, Dario Dević, Nataša Njegovanović, Luka Perić, Cvetka Požar (Slovenija), Zlatka Salopek Radić i Juraj Zigman, Ajdin Bašić (Slovenija) i Kostas Medugorac (Njemačka).
Ovogodišnje kategorije su: Dizajn vizualnih komunikacija, Industrijski / produkt dizajn, Dizajn u digitalnim medijima i dizajn interakcija, Dizajn ambalaže, Modni i odjevni dizajn, Prostorne i grafičke intervencije i sistemi, Cjeloviti projekt / proizvod te Koncept / inicijativa / kritički dizajn. Nagrade i Posebna priznanja HDD-a dodijeljene su u svim kategorijama.
Veliku nagradu Hrvatskog dizajnerskog društva ove je godine osvojio Centar za posjetitelje Crna Roda (tim autora: Clinica studio, Roth i Čerina, Niko Mihaljević, Ivana Fabrio, Franka Tretinjak, Borna Demel , Devetnica i Vanja Cuculić). Osim ovog projekta, za Veliku su nagradu bili nominirani izdavačka inicijativa Oaza Books (Oaza / Nina Bačun, Ivana Borovnjak, Roberta Bratović, Tina Ivezić, Maja Kolar, Maša Poljanec), koja je osvojila nagradu u kategoriji Koncept, inicijativa, kritički dizajn te Publikacije Kunsthalle Wien (Dejan Kršić i Lana Grahek), koje su nagrađene u kategoriji Dizajn vizualnih komunikacija.
Obrazloženje nominacije: Arhitektura Centra za posjetitelje tankoćutno pristupa specifičnoj zatečenoj situaciji, stvarajući nenametljivi i uvažavajući dijalog s mjestom i vremenom. Oblikovanje trajnog postava, koje uključuje interpretaciju, vrsne ilustracije, dizajn multimedijalnih i predmetnih izložaka i namještaja te grafičku obradu cijelog prostora, nastavlja taj odmjereni pristup postižući skladnu višetaktilnu cjelinu. Centar se nalazi u srcu ratom poharane županije, koja se, usprkos obnovi, nikada nije oporavila, već je na silaznoj putanji već 25 godina, jako ubrzanoj razarajućim potresom iz prosinca 2020. godine. Osim što je izgradnjom Centra stvoreno novo mjesto suvremene arhitekture i dizajna za unapređenje društveno-kulturne dimenzije života lokalnog stanovništva, projekt je i odličan primjer jačanja kontinentalnog turizma u Hrvatskoj. Ovakvi projekti uistinu znače tektonske pomake i od presudne su važnosti za preživljavanje tog kraja.
Iz teksta Marka Goluba o dizajnerskom djelovanju Borisa Ljubičića, dobitniku nagrade HDD-a za životno djelo: „Govoriti o nečijem životnom opusu uvijek znači i govoriti o njegovoj važnosti, o tome zašto je relevantan u kontekstu u kojem je nastajao, ali i koliko je daleko dosegnuo izvan njega, po čemu je poseban i drugačiji, što nam on znači i koliko nam znači . Odgovor na to pitanje uvijek će biti pomalo subjektivan i podložan konvencijama – podrazumijevamo da su kultura i umjetnost društveno važne, čak i onda kad se čini da nas stvarnost demantira i da se njihova težina rasplinjuje čim se izađe iz institucionalnog konteksta kulture i profesionalnih standarda kulture. , umjetničke, pa i dizajnerske zajednice. Osvrćući se na dosadašnji dizajnerski rad Borisa Ljubičića, od početka 1970ih do danas, rekao bih da on proistječe iz eksplicitnog uvjerenja da je dizajn nedvosmisleno životno važan i da vizualne komunikacije prožimaju sve aspekte naših svakodnevnih života. Iz takvog uvjerenja slijedi odgovornost, što je sam Ljubičić lijepo formulirao u svom autorskom motu koji kaže da dizajner mora preuzeti „odgovornost za vrijeme i prostor“ u kojem djeluje. Ta odgovornost nije samo načelna, ona se specifično odnosi na svaku dizajnerovu intervenciju u našu vizualnu i spoznajnu stvarnost – bez obzira je li riječ o dizajnu ili redizajnu, ambalaži deterdženta za posuđe, korporativnom ili institucionalnom identitetu, plakatu, videospotu, kalendaru ili knjizi. Pogledamo li Ljubičićeva mnogobrojna ostvarenja, ne svjedočimo samo izuzetnoj snazi vizualnog komuniciranja, nego i radovima koji nas uče kako gledati i čitati našu suvremenu vizualnu stvarnost.
Gotovo odreda zamišljeni iznimno ambiciozno, Ljubičićevi identiteti, plakati, knjige, kampanje, čak i pakiranja koja je oblikovao, snažno govore o našem vremenu, govore o našoj percepciji, govore o tome što znači biti uronjen u svijet slika i informacija, kao što svi jesmo, bez obzira jesmo li toga svjesni ili ne. U međunarodnim strukovnim krugovima Ljubičić je već desetljećima prepoznat dizajner, cijenjen od kolega, nagrađivan nekima od najuglednijih internacionalnih priznanja. No Boris Ljubičić rijedak je hrvatski dizajner za kojeg se bez pretjerivanja može reći da je poznat širokoj javnosti, mnogi će vjerojatno znati nabrojati najmanje jednu ili dvije stvari iz svoje okoline koje je on dizajnirao – logoi i identiteti za Mediteranske igre, YASSA, HRT, Labud, Muzički biennale Zagreb, plakate Krvatska ili Vrč ide na vodu dok se ne razbije – a i poneku za koju se zalaže (integralni vizualni identitet države i dizajn zastave). Mnogo je drugih grafičkih dizajnera koji su oblikovali zamjetan dio našeg vizualnog okruženja, ali nisam siguran da je u Hrvatskoj ijedan pored Ljubičića oblikovao tako mnogo, da je njegov rad kontinuirano prezentan gotovo na svakodnevnoj razini, i u tako širokom rasponu konteksta i primjena. Tu nema rutinskih rješenja napravljenih da se obavi posao i ide dalje – oni su komunikacijski krajnje jezgroviti i zamišljeni da nam kažu bitne stvari bez ukrašavanja i bez odgode, u isto vrijeme su značenjski bogati i stimulativni, a u medijskom smislu iza njih stoji volja da se kaže nešto novo, drukčije i neočekivano. Reći da je Ljubičić angažirani dizajner-aktivist nije nikakvo pretjerivanje, s tim da je njegova angažiranost čvrsto povezana s dizajnerskim pozivom. Drugim riječima, on nije dizajner, intelektualac koji iz pozicije autoriteta koji je stekao svojim kreativnim radom želi nešto reći o stanju našeg svijeta i time izaći iz okvira svojih profesionalnih kompetencija. Ne, sav Ljubičićev angažman proizlazi iz dizajnerskog svjetonazora i manifestira se dizajnerskim sredstvima, jer nimalo ne sumnja da je dizajn ravnopravan svim drugim akterima u dijalogu o svim društvenim, političkim, kulturnim i ekonomskim pitanjima.
Izložba i njen reprezentativni katalog ‘Pregled hrvatskog dizajna 21/22’, dokument su razvoja hrvatskog dizajna kroz vrijeme i njegovih najvećih postignuća i tekućih trendova.
Izložbe se mogu pogledati do 25. ožujka 2023.
