Kad su riječi razumljive, poput utjecajnika, ulaze u uporabu, makar i samo u akademskoj zajednici
Island je raj za ljude koji vole kovati riječi. Ja to zamišljam ovako: u nekoj zgodnoj gostionici u centru Reykjavíka, gdje živi trećina od 370.000 ponosnih otočana, 15 članova Islandskog jezičnog instituta, koji se zove Íslensk málstöð, imaju stalno rezerviran stol. I ako nekom novinaru, piscu ili učitelju zatreba koja riječ, ode tamo, siguran da će zateći barem nekoga, piše u kolumni za Večernji list.
I zbilja, toga dana ondje sjede dr. sc. Ólafur Jónson i dr. sc. Anna Gunnardóttur. Naručite im piće i iznesete problem: recimo, izumljen je elektricitet, na što Ólafur kaže da je to neka snaga, a Anna da dolazi iz jantara, i eto riječi: rafmagn; ili, pročitaju da su Englezi konstruirali prvi tenk, i nakon druge krigle dežurnim lingvistima ukaže se zmaj koji puže – skriðdreki. Meteorologija? Dajte još jednu rundu. Spojite riječ za vrijeme veður i riječ za znanost fræði, i gotovo – veðurfræð. Nakon četvrte krigle imamo i riječ za kompjutor: spojimo broj (tala) i vidjelicu (völva) pa dobijemo tölva. Ili je to možda bilo nakon pete krigle?
O islandskim riječima kruže legende
O islandskim riječima kruže legende poput one da jackpot zovu hvalreki, što doslovno znači nasukani kit. Provjerio sam to na Redittu i ostao zbunjen: neki Islanđani kažu da nisu nikad čuli za to, i da se jackpot kaže lukkupottur (lonac sreće), a neki tvrde da hvalreki ipak postoji kao riječ, i da znači „iznenadna sreća“; Google Translate jackpot na islandski, pak, prevodi kao gullpottinn (ćup zlata), a hvalreki doslovno kao „nasukani kit“. Velezgoditnjak, što bi bila hrvatska riječ za jackpot, Google ne prepoznaje, nego na engleski prevodi kao „veliki povjesničar“, očito nagađajući da je riječ u vezi sa slovenskom riječi zgodovinar, no utjecajnik uredno prevodi kao influencer, zna da je dimodojavnik zapravo alarm za dim, kuži da je potresište prostor pogođen potresom, a razumije i da je prilagodnik u stvari adapter, dok mu je prestrujnik još uvijek nepoznat.
Prestrujnik, kao hrvatska zamjena za adapter, proglašena je prošli tjedan u Lipiku za najbolju novu riječ na natjecanju Zaklade Dr. Ivan Šreter i časopisa Jezik, dok je uz nju još nagrađena riječ bakroza za Wilsonovu bolest i šećerica kao skupni naziv za biljke od kojih se proizvodi šećer. Ove su godine još bile predložene mnoge riječi, primjerice izazor za retrovizor, javnozborstvo za PR, krugotok za kružni tok, prijevodnik za titl, prikaznik za displej, zaključaj za lockdown, znojilište za saunu, obrubnik za lajsnu, otpadalište za odlagalište otpada i pridatak za plug in.
Kao i svake godine ima tu i smisla i besmisla. Potresište, kao poplavište, čini mi se korisno, po uzoru na požarište – te bi riječi mogle biti korisne izvjestiteljima s poprišta nesreća, a lako su razumljive publici. Kad su riječi razumljive, poput utjecajnika, ulaze u uporabu, makar i samo u akademskoj zajednici, no nekad su tako prirodne da nitko i ne pomisli da su nastale u sklopu tog čudnog natječaja, na primjer udomitelj ili uspornik. Ali i ono dobro bude zatrpano time što se ne shvaća zašto nam uopće trebaju nove riječi. Primjerice, ne treba nam nova riječ za ono za što već imamo novu riječ, a imamo za adapter – pretvarač i pretvornik su sasvim u redu, pa ako hoćete i prilagodnik, ali prestrujnik je čudan.
Adekvatnost je također ključna da bi riječ bila prihvaćena, a javnozborstvo jednostavno nije PR. Razumljivost je treća kategorija o kojoj se premalo vodi računa, i ne znam tko bi iz samih riječi pridatak i izazor naslutio o čemu je riječ – za razliku od prikaznika i obrubnice koje su jednostavne, lijepe i praktične riječi. Ekonomičnost je četvrta kategorija koja se ne uzima u obzir – i krugotok i dimodojavnik imaju isto toliko slogova koliko i sintagme koje žele zamijeniti, pa ne vidim ni u tim riječima perspektive, osim donekle u dimodojavniku. I peto, nova riječ ne smije biti smiješna, a znojilište to jest, kao i rajčić koji se nudio kao zamjena za cherry rajčice.
0-24 postoji dostupan stručnjak koji će medijskim djelatnicima ponuditi domaću riječ
Besmisleno je nuditi općoj javnosti riječi iz usko specijalističkih područja, poput bakroze ili šećerice, kao neko veliko postignuće, ili apsurde poput ukožnice za tetovažu. Neka se vrijedni Islanđani ne uvrijede što sam ih karikirao na početku, ali želio sam istaknuti bit, a ona je u tome da 0-24 postoji dostupan stručnjak koji će medijskim djelatnicima ponuditi domaću riječ za neki strani pojam koji se ove sekunde pojavio na internetu, i da postoji dobra volja medijskih djelatnika da ga koriste i publike da ga čita. Mi nemamo ni Islandski jezični institut ni njihov konsenzus da želimo nove riječi – da netko te dvije stvari kod nas osigura, tek će taj postići hvalreki, to jest hauptrefer, kako bi to rekao moj stari.
