Posebno je opasna teza, kojim se županije nastoje predstaviti kao niže administrativno teritorijalne jedinice, koje ne smiju utjecati na izbor vlasti u Federaciji BiH
Iako visoki predstavnik Christian Schmidt nije donio, pa čak ni najavio donošnje bilo kakve odluke kojom bi se deblokirala uspostava vlasti u Federaciji BiH, pojedini bošnjački političari, kako oni iz tzv. Sedmorke, tako i SDA osuli su baražnu vatru na njemačkog diplomatu, na osnovi medijskih špekulacija o smjeru njegove eventualne intervencije.
Podsjetimo, proteklih je dana, jedan sarajevski portal objavio kako bi, ukoliko dopredsjednik FBiH, SDA-ov Refik Lendo, ne potpiše suglasnost za imenovanje nove Vlade FBiH koji bi činili HDZ i sedam bošnjačkih stranaka (SDP, NiP, NS, NES, SBiH, PDA i BHI KF) Schmidt nametnuo takve izmjene Ustava FBiH i Izbornog zakona koje bi omogućile da predsjednica FBiH i jedan dopredsjednik imenuju federalnu vladu, s tim da drugi dopredsjednik, u ovom slučaju Lendo, ako se s tom odlukom ne slaže može uložiti veto kojeg treba potvrditi odgovarajući nacionalni klub federalnog doma naroda, u ovom slučaju bošnjački, i to dvotrećinskom većinom. Navodno je Schmidt predvidio i dodatni osigurač da veto treba potvrditi i odgovarajući Klub naroda skupštine županije u kojoj živi najviše pripadnika naroda, kojem pripada i dopredsjednik FBiH. Također, dvotrećinskom većinom.
Reakcije političara na možebitni smjer Schmidtove intervencije iz tzv. Sedmorke poput NiP-ovih Aljoše Čampare i Kemala Ademovića ili predsjednika NES-a Nermina Ogreševića, zapravo se ne razlikuju od SDA-ove. Sve one pokazuju matricu bošnjačke politike, koja bi hrvatsko-bošnjačku federaciju, pretvorila u unitarni, građanski entitet, kojim bi upravljala (bošnjačka) većina, kroz eliminaciju Hrvata, kao konstitutivnog političkog faktora. I SDA, kao i stranke Sedmorke ne bi imale ništa protiv da Schmidt omogući da dva od tri člana Predsjedništva FBiH mogu imenovati federalnu vladu, bez mogućnosti veta trećeg, svjesni da bi već na sljedećim izborima takva intervencija osigurala zaobilaženje većinske izborne volje Hrvata i njihovo definitivno političko sahranjivanje.
Podsjetimo, Washingtonskim sporazumom i federalnim Ustavom, zaustavljen je bošnjačko-hrvatski rat i uspostavljena Federacija BiH kao, jedan od dva bh. entiteta, kojim ravnopravno upravljaju Hrvati i Bošnjaci, da bi kasnije, intervencijama visokog predstavnika zloglasnog Wolfganga Petritsha status ravnopravnog naroda bio dodijeljen i Srbima. U praksi tim intervencijama Hrvati su izgubili mehanizme zaštite od preglasavanja u Vladi FBiH, gdje ni jedna odluka nije mogla biti donesena bez da za nju glasa i trećina hrvatskih ministara i gdje je za svaku odluku ministra Bošnjaka trebao supotpis njegovog zamjenika Hrvata i obrnuto. Srbi, kojih je zanemariv postotak u FBiH dobili su samo papirnatu konstitutivnost, dok su njihove pozicije u vlasti popunjavali srpski kadrovi uglavnom bošnjačkih stranaka, a u zadnja dva mandata jednu od tri srpske pozicije popunjavao je HDZ, svojim kadrovima srpske nacionalnosti. Hrvatima je tako, kao zadnja brana od bošnjačke majorizacije ostao Dom naroda, kojeg bi, bošnjačke stranke, sve od reda najradije ukinule, pod krinkom tobožnje borbe za europske vrijednosti i demokraciju.
Već i sam nagovještaj kako bi Schmidt svojom intervencijom, zaštitio temeljne i nadkrovljujuće ustavne kategorije kao što su ravnopravnost i konstitutivnost naroda, što je njegova temeljna misija prema Aneksu 10 Daytonskog sporazuma, izazvala je žučne osude pojedinih bošnjačkih političara, koji su takav njegov možebitni potez proglasili aparthejdom, rasističkim konceptom, segregacijom, trećim entitetom. Neki, poput DF-ovog Zorana Mikulića otišli su tako daleko da su ga usporedili s teroristom Mevludom Jašarević, Vojislavom Šešeljem i Vladimirom Putinom. Od napada nije pošteđenja ni “najdrža ambasada”- Veleposlanstvo SAD. Time su pokazali dvije stvari. Prvo, otvoreno antidejtonsko djelovanje i podrivanje ustavnog poretka i drugo, da razlika između njih i SDA, (u odnosu prema temeljnim postavkama Daytonskog sporazum) nije veća od 1 posto, kako to, ne jednom, reče lider SDA Bakir Izetbegović.
Posebno je opasna teza, kojim se županije nastoje predstaviti kao niže administrativno teritorijalne jedinice, koje ne smiju utjecati na izbor vlasti u Federaciji BiH, koju zagovara predsjednik Stranke za BiH Semir Efendić. Nasljednik Harisa Silajdžića pri tom zaboravlja ili namjerno prešućuje da je F BiH ne samo federacija njezinih konstitutivnih naroda, već i županija ili kantona, te da županije, odnosno kantoni nisu nikakve niže jedinice kojima upravlja Federacija BiH, već imaju, prema Ustavu autonomne nadležnosti, u mnogim važnim područjima, ali i nadležnosti koje dijele s Federacijom. Efendićeva izjava kako je neprihvatljivo da županije utječu na izbor vlasti u Federaciji BiH u potpunoj je suprotnosti s ustavnim poretkom Federacije BiH, koja nije građanski već federalistički entitet s dvodomnim parlamentom, pri čemu je jadan dom građanski a drugi, Dom naroda, osigurava ravnopravnost naroda i participaciju županija u formiranju vlasti.
Zagovornici pretvaranja federacije BiH u građanski entitet pri tom se pozivaju na Europski sud za ljudska prava, prešućujući presudu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, države koju tobože brane a koja nalaže osiguranje legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda u domovima naroda i Predsjedništvu BiH. Ustavni sud BiH i njegove presude za njih postoje i treba ih beskompromisno provesti samo ukoliko su u skladu s njihovom političkom agendom. U suprotnom, ni Sud, ni njegove presude za lažne patriote nisu vrijedni ni spomena.
Pobornicima građanskog koncepta trebalo bi biti jasno da time što ne prihvaćaju Federaciju BiH u kojoj će Hrvati, kao konstitutivni i državotvorni narod biti ravnopravni s Bošnjacima, bez obzira na brojnost jednih i drugih, niti Schmidtovu intervenciju koja bi išla u tom pravcu, izravno rade na njezinoj podjeli na većinski hrvatski i većinski bošnjački entitet. Pa, bujrum.
