Kardinal je objasnio da zato što je njemačka sinodalna sekta “dijametralno suprotna katoličkoj vjeri
U intervjuu za kath.net, kardinal Müller kritizirao je govor biskupa Bätzinga u Pragu, kao i njemački sinodalni put, nazvavši ga sektom. Kardinal je rekao: “Protagonisti njemačkog alternativnog katoličanstva koristili su sinodalni sastanak u Pragu – očekivano – kako bi se razmetali svojim osjećajem, ali nedokazanom, moralno-duhovnom superiornošću nad istočnim tradicionalnim katoličanstvom.”
Kardinal je objasnio da zato što je njemačka sinodalna sekta “dijametralno suprotna katoličkoj vjeri … to će uzrokovati isparavanje kršćanstva u Njemačkoj. Milijuni napuštaju Crkvu u Njemačkoj”, rekao je, “a preostali katolici postaju dekristalizirani … Cijeli establišment njemačko-katoličke ekkleziologije je lažan i suicidalan.”
Što je Müller konkretno kritizirao o Bätzingu?
Kardinal se osvrnuo na Bätzingovu izjavu rekavši: “Poglavar Njemačke biskupske konferencije izazvao je najveću kontroverzu u Pragu rekavši da je uznemiren tradicionalnim učenjem Crkve.” Zatim je kardinal citirao riječi apostola Pavla Timoteju koje su se primjenjivale na Bätzinga, kojeg je usporedio s onima koji ne mogu izdržati zdrav nauk: »Jer doći će vrijeme kada ne će trpjeti zdrav nauk, ali, prema vlastitim željama, napast će sebe učitelje, imajući svrab uši: I doista će odbiti svoje slušanje od istine, ali će biti pretvoren u bajke.” (2Tim 4,1-4)
Kardinal Müller također je kritizirao njemačku sinodalnu sektu jer je “proglasila kršćansku vjeru religijom slobode i spasenja” za razliku od takozvane fiksacije na grijehe. Taj njemački heretički stav, kako je rekao card Müller, prenio je apostolsku ispovijed da je Krist umro za naše grijehe (1Cor 15,3). A što se tiče slobode, naglasio je da je “poziv na slobodu povezan s poticajem: ‘Krist nas je oslobodio, kako bismo trebali ostati slobodni. Stanite čvrsto, dakle, i ne dopustite da se ponovno vežete za jaram ropstva (grijeha).’« Njemačka sinodalna sekta propovijeda lažnu slobodu koja je zapravo ropstvo grijeha. Stoga nas kardinal Müller potiče: “Ne činite slobodu izgovorom za blud, nečistoću, požudu, idolopoklonstvo…” (usp.
A kako je Card Müller komentirao rodnu ideologiju koja promiče LGBTQ?
“Homoseksualne i rodne ideologije, koje su u suprotnosti sa svakom znanstvenom, filozofskom i teološkom antropologijom, zamijenile su hermeneutiku katoličke vjere u ‘biti drugačiji’ katoličanstvo njemačke sinodalne sekte. Međutim, nadnaravna i spasonosna vjera proizlazi iz slušanja Božje riječi, a ne … iz glasa naroda i njihovih tribuna.”
Kardinal Müller je nadalje rekao da ne odobrava napore biskupa koji su podlegli transhumanističkim tendencijama i žele primiti LGBTQ osobe u Crkvu. Oni ne zahtijevaju da ti ljudi pokažu istinsko pokajanje, što je uvjet spasenja, i čak im ne dopuštaju da se pokaju. Müller kaže: “Osobe s erotskom privlačnošću pripadnicima istog spola ne trebaju licemjerne geste uključivanja u Crkvu od prelata koji se više ne vide kao sluge Božje riječi, već kao predstavnici transhumanističkog lobija.”
Što se tiče toga kako je osoba uključena u Kristovu Crkvu, to nije samo krštenjem, već i osobnim obraćenjem, pokajanjem i prihvaćanjem spasenja u Isusu Kristu. Kardinal kaže: »Svi su ljudi stvoreni iz Božje ljubavi i otkupljeni od grijeha kroz Kristovu krv. Krist je došao spasiti grešnike i odvesti ih na put spasenja kroz pokajanje i obraćenje.« Nadalje, kardinal je objasnio kako je moguće hodati putem spasenja, putem Božjih zapovijedi, koje su povezane s poricanjem sebe, nošenjem svakodnevnog križa i slijeđenjem Krista: “Uz pomoć Božje milosti moguće je obdržavati Božje zapovijedi, prevladati neposlušne sklonosti, izbjeći grijeh i činiti prirodno i nadnaravno dobro.” Ovim riječima Card Müller opovrgava pogrješnu teoriju takozvane urođene homoseksualnosti. Ta je pogreška ideološki nametnuta javnom mnijenju kako bi se uklonilo pokajanje, kao da se grešnici više ne mogu, ili čak ne smiju, pokajati.
Kardinal također opovrgava trenutne heretičke stavove koji pozivaju na Božju ljubav da minimizira grijeh: “Krist nije došao objasniti i minimizirati grijeh pozivajući se na Božju ljubav, već da izvuče svoj smrtonosni ubod (grijeh) iz našeg smrtnog bića i omogući nam da živimo u pravoj pravednosti i svetosti nakon Krista.” (usp.
Kako bi razjasnio pitanje grijeha i oproštenja, Card. Müller citira iz Ivanove poslanice: »Ako kažemo da nismo sagriješili, činimo ga lažljivcem, a Njegova riječ nije u nama… A ako netko griješi, imamo zagovornika s Ocem, Isusa Krista pravednog. I on sam je pogodište za naše grijehe.« (1Jn 1:10) Sinodalni put u potpunosti bojkotira ove i druge takve stihove Svetoga pisma.
Müller priznaje da su mnogi biskupi izdali svoj poziv. On kaže: “Biskup koji, suprotno naravi svoje službe, niječe Bogom otuđujući i autodestruktivnoj moći grijeha kako bi Crkvu učinio ranjivom i predstavio je kao promjenjivu nije razumio otajstvo spasenja od grijeha i nije uspio u svom pozivu kao nasljednik apostola.”
Biskup Bätzing izjavio je u Pragu da je uočio znatne napetosti u Crkvi. Kardinal Müller na to odgovara riječima: “Razlozi ‘znatnih napetosti’ koje je supredsjedatelj njemačkog sinodalnog puta u Katoličkoj crkvi percipiran ukorijenjene u kulturnim neusklađenostima [različitih] naroda, već u heretičkoj kontradikciji s katoličkim naukom vjere.”
Kardinal Müller opisuje sinodalni put kao “doktrinarno nesposoban i kanonski nelegitiman”. Objašnjava da je “to u očitoj (blistavoj) kontradikciji s naukom o prirodi i univerzalnom poslanju Crkve Kristove”. Müller doslovno kaže da je Bätzingova “analiza užasna”. Tijekom praškog skupa Bätzing je izrazio svoje odbacivanje Božje objave povjerene Crkvi, rekavši: “To nije moja vjera, niti moja slika Krista i Crkve.” Stvarnost je da su Bätzingova vjera i njegov lažni Krist i heretička slika Crkve dijametralno suprotni učenjima Katoličke crkve, odnosno učenjima Svetog pisma i cijele Tradicije. Dakle, Bätzingova vjera i njegov lažni Krist ne daju njemu ili bilo kome drugome sigurnost oproštenja grijeha i spasenja. Slijediti ovaj sinodalni put koji Bätzing predstavlja znači ići prema uništenju.
Nijedan od zaključaka ovog lažnog sinodalnog putovanja ni na koji način nije obvezujući za vjernike, jer su očito u suprotnosti s Božjom objavom. Vjernici se ne smiju pokoriti ni biskupu ni papi ako su oni odstupili od naučavanja Crkve danih božanskom objavom. Kardinal Müller komentirao je ovu temu na sljedeći način: “Vjernike ‘vjerska poslušnost’ veže za biskupe u pitanjima vjere i morala samo kada rimski pontifikat – ili biskupski zbor zajedno s njim – definira određenu istinu u skladu s božanskom objavom…” Svakom katoliku jasno je da je kršenje Božjih zapovijedi legalizacijom LGBTQ ili javnog idolopoklonstva Pachamame ili posvećenje nevažećeg pape Franje demonima u Kanadi očita kontradikcija s Božjom objavom. Osim toga, donosi Božju anatemu, protjerivanje iz Crkve prema Gal 1,8-9, na one koji su izdali božansku objavu.
Kardinal Müller rekao je o Učiteljstvu Crkve: “Nastavni ured nije iznad Božje riječi, već joj služi, podučavajući samo ono što je predano, tj. Sinodalni put dokaz je da je trenutno nastavni ured zlostavljan protiv istina koje je Bog objavio. Danas je Crkva u državi Sede Vacante. Slično tome, u današnjoj Crkvi nedostaje Učiteljstvo koje predstavlja Vatikanska kongregacija, koja je pod vlašću nevažećeg pape.
Prisjetimo se kako kardinal Müller ocjenjuje Kontinentalnu skupštinu u Pragu: “Protagonisti njemačkog alternativnog katoličanstva koristili su sinodalni sastanak u Pragu – kao što se i očekivalo…”
Kako Bog procjenjuje ovu prašku pseudosinodu, koja promiče sodomističko anti-evanđelje? “Ako itko, čak i anđeo s neba, propovijeda bilo koje drugo evanđelje, neka bude proklet.” (Gal 1:8-9) Predsjednici europskih biskupskih konferencija i svi ostali sudionici pod Božjom su anatemom.
