Hrvatski Fokus
Iseljeništvo

Davorin Bazjanac i svemir

PRIJEZIR PREMA LEGENDI? Kao je sveučilišni profesor iz malog slavonskog sela došao do Svemira?

 

“Preko trnja do zvijezda” ili od Beravaca (kraj Sl. Broda) do Zvijezdinog uspjeha.

Dvanaestoga travnja slavimo događaj iz 1961. kada je prvi čovjek poletio u Svemir i dvadeset godina kasnije kada je na isti dan poletio prvi shuttle Columbia. Sve te uspjehe (uz tim Wernhera von Brauna) omogućio je skromni i genijalni istraživač Davorin Bazjanac sin općinskog bilježnika Vida (Vidoslava) Bazjanca iz Kalinovca i Ane Bazjanac („rođene Šokice“ – Sekulić). Rođen je u selu Beravci 22. veljače 1902. godine, gdje je otac bio na službi. Riječ je kalinovečkom prezimenu Bazijanec koje je po svemu sudeći nepoznati „administrativac“ poštokavio promijenivši –ec u -ac. Austrougarsku pučku školu pohađao je u Beravcima (1909. – 1912.) potom je daljnje školovanje nastavio je u Brodu (današnji Slavonski Brod) a zatim u kadetskoj školi u Karlovcu. Školovanje je nastavio na Višoj vojnoj “realki” u Mariboru,  te je 1923. godine stekao časnički čin topničkog potporučnika. Kao izniman student upućen je na dvogodišnje studij na vojnu topničku školu u Fontainebleau u Francuskoj. Godine 1927. vratio se u domovinu i zaposlio se u Vojno-tehničkom zavodu u Kragujevcu gdje je radio oko pet godina na podizanju tvornice streljiva. Od 1936. do 1938. godine radio je u Ministarstvu Vojske i mornarice i predavao na Vojnoj akademiji. Nakon toga studirao je strojarstvo na Visokoj tehničkoj školi u Zürichu, gdje je doktorirao 1943. godine. Otkrio je karakteristike nadzvučnog strujanja i fizikalno-matematički definirao „sapnicu“ koja je ikonoklastički dio svakog raketnog motora od onda do danas! Primijenjena je na V-2 i nije se mijenjala do dana današnjeg…

sapnica, dio strujnih uređaja, kanal kojemu se poprečni presjek u smjeru strujanja smanjuje (za razliku od difuzora, kod kojega se povećava). Služi za oblikovanje i usmjeravanje, a napose ubrzavanje struje fluida (mlaza), kojemu se u sapnici dio potencijalne energije tlaka bez većih gubitaka pretvara u dodatnu kinetičku energiju. Najveća brzina koju u takvoj sapnici fluid može postići brzina je zvuka. Primjena je sapnica raznovrsna: dijelovi su različitih uređaja za raspršivanje, motora s unutar. izgaranjem, parnih, plinskih i vodnih turbina, mlaznih kompresora, mlaznih i raketnih motora, uređaja za mjerenje protoka i dr.

Malo je poznato kako sapnice nisu samo vanjski (vidljivo prisutni) dijelovi nego i važan dio unutar raketnih motora. Ukoliko pumpe ne bi dostavljale gorivo dovoljnom brzinom, reakcija izgaranja/eksplozije iz raketnog motora bi se prenijela do spremnika goriva uz sve posljedice koje slijede – kabuuuuUuum … Rješenjem dostave goriva i oksidatora u komoru za izgaranje brže od brzine izgaranja istih što omogućuje rad raketnog motora kakve poznajemo do danas…

Njegove zasluge u zadnjim danima rata su velike … PZO obrana Zagreba i kronometrijska oznaka podnevnika na krugovalu (…na treći znak geofizičkog zavoda točno je 12 sati …), no uslijedila je kalvarija poslijeratnog zatočeništva dok je Hrvatska bila okupirana. Kako su i Amerikanci (operacija OSA – Paperclip tj. „Papirna spajalica“) i Komunisti hvatali znanstvenike nakon WW II niti Bazijanac nije bio izuzetak. Na Berijin telegram iz Moskve „dr. Bazijanca uhvatiti živog“, Ranković je navodno nadopisao „ako je dobar da leči Rusku decu ima da leči našu“ i proslijedio to izdajniku Miškoviću zv. „Brk“ u OZN-u.

Nije se predavao. Objavio je više od 80 znanstvenih i stručnih radova, te razvio značajnu znanstveno-popularnu djelatnost u području zrakoplovstva, astronautike, zrakoplovne i raketne tehnike. Uporno je gradio nove generacije studenata iako je bio spriječen putovati u inozemstvo, svoje studente je stalno slao u SAD, te se mnogi sudjelovali u projektu „Apollo“ ali to je već druga tema. Umro je u noći između 21. i 22. rujna 1988. nažalost ne dočekavši ponovno oslobođenje Hrvatske. U njegovu čast, 9. tj. posljednji zadatak na ispitu iz Mehanike Fluida uvijek je bio problem istjecanja i studenti bi ga obavezno riješili -njemu čast! Potiho su se prepričavale sve anegdote legendarnog profesora i razvijala mržnja prema okupatoru .. Mnogi njegovi studenti dali su nemjerljiv doprinos tijekom Domovinskog rata.

Na slavonskobrodskom sveučilištu  (kojeg je Bazijanc de facto bio začetnik jer je osnovao nukleus – Strojarstvo u Sl. Brodu kao prvi fakultet) odužili su mu se tako što niti jedna zgrada, niti jedna učionica ili ma koji dio Sveučilišta ne nosi njegovo ime.

Sastanak dezertera na Brodskom korzu…

Sveučilište je dobilo „neslužbeno“ ime prema polupismenoj književnici koja je pisala hvalospjeve srbijansko-cincarskoj dinastiji Karađorđević i potom počinila samoubojstvo.

Bravo Tarzane, jel ti to Plenković zapovjedio kad si mu se „rektalnim alpinizmom“ uvlačio na Brodskom korzu?!

Relja Horvatinić, https://priznajem.hr/novosti/kao-je-legendarni-profesor-iz-malog-slavonskog-sela-dosao-do-neba/209452/?utm_source=Midas&utm_medium=Widget&utm_campaign=Content%2bexchange

Povezane objave

Stari ribar

HF

Stjepan Poljak – hrvatski znanstvenik u SAD-u

hrvatski-fokus

Rat

hrvatski-fokus

U povodu 100. obljetnice rođenja predsjednika Franje Tuđmana

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više