Hrvatski Fokus
Gospodarstvo

Čileanska nacionalna litijeva strategija postavlja pitanja o ekološkim i socijalnim troškovima električnih vozila

Kritičari žele da taj korak nadiđe povećanje prihoda i zaštitu ekosustava i zajednica od nepotrebnog vađenja

 

Malo je minerala koji igraju ključnu ulogu u globalnoj energetskoj tranziciji kao litij. Srebrno bijeli, mekani, reaktivni metal posebno je dobar u skladištenju energije, zbog čega se danas koristi u svim komercijalnim baterijama električnih vozila i malo je vjerojatno da će ga uskoro zamijeniti drugi materijal. Očekuje se da će potražnja za litijevim baterijama porasti više od pet puta do 2030. godine.

Prepoznajući njegovu stratešku važnost, gospodarski potencijal i ekološke posljedice, predsjednik Čilea Gabriel Borić, drugi najveći svjetski proizvođač metala, najavio je koncem travnja planove za povećanje sudjelovanja države u litijskoj industriji zemlje.

“Glavni cilj ove politike”, rekao je Pedro Glatz, koji je do prije dva mjeseca bio viši savjetnik čileanskog Ministarstva okoliša i nije bio uključen u izradu politike, “jest pružiti više bogatstva, dobrobiti i dobrobiti čileanskom narodu”.

No, autohtone zajednice i borci za zaštitu okoliša koji žive u blizini čileanskih litijevih resursa postavljaju pitanje treba li ova izgradnja bogatstva i rast globalne industrije električnih automobila ići na štetu njihove vode, domova i kritičnog ekosustava.

Čileanski predsjednik Gabriel Borić govori tijekom događaja na kojem će predstaviti Nacionalnu strategiju litija u Antofagasti u Čileu 21. travnja 2023. 

svjetskih nalazišta litija nalazi se tamo gdje Čile, Bolivija i Argentina graniče jedni s drugima. Smješteni unutar Anda, dijelovi područja su sušniji nego bilo gdje u svijetu izvan Antarktike. Regija se često naziva litijevim trokutom zbog svojih slanih stanova bogatih mineralima, koji nastaju kada se veliki bazeni ili plitka jezera vode nakupljaju na visoravnima ili između planinskih grebena i isparavaju. Prihodi od litija činili su gotovo 2 posto godišnjeg bruto domaćeg proizvoda Čilea prošle godine.

Najavljujući svoju namjeru da poveća vladin nadzor nad litijevom industrijom, Borić je ispunio predizborno obećanje koje je dao 2021. godine. Prema novom okviru, država će ostvariti veće prihode tako što će naložiti da privatne tvrtke surađuju s javnim agencijama za sve buduće ugovore o rudarstvu. Podložno odobrenju Kongresa, Borić se također nada uspostavi nacionalne litijeve tvrtke u javnom vlasništvu.

Konkretno, politika također ima ambiciozniji pristup ekološkim standardima tijekom cijelog životnog ciklusa industrije. Vlada će uspostaviti javni istraživački institut za razvoj novih tehnologija rafiniranja i uspostaviti litijev otpad i recikliranje baterija.

No, kritičari postavljaju pitanje hoće li plan učiniti dovoljno da zaštiti litijev trokut od visokih troškova ekstrakcije.

Trenutno se litij u Čileu ekstrahira bušenjem rupa u slanim stanovima i pumpanjem slane vode na površinu, koja se zatim ostavlja da mjesecima isparava u velikim umjetnim ribnjacima. Metoda je iscrpila vodostaj u regiji koja već pati od megadroughta izazvanog klimatskim promjenama, pogađajući lokalne poljoprivrednike, stočare i kritični močvarni ekosustav koji podržava tri kultne vrste flaminga.

Andski flamingo (Phoenicoparrus andinus), jedan od najrjeđih plamenaca na svijetu, hrani se u jezeru visoke visoravni u pustinji Siloli, u blizini Salar de Uyuni (Uyuni Salt Falt) i granice s Čileom, u jugozapadnoj Boliviji. Getty slike

Reagirajući na Borićevu objavu, koalicija autohtonih naroda, ekoloških aktivista i istraživača pod nazivom Plurinacijski opservatorij andskih slanih stanova, ili OPSAL, objavila je priopćenje pod naslovom “Slani stanovi nisu rudnici, slani stanovi su močvara”.

OPSAL je zabrinut da će se litij izvađen iz Čilea i drugih južnoameričkih zemalja prvenstveno koristiti za privatna električna vozila u Europskoj uniji, Sjedinjenim Državama i Kini, što nazivaju “lažnim rješenjem klimatskih promjena koje koristi gospodarstvima planeta koja najviše zagađuju”. Oni tvrde da takvo rješenje ne bi zadovoljilo potrebe mobilnosti većine stanovnika svijeta, te da bi pokušaj zamjene svih automobila s motorom s unutarnjim izgaranjem električnim vozilima stvorio nepotrebne zone žrtvovanja duž litijevih rudarskih koridora.

Ranije ove godine, izvješće projekta za klimu i zajednicu pokazalo je da bi širenje infrastrukture javnog prijevoza i smanjenje veličine baterija automobila moglo smanjiti potražnju za litijem do 90 posto u SAD-u, što sugerira da je moguće riješiti klimatsku krizu uz istovremenu zaštitu autohtonih prava i biološke raznolikosti.

Glatz, bivši savjetnik ministarstva okoliša, rekao je da bi joj aktivno sudjelovanje čileanske vlade u litijskoj industriji moglo dati veću prednost u međunarodnim raspravama o potražnji za litijem. “Ako zemlje žele koristiti te resurse, mogli bismo pregovarati o ustupcima, kako u smislu klimatskog duga, tako i u pogledu načina na koji se litij koristi”, rekao je za Grist. “Možda bi bilo bolje iskoristiti taj litij za osiguranje baterija za javni prijevoz na globalnom jugu, umjesto da podrži neodrživ način života na globalnom sjeveru, i šteta je što te ideje danas nisu u raspravi.”

OPSAL pozdravlja povećano sudjelovanje države i nada se da će vlada usmjeriti andske slane stanove i močvare u upravljanje litijevom industrijom. Borićeva litijeva strategija izričito priznaje teritorijalnu i ekološku zabrinutost, a uključuje i plan očuvanja 30 posto slane ravne regije. Ali OPSAL želi da vlada ide dalje usvajanjem međunarodne konvencije koja jamči autohtonom stanovništvu pravo na slobodan, prethodni i informirani pristanak – temelj autohtonih prava. Takvo jamstvo poštovalo bi “pravo autohtonih zajednica da kažu ne projektu koji ugrožava njihov način života i ekosustave u kojima žive”, navodi se u priopćenju koalicije.

Glatz priznaje da je rudarenje litija na održiv način možda najizazovniji dio Borićeve strategije. “Mislim da čileanska država, niti bilo tko drugi, ne zna kako to učiniti na dobar način. To je možda jedno od pitanja XXI. stoljeća”, rekao je Gristu. “Kako se nositi s potražnjom za određenim vrstama resursa koji su potrebni za energetsku tranziciju, a istovremeno ne uništavati ekosustave ili nacije koje su se razvijale stoljećima?”

Tushar Khurana, https://grist.org/international/chiles-national-lithium-strategy-raises-questions-about-the-environmental-and-social-costs-of-evs/

Povezane objave

Vrijeme je za niži PDV!

HF

Povoljnija cijena za obrtnike

HF

Autentično električni

HF

Što je poskupjelo, a što pojeftinilo?

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više