Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Suludi zaključci potomka nacističke Njemačke Michaela Martensa

Nisam još doživio da na Sisvete policija propušta ljude sa cvijećem tko smije, a tko ne smije ići na grob svojih mrtvih

 

Napokon, i njemački novinar koji je kritizirao Tuđmana i Thompsona, piše o Bleiburgu. Što ide u prilog mom prijedlogu da se za Brunu i Zvonka Bušića predloži Nobelova nagrada za mir – posthumno.

„Njemački novinar i pisac Michael Martens dobro je poznat hrvatskoj politici. Nazvao je Thompsona „ekstremnim desničarskim gadom i slavljenikom fašizma“. Ovaj stručnjak za balkanska pitanja koji je u svojim tekstovima često kritičan prema Hrvatskoj, u svojem posljednjem uratku za Frankfurter Allgemeine Zeitung Martens se dotiče teme na Bleiburgu. Za mišljenje o događajima na Bleiburgu iz 1945. pitao je i hrvatskog književnika Miljenka Jergovića. Ono što se

dogodilo na Bleiburgu, Jergović naziva „masovnim zločinom“ i „strašnom osvetom“ partizana. U isto vrijeme Jergović se pita što se komemorira na Bleiburgu i sam daje odgovor. „od 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća tamo su se okupljali desničarski ekstremisti fašističkog ustaškog režima“. Nikada ih nije zanimala istina o Bleiburgu.

Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić je svojedobno rekao: niti jedna žrtva u Jasenovcu nije bila odgovorna za zločin na Bleiburgu, ali su mnoge žrtve iz Bleiburga bile odgovorne za zločin u Jasenovcu“, prenosi portal Dnevno. A nije baš pametno citirati Mesića …“niti jedna žrtva iz Jasenovca nije bila odgovorna za zločin na Bleiburgu“. Tako Mesić, nehotično, govori istinu. Jer da bi „žrtva iz Jasenovca“ mogla biti odgovorna za zločin na Bleiburgu, morala je biti – živa. Vjerojatno je toga i bilo. Pa ona „nikada ih nije zanimala istina o Bleiburgu“? Što je to? Primitivni jugo-srpski reket, ucjena, floskula, parola i sugestija? Jer se na Dušni dan, na groblja ne ide zbog istine o pokojnima. Nego zbog istine, što su oni tamo. I tu imamo problem- reket, ucjenu i sugestiju? „Kada bi oni koji idu na komemoraciju na Bleiburg znali istinu o ubijenima na Bleiburgu, ne bi tamo išli, jer su to sve bili ratni zločinci“. A ja bih na Bleiburg išao, da znam da me tamo čekaju feldmaršal Alexander i Simo Dubaić; i Fitzroj Maclean i Milan Basta. Stoga treba reći kako su ove „oni ne znaju kome idu na komemoraciju“ i „to su ekstremni desničari-obožavatelji ustaškog režima“ – primitivni jugo-srpski reket, ucjena, floskula, parola i sugestija. Kao i „protivnici režima“.

Često u toj analizi se kaže „protivnici režima“. Tako je, „protivnici režima“ – Hrvati!? Kao RS i u „Krajini“ prije 45 godina? „protivnici režima“, imaju nacionalni i vjerski predznak? Kada se uzme u obzir zločin na Bleiburgu i uklanjanje „protivnika režima“, i poslije Bleiburga, jasno da je i Bruno Bušić bio „protivnik režima“, zbog čega je ubijen. Pa je zaslužio Nobelovu nagradu za mir. Kao i Zvonko Bušić.

Iz ovako postavljenog konteksta, slijedi ovo: „Na Bleiburgu je trebalo ubijati Hrvate, ali se ne smije dolaziti na komemoraciju na Bleiburg, jer su svi ubijeni to zaslužili – ubijanje i zabranu komemoriranja“. Pa kad već, kritičar Hrvatske Michael Martens piše o Bleiburgu, mogao bi pisati, i o Herceg Bosni. O presudi Herceg Bosni u Haagu. Zašto Michael Martens nije prije pisao o Bleiburgu? Nije mogao pisati o Bleiburgu, dok Engleska nije izašla iz EU-a! Kao što se danas u Njemačkoj može pisati o Bleiburgu, moći će se pisati, i o još jednoj

velikoj zavjeri protiv Hrvata – laži o Herceg Bosni. Odnosno, o montiranoj političkoj pravosudnoj presudi protiv Herceg Bosne. Možda bi to mogao, baš stručnjak za balkanska pitanja Michael Martens u Frankfurter Allgemene Zeitungu. Dakle, to je posao hrvatske diplomacije, hrvatskih novinara i hrvatskih zastupnika u EU Parlamentu. Da oni lobiraju u Europi, da iznose istinu, o još jednoj velikoj zavjeri, laži o Hrvatima, koja se, i Europe tiče. O montiranoj pravosudnoj presudi u korist muslimana u Haagu. Što bi vodilo, i do zahtjeva da se proglasi turski višestoljetni genocid nad Hrvatima.

I još nešto o „zanimanju istine o Bleiburgu“. Zbog čega moramo zaviriti u jedan paralelni svijet. U kojem vidimo neke iz naše današnjice, kako na Dušni dan drže stražu na vratima Mirogoja. Pa neke propuštaju, neke ne propuštaju da idu zapaliti svijeću na grob svojih najmilijih. Upravo je to poanta ove Jergovićeve teorije o „zanimanju istine o Bleiburgu“.

Jure Vukić, Tribanj

Povezane objave

Tko pije, a tko će plaćati?

hrvatski-fokus

Demografija, pobačaji, pismo majke sinu ginekologu…!

HF

Vijeće umoljenih

HF

Nisu im smetali JNA, KOS, Udba… (2)

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više