Političko-obavještajno-medijske strukture koje su Hrvatsku hermetički zatvorile
U zadnje vrijeme stalno lutam po hrvatskim portalima. Gledam što je moje na tim portalima. Ima toga puno. Od portala do portala. Neke su moje stvari na svim tim portalima. Kao jedna stvar koja je nekoliko dana bila na svim tim portalima. Pa je uklonjena sa svih tih portala. Ostala samo na portalu Dragovoljac pod podnaslovom „Sigurno su i zaštićeni svjedoci za ulicu Milke Planinc u Zagrebu“. A naslov je bio „Bojim se Plenkovićeva novog izbornog zakona“, koji je objavljen 24. 5. ove godine na Hrvatskom fokusu pa je uklonjen sa svih drugih portala. Zašto? Očito, u pitanju je Pogodak u sridu. Naime, ja od HHO-a (Ivana Zvonimira Čička) tražim da se HHO odredi prema sadašnjem izbornom zakonu u Hrvatskoj. Kažem da se osjećam ugrožen. Ugrožava me ovaj Izborni zakon u Hrvatskoj… i manjinska, i zločinačka stranka SDSS-a na vlasti u Hrvatskoj. Što je za mene nastavak srpskog genocida, i u Hrvatskoj nad Hrvatima. Pa kažem da je HHO pokrovitelj Documente, Savo Štrbac – počasni član HHO-a, a Ivan Zvonimir Čičak suradnik Save Štrpca. Kažem da su Borci za ljudska prava, danas, iznad parlamenta (Sabora), iznad ministarstva pravosuđa, HHO (Human Rights Watch) – UN-ova vlast, vrlo moćna vlast! Danas se zbog ljudskih prava vode ratovi!
Za anale političke manipulacije… Umjesto da se odredi prema Izbornom zakonu (i manjinska, i zločinačka stranka na vlasti u državi!); da se odredi prema regularnosti pravosudnih procesa hrvatskim generalima iz Domovinskog rata i prema presudi Herceg Bosni u Haagu; umjesto da se odredi prema slobodi medij (Milorad Pupovac – stalno na HRT-u!), HHO – tužitelj Hrvatske, i javni i tajni u Haagu. Umjesto da je čuvar pravde i demokracije, HHO generira strah i mržnju (suđenje u Haagu i kanadski igrani film o izmišljenoj bitci sa HV-om u Medačkom džepu). Umjesto da čuva hrvatske državne i nacionalne interese, i izvan Hrvatske, HHO- udarna šaka, i srpskog, i turskog genocida nad Hrvatima. Jer da je HHO radio svoj posao, Hrvatska ne bi bila „agresor na BiH“ i nijedan hrvatski general iz Domovinskog rata ne bi bio, ni optužen za ratni zločin. I Hrvatska ne bi financirala antihrvatske ratnohuškačke filmove pamflete u Hrvatskoj.
Dakle, ljudska prava (Hrvata) ugrožavaju: Izborni zakon u Hrvatskoj, pravosuđe u Hrvatskoj, mediji (HRT) i antihrvatski ratno-huškački filmovi pamfleti u Hrvatskoj. U nastavku, još nešto o napadu na komemoraciju na Bleiburgu iz mog zadnjeg članka na ovom portalu, nadahnut dijagnozom Mladena Lojkića. Koji u Bujici kaže da je Hrvatska čir na Zemlji, te da je hermetički zatvorena. Pa ću iznijeti svoj dojam o tom čiru i o hermetičkoj zatvorenosti Hrvatske. I na koncu reći kako taj čir probiti. Reći da to može HHO!
Svakako da je to umjetno stvoreni čir, te da su to političko-obavještajno-medijske strukture koje su Hrvatsku hermetički zatvorile. Baš onaj skup Stojedinice na trgu bana Jelačića 1996.? Čir koji se stvara, još od 1945. Na Malaparteovoj „zdjeli očiju na Pavelićevu stolu“. Na koju se naslanjaju fenomeni… izbjegavanje izgovaranje imenice Hrvatska od strane srpskog patrijarha, zabrana izgovaranja imenice Bleiburg i laž o Jasenovcu. Pa kažem da, samo izgovaranje imenice Hrvatska od strane srpskog patrijarha – ukida san o velikoj Srbiji, a samo izgovaranje ili pisanje imenice Bleiburg- urušava državu (Jugoslaviju). Ukida Bratstvo i Jedinstvo, NOB, KPJ SKOJ itd. Uistinu, đavolji koktel – sotonizam i okultizam, kao politički program, kao pravilo i zakon. Kao politika koja nije stala, prestala i koja je konstantna. U kojoj se nazire ona Karla Marxa „Hrvati su otpad od naroda“. A otpad se uklanja, otpadu se ne komemorira i ne diže spomenik. Zar to nije slučaj Bleiburg? U kombinaciji sa izbjegavanjem izgovaranja imenice Hrvatska od strane srpskog patrijarha i sa lažima o Jasenovcu, te sa englesko-američkim igranim filmom Četnik iz Drugog svjetskog rata.
Iako se Hrvate više ne ubija zbog istine o Bleiburgu i Jasenovcu, zabranjuje se komemoracija (misa) na (za) Bleiburg, odnos prema Jasenovcu je isti kao prije, a srpski patrijarh nikad ne spominje imenicu Hrvatska, nego hrvatske pokrajine.
Kao što rekoh u zadnjem članku da je znanost nemoćna. Da znanost ne može objasniti tu politiku prema Hrvatskoj, te da objašnjenje treba tražiti u Bibliji, u Otkrivenju. U opisu one zvijeri sa 7 glava i 10 rogova. Pa kažem kako je trebalo 3-4 milijuna stanovnika za održavanje tog režima u bivšoj državi Jugoslaviji. Koji je zabranjivao, samo spominjanje imenice Bleiburg i prisiljavao laž o Jasenovcu. A danas? I danas je, sigurno trećina stanovnika Hrvatske protiv komemoracije na Bleiburgu, protiv istrage (istine) Jasenovca i solidarna sa SPC (Srpska Pravoslavna Crkva). Što je najgore, to su one upravljačke politiko-obavještajno-medijske strukture koje su Hrvatsku hermetički zatvorile, baš oni sa onog skupa Stojedinice 1996. u Zagrebu. Čir kojega je lako probušiti. To može HHO-Čičak. Samo se treba odrediti prema ovom Izbornom zakonu u Hrvatskoj. Jer je i ovaj odlazak Plenkovića u Beograd kod Aleksandra Vučića posljedica tog Izbornog zakona. Sigurno je Milorad Pupovac naredio Plenkoviću da ide u Beograd kod Vučića. Sigurno je i ova nova afera o korupciji, skretanje pozornosti, sa odlaska Plenkovića u Beograd kod Vučića. Na portalu Dnevno čitam o tom odlasku Plenkovića u Beograd kod Vučića, a na televiziji – nova afera o korupciji HDZ-a. Skretanje pozornosti, u interesu oporbe? Kako ne.
