Zbog ove knjige, bahati, arogantni i osvetoljubivi papa Franjo, iz Vatikana je protjerao ovog visokog prelata Katoličke Crkve
GEORG GÄNSWEIN i Saverio Gaeta: SAMO ISTINA – Moj život uz Benedikta XVI., Verbum, Split, 2023.
U nizu uspješnica splitskoga Verbuma imamo prigodu i čast pisati o životu i djelu velikoga pape Benedikta XVI. – Josepha Ratzingera. Napose o godinama života u obnašanja dužnosti pročelnika Kongregacije za nauk vjere – zacijelo jedne od najvažnijih kongregacija Katoličke crkve, papinstva, odreknuća od papinstva, suživota s aktualnim papom Franjom te življenja u Vatikanu sve do smrti 2022. godine. Ako je itko dobro poznavao papu Benedikta XVI. i bio mu tako blizak i odan gotovo dva desetljeća, od 2003. godine i služenja mu kao Pročelniku za nauk vjere, papinstvu od 2005. do 2013., odreknuću te godine, življenju uz dvojicu papa u Vatikanu te smrti 2022. godine, onda je to svakako njegov tajnik, nadbiskup Georg Gänswein. O brojnim, pa i izrazito kontroverznim temama Gänswein piše iskreno i otvoreno, s iznošenjem brojnih pojedinosti, primjerice: dosjeima Vatileks, misteriju slučaja Orlandi, skandalima oko pedofilije u crkvenim redovima, odnosima između pape emeritusa i njegova nasljednika pape Franje te preostalim godinama života u Vatikanu. Dakako, u knjizi je detaljno prikazan bogati život, intelektualni i duhovni razvoj Benedikta XVI., od studija, zaređenja, biskupstva, papinstva, sveučilišnoga profesora i jednoga od najvećih teologa u povijesti Katoličke crkve. Priređivači knjige upućuju čitatelje kako je ova knjiga namijenjena svima onima koji žele upoznati Benedikta XVI. izbliza i doista razumjeti njegov život, misao i ključne odluke, ali i sadašnji trenutak Crkve. Knjiga je nastala u suradnji s uglednim vatikanistom Saveriom Gaetom. Na samom početku ukratko ćemo naznačiti ključne životne postaje ovoga doista velikoga pape.
Impresivan životni put
Rođen kao Josef Aloisius Ratzinger 16. travnja 1927. u Marktlu u Gornjoj Bavarskoj, kao treće dijete u obitelji, nakon Marije 1921. i Georga 1924. Godine 1939.ulazi u nadbiskupsko studijsko sjemenište Sv. Mihael u Traunsteinu a za svećenika biva ređen 1951. u katedrali u Freisingu. Istoga dana za svećenika je zaređen i njegov brat Georg. Sestra Marija nije se udavala a sa 20 godina pristupila je franjevačkim trećeretkinjama a bratu Josephu bila je potpora 34 godine na svim etapama njegova puta, sve do smrti 1991. Za izvanrednoga profesora dogmatike i fundamentalne teologije imenovan je 1958. na Visokoj filozofsko-teološkoj školi u Freisingu. Godine 1968. izlazi mu teološko djelo Uvod u kršćanstvo. Papa Ivan Pavao II. imenuje ga 1981. kardinalom te predstojnikom Kongregacije za nauk vjere, predsjednikom Papinske biblijske komisije i Međunarodne teološke komisije. Godine 1982. oprašta se kao nadbiskup Münchena i Freisinga. Za člana Kongregacije za proglašenje svetaca imenovan je 1994. a 2002. dekanom Kardinalskoga zbora. Za 265 papu Katoličke Crkve, nakon 26 sati konklave – u četvrtom po redu glasanju, izabran je 19. travnja 2005. Uzima ime Benedikt XVI. i nakon pape Hadrijana, prije 482 godine, prvi je Nijemac na papinskoj stolici. Godine 2006. objavljuje encikliku Deus caritas est – Bog je ljubav. Osim nje objavio je još dvije enciklike Spe salvi (U nadi spašeni, 2007.) i Caritas in veritate (Ljubav u istini, 2009.) Papina je trilogija o Isusu tiskana u ogromnim nakladama na 20 jezika i došla do vjernika u 72 zemlje. Kao prvi papa nakon gotovo tisućljeća, u osmoj godini svojega pontifikata 11. veljače 2013. – najavljuje svoje povlačenje, koje je uslijedilo 28. veljače 2013. Prije njega to je davne 1294. godine učinio papa Celestin V. (Njegovo je papinstvo trajalo svega pet mjeseci i osam dana (5.VII. – 13.XII. 1294.) Benedikt XVI. je tijekom osmogodišnjega pontifikata 62 osobe proglasio blaženima, 28 svetima, poduzeo je 24 putovanja izvan Italije (u 22 zemlje), i 30 putovanja unutar Italije.
Blizak odnos s papom Ivanom Pavlom II.
U crkvenim krugovima, o čemu napose svjedoči autor knjige, bio je poznat višegodišnji veoma bliski odnos Pape Ivana Pavla II. i Josepha Ratzingera. Dobro poznavajući njegovo filozofsko i teološko djelo, 25. studenoga 1981. g. imenuje ga pročelnikom Kongregacije za nauk vjere. Godinu dana pred smrt, Ivan Pavao II. u svojoj knjizi Ustanite, hajdemo prisjetio se tog dugogodišnjeg odnosa s pročelnikom Kongregacije za nauk vjere: Zahvaljujem Bogu za prisutnost i pomoć kardinala Ratzingera, pouzdana prijatelja. Glasnogovornik pape Ivana Pavla II., Joaquin´ Navarro-Valls na to je dodao znakoviti komentar: Riječi koje je Papa napisao godinu dana prije svoje smrti bez presedana su; po prvi put rječito, te s izričitom pohvalom, spominje se živući suradnik, kojem se izriče zahvalnost za iskreno prijateljstvo. Osobni tajnik Ratzingera izbliza je uočavao razlike u karakteru dva prijatelja. Prema njemu Wojtyla je bio filozof dok je Ratzinger više bio teolog, što je jednom prilikom Wojtyla i sam spomenuo Ratzingeru, tj. papa Wojtyla bio je više okrenut filozofskom propitivanju i intelektualnom istraživanju, a Ratzinger više teološkoj jasnoći i interpretativnoj strogosti. Ratzinger se s velikim ponosom također ponosio velikim Poljakom što je istaknuo u svojim Sjećanjima: Moje sjećanje na Ivana Pavla II. ispunjeno je zahvalnošću: Nisam ga mogao i trebao pokušavati oponašati, ali sam nastojao nastaviti njegovo nasljeđe i njegovu zadaću najbolje što sam mogao. Stoga sam siguran da me i danas njegova dobrota prati i njegov blagoslov štiti. U vatikanskim krugovima poznato je da Wojtyla ni jednu značajnu odluku nije donio bez savjetovanja sa svojim Pročelnikom, brojna je pisma uputio svojim potpisom: Pitati kardinala Ratzingera, Molim, poslati pročelniku Ratzingeru! Za Ratzingera je četrnaest enciklika, koje je potpisao Ivan Pavao II., bile pravo nadahnuće u sagledavanju njegova cjelokupnog učiteljstva. Napose one na kojima je na osobiti način surađivao i koje su mu bile napose pri srcu: Veritatis splendor – Sjaj istine (1993.), Evangelium vitae – Evanđelje života (1995.) i Fides et ratio – Vjera i razum (1998.) Nakana Ivana Pavla II. u vezi sa Veritatis splendor bila je pozabaviti se s unutarnjom krizom moralne teologije u Crkvi; u Evangelium vitae zalaganje za apsolutno poštivanje dostojanstva ljudskoga života i naposljetku, Fides et ratio, o navještaju kršćanske poruke kao spoznate istine, koji je uvijek bio definiran kao napad na toleranciju i pluralizam! Učiteljski svjetionik dvojca Ratzinger – Wojtyla svakako je bila izjava Dominus Iesus o jedinstvenosti i spasenjskoj univerzalnosti Isusa Krista i Crkve, objavljena u kontekstu Velikoga jubileja 2000. godine.
Oproštaj od velikoga pape Ivana Pavla II.
Toga tužnoga 8. travnja 2005. na oproštaju okupilo se preko milijun hodočasnika dok su stotine milijuna gledatelja iz 81 zemlje pratile izravni prijenos. Obredu je nazoćilo 169 stranih izaslanstava – deset suverena i 59 šefova država uz brojne predstavnike vjerskih religija. Homiliju je izrekao budući papa Joseph Ratzinger koji je dao kratki biografski portret Karola Wojtyle na temelju poziva Slijedi me koji je Isus uputio Petru: Taj Kristov jezgroviti poziv može se smatrati ključem za razumijevanje poruke koja dolazi iz života našega pokojnog i ljubljenog pape Ivana Pavla II., čije ostatke danas stavljamo na zemlju kao sjeme besmrtnosti, sa srcem punim tuge, ali i radosne nade i duboke zahvalnosti… Izborom za novoga papu 18. travnja 2005., Ratzinger je na prvoj općoj audijenciji, 27. travnja, opisao svoj izbor, spajajući dva lika: Želio sam se nazvati Benediktom XVI. kako bi se idealno nadovezao na časnoga papu Benedikta XV., koji je vodio Crkvu u teškom razdoblju zbog Prvog svjetskog rata. Na njegovu tragu želim svoju službu staviti u službu pomirenja i sklada među ljudima i narodima, duboko uvjeren da je veliko dobro mira prije svega Božji dar, dar koji je nažalost krhak i dragocjen te ga treba zazivati, štititi i izgrađivati dan za danom uz doprinos svih. Izborom za novoga papu, osim bavljenja teologijom, filozofijom, svećeničkom službom na papina krhka leđa palo je tri tisuće crkvenih područja diljem svijeta, gotovo 200 diplomatskih predstavništava, oko četiri tisuće aktivnih biskupa, višestruka tijela Vatikanske kurije s ukupnim horizontom od preko 1,3 milijarde katolika diljem svijeta – različitim po kulturnim tradicijama, ekonomskim situacijama i društvenim perspektivama. Uz redovno obavljanje brojnih dužnosti u svom je osmogodišnjem mandatu bio suočen s nizom kontroverznih tema, koje obično ostavljaju bolne tragove na tijelu Crkve. Između 2011. i 2012. godine u Vatikanu je došlo do curenja povjerljivih dokumenata – iznošenja od strane Paula Gabrielea, aktivnog zaposlenika vatikanske kurije. Nakon papine suspenzije istoga je Vatikanski sud osudio na zatvorsku kaznu. U kontekstu Vatielaksa u javnosti se ponavljao slučaj otmice Emmanuele Orlandi (iz 1983.,op.a.) u kojemu su pojedini mediji postavljali pitanja jesu li vatikanske institucije učinile sve u potrazi za istinom? Tu su bile i brojne polemike i kontroverze glede atentata na Ivana Pavla II., dubioze oko Vatikanske banke te navodnoga financiranja poljskog pokreta Solidarnost. Papa ništa nije ostavljao bez odgovora. Podupirao je traganje za istinom i pravdom., kako bi se raspršile sve sumnje, zlonamjerne optužbe i nedokazane krivnje na račun Katoličke Crkve, Vatikanskih ureda i službenih osoba.
Trilogija o Kristu
Po sudu papina osobnog tajnika bitna točka njegova pontifikata, samo središte i njegova najznačajnija ostavština, bilo je kristocentrično svjedočenje u njegovu navještaju i djelovanju. Gänswein ističe da se u tom trajnom upućivanju na Spasitelja i na kristocentrični navještaj može prepoznati najdublji razlog zašto je Benedikt od svakodnevnoga iscrpljujućeg posla petrovske službe oduzeo vrijeme i energiju kako bi napisao knjigu u tri sveska o Isusu iz Nazareta. Tako u prvom svesku Benedikt razmišljanje o odnosu između Isusa vjere i Isusa povijesti, predstavlja kao dugo nutarnje putovanje u osobnoj potrazi za licem Gospodinovim. Da bismo vidjeli Boga moramo upoznati Krista i prepustiti se oblikovanju njegova Duha koji uvodi vjernike u svu istinu. U drugom je svesku Benediktovu pozornost privukla teme Gospodinova uskrsnuća, kao odlučujuća točka kršćanstva. Je li Isus postojao samo u prošlosti ili postoji i u sadašnjosti, odnosno kršćanska vjera stoji ili pada s istinom svjedočanstva prema kojem je Krist uskrsnuo od mrtvih. U zadnjem svesku trilogije, onom o Isusovu djetinjstvu, papa je htio iznijeti uvjerljivu izjavu: Bogu se ne smije pripisivati ništa besmisleno ili nerazumno ili ono što protuslovi njegovu stvaranju. Utoliko su djevičansko rođenje i stvarno uskrsnuće iz groba – kušnja za vjeru, ali i temeljni elementi kršćanske vjere i svijetli znak nade.
Napose su značajne njegove enciklike. U enciklici Deus caritas est – Bog je ljubav (2006.) filozofski, filološki i teološki obrađuje pojam ljubavi. Razmatranje uzdiže do nadnaravne ljubavi između Boga i čovjeka. U drugoj svojoj enciklici Spe salvi – U nadi spašeni, 2007. govori o teološkim temeljima nade, odnosu kršćanskog koncepta nade i otkupljenja. I u zadnjoj Caritas in veritate – Ljubav u istini, 2009. bavi se problemima globalnog razvoja i napretka u odnosu na opće dobro, tvrdeći da su ljubav i istina bitni elementi odgovora na ta teška pitanja.
Benedikt XVI. bit će zapamćen po mnogim inicijativama i hrabrim otvorenim stavovima u okrilju Crkve ali i izvan crkvenih krugova: iznimnom interesu i sudjelovanju u međureligijskom dijalogu; djelovanju u pravcu mira, pravde i istine; zalaganju za priznanje kršćanskih temelja Europe koje je zanijekala europska politička birokracija; zalaganju za prava siromašnih ljudi i naroda te budućih naraštaja; odlučno protivljenju abortusu; oblicima umjetne prokreacije; genderizmu; homoseksualnim brakovima; posebnu je odlučnost pokazao u borbi za zaštitu svih oblika iskorištavanja djece, od spolnog zlostavljanja, pedofilstva, do radnog izrabljivanja… Sva ta njegova nastojanja u biti su značila borbu za život i borbu za istinu i pravdu u kršćanskom duhu, a sve ostalo su manipulacije i uništavanje ljudskih života, u biti NE Stvoritelju.
Povijesno odreknuće i odnos dvojice papa
Nakon čuvenih riječi odreknuća od papinske službe: izjavljujem da se odričem službe rimskog biskupa, nasljednika sv. Petra, koju su mi povjerili kardinali 19. travnja 2005. godine; od 28. veljače 2013. godine Sveta Stolica bila je upražnjena, na redu je bila nova konklava. Iz cjelovite izjave valja spomenuti još jednu papinu odluku: Nakon što sam opetovano ispitao svoju savjest pred Bogom, došao sam do uvjerenja da moje snage, zbog poodmakle dobi, više nisu prikladne za primjereno vršenje Petrove službe. Benedikt XVI. od 1. ožujka 2013. započeo je svoj novi status – pape emeritusa. Izborom novoga pape 13. ožujka 2013. godine nastupilo je novo doba egzistiranja dvaju papa u vatikanskim odajama. Iz autorove knjige vidljivo je kako je taj izbor doživio papa emeritus: Gänswein kaže: Iz šturih komentara koje je umirovljeni Papa izrekao slijedećih dana mogao sam shvatiti da mu je ime Jorge Mario Bergoglio došlo kao neočekivano. Kako bilo pozdravio je izbor pape Franje, stavivši mu na raspolaganje svoje duhovne i intelektualne snage, koliko će to od njega tražiti novi papa, odnosno koliko će mu to omogućavati njegovo zdravlje. Gänswein tvrdi da tijekom života Benedikt XVI. nikada nije izrazio mišljenje ili tumačenje Franjine strategije. Branio je integritet ličnosti novoga pape, bez obzira što je o nekim njegovim inicijativama i idejama imao drugačije mišljenje, pa i onda kada su neki htjeli suprotstavljati teorijski i praktički pristup dvojice papa. Neki su u tim vatikanskim krugovima, ali i šire tvrdili, da je papa emeritus veliki filozof i teolog a da je papa Franjo pomalo praktičar?! No, Benedikt XVI. nije se upuštao u takve zadjevice. No, duboko je vjerovao da će njegov osobni tajnik biti most između njega i pape Franje. Evo što o tome kaže G. Gänswein: Benediktova nada da ću ja biti poveznica između njega i nasljednika bila je prenaivna jer sam već nakon nekoliko mjeseci imao dojam da između novoga pape i mene nije uspostavljeno ozračje povjerenja, koje je nužno da bi se takva obveza mogla prikladno izvršiti. Od početka te tzv. duhovne kohabilitacije, novi je papa tražio od Benedikta mišljenja i stavove o nekim vjerskim i teološkim pitanjima. No, to je brzo prestalo. Franjo je, s velikom dozom arogancije, odbijao sudjelovanje Benediktova tajnika na nekim audijencijama, riječima: vaša prisutnost nije potrebna – možete uzeti slobodan dan!, govoreći to neuvijeno pred njegovim začuđenim primjedbama. To se ponovilo nekoliko puta, do trenutka kada je papa Franjo izričito naredio Gänsweinu: Od sada ostanite kod kuće. Pratite Benedikta, koji vas treba, i štitite ga. I dalje: Ostajete pročelnik, ali od sutra ne dolazite na posao. Gänswein mu je odgovorio: ne mogu to razumjeti, ne prihvaćam to ljudski, ali prihvaćam iz poslušnosti. Papa Franjo samo mu je odgovorio: To je lijepa riječ! To što je doživio ispričao je Benediktu, koji je polušaljivo, poluironično komentirao: Čini mi se da mi papa Franjo više ne vjeruje i želi da budeš moj skrbnik!, na što je Gänswein odgovorio: Upravo tako, no trebam li biti čuvar ili tamničar? Kako danas povjerovati riječima pape Franje o Benedktu XVI. kao velikom papi?! Uz malu digresiju – kako papi Franji mogu vjerovati hrvatski katolici nakon što je na prijedlog srpskog patrijarha Irineja obustavio kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca? Tog istog velikosrpskog inspiratora zla i zločinca na hrvatskim prostorima papa Franjo prozvao je velikim, narugavši se tako hrvatskom narodu i hrvatskom katoličkom puku. Neki moraju vjerovati iz poslušnosti! Na sreću – mnogi ne!
Vrijeme do odlaska Gospodinu
Živeći u samostanu Benedikt se u miru prepustio meditaciji, prije svega o dnevnoj liturgiji, a napose je pripremao homilije za nedjeljna čitanja, koje su pripadnice Memoresa s ljubavlju snimale i prepisivale. U razgovorima s najbližima često se sjećao obitelji, bliskih prijatelja i suradnika u vršenju svećeničkih i sveučilišnih dužnosti, opisujući ih, kako je to zapisao njegov tajnik s bistrinom uma koja je ostala netaknuta praktički sve do smrti. Njegov odlazak Gospodinu, zabilježio je, njegov odani tajnik: Oko tri sata ujutro, u subotu 31. prosinca 2022., na liturgijski spomen sv. pape Silvestra, bolničar koji je bio uz njega vidio je, kako Benedikt XVI. skreće pogled na raspelo postavljeno na zid nasuprot njegovu krevetu te ga čuo kako izgovara na talijanskom, slabašnim glasom, ali na jasno razumljiv način, Gospodine, volim te! Bile su to njegove posljednje razumljive riječi, poslije se više nije bio u stanju izraziti. Kad sam mu pokušao postaviti neka pitanja, razumio ih je i pokušao odgovoriti kimanjem glave. Uz njega sam naglas molio Pohvale, sve dok, oko devet sati, nije upao u agoniju.
Ovo je sjajna knjiga o velikom papi, velikom teologu i filozofu, velikom čovjeku; iz pera najmjerodavnijeg svjedoka, poznavatelja i tumača njegova djela. Za nas Hrvate i našega velikog prijatelja.
Izbor misli Benedikta XVI. iz knjige Samo istina
*Država nije cjelokupnost ljudskoga postojanja i ne obuhvaća sve ljudsko nadanje. Čovjek i njegova nada idu onkraj ustroja države i onkraj sfere političkoga djelovanja; *Politički se moral sastoji upravo u otporu zavođenju velikim parolama koje se poigravaju ljudskim čovještvom i njegovim mogućnostima; *Kršćanin mora priznati legitimno mnoštvo i raznolikost vremenitih mogućnosti, ali je jednako tako pozvan ne slagati se s poimanjem pluralizma u ključu moralnoga relativizma, štetnim za sam demokratski život, koji treba istinske i čvrste temelje, tj. etička načela o kojima se zbog njihove naravi i temeljne uloge u društvenom životu ne može pregovarati;*Samo ako postoji apsolutno dobro, za koje se isplati umrijeti, i vječno zlo koje se nikada ne pretvara u dobro, čovjek je potvrđen u svom dostojanstvu te smo zaštićeni od diktature ideologija; *Bez razuma vjera propada; bez vjere razumu prijeti atrofija; *Tko god vjeruje, mora prijeći i mračnu dolinu, mračne doline razlučivanja, pa tako i nedaća, protivljenja, ideoloških otpora; *Isusova spasenjska poruka nije samo nauk, nego konkretan susret s njegovom osobom, s Bogom koji je doista postao čovjekom i koji nastavlja biti prisutan u svakom vremenu;* Bog je temelj nade – ne bilo koji bog, nego onaj Bog koji ima ljudsko biće i koji nas je ljubio do kraja, svakoga pojedinca i čovječanstvo u cjelini; *Budućnost Crkve proizići će iz novih svetaca. Dakle, od ljudi čija sposobnost opažanja ide iznad fraza te su upravo stoga moderni. Od ljudi koji znaju vidjeti dalje od drugih, jer njihov život obuhvaća šire prostore; *Čini mi se izvjesnim da se Crkvi spremaju vrlo teška vremena. Njezina je prava kriza tek započela. Treba računati na velike prevrate. Ali sam jednako tako siguran u ono što će na kraju ostati: ne Crkva političkoga kulta, nego Crkva vjere; *Trijada: zakoni o pobačaju, samoubojstva, homoseksualni brakovi, govore o tome da si prisvajamo život kojega uništavamo. To je moje vlasništvo, suverenitet, autonomija. Ova trijada podrazumijeva i „ne“ budućnosti: pobačaj, ne želimo imati djecu; samoubojstvo; homoseksualni brak, nužno bez djece;* Slijediti Krista znači ići za njim, ići njegovim putem, napustiti svoju volju i suobličiti se njegovoj; *Sloboda pak znači slijediti samo svoju volju, ciljajući na ostvarenje vlastitoga životnog projekta. U stvarnosti, slijediti Krista znači ući u vatru ljubavi i time ući u slobodu koja nas oslobađa svih vanjskih izgovora; *Isus Krist je doista Put, Istina i Život, a Crkva je sa svim svojim nedostatcima, uistinu njegovo djelo.
Mijo Ivurek
Samo istina Moj život uz Benedikta XVI., papa Benedikt XVI., papa Ivana Pavao II., Georg Gänswein, Joseph Ratzinger, Vatikan
