Zemlja raskvašena suzama
Nekad mi pjesme bijahu
cvrkutanja ptičja
u rana ljetna svitanja
zvon čarobnih zvončića
u snovima dječjim
žubor bistrih brzaca
u proljeća meka
kad se snijezi otapaju
danas su huk valovlja
koje se propinje u oluji života
vjetar što svija svoje gnijezdo
u vrh jablana
štropot kiše po zemlji
raskvašenoj suzama
pjevati srcem
mogu tek uplovljena
u svoje bijele tišine
u sjeni krila svog anđela
