Samo u ove tri župe Banjolučke biskupije – Drvar, Grahovo, Krnjeuša – tih dana pobijeno je više od 650 katolika, uglavnom Hrvata, mahom civila
U Drvaru je u četvrtak 27. srpnja 2023., obilježen »Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije« koji se od 2001. obilježavao kao »Dan drvarskih mučenika«, a od 2008. postaje središnja godišnja biskupijska komemoracija za sve mučenike i žrtve ratova i totalitarizama u 20. stoljeću, prenosi TABB.
Molitveni skup počeo je u novom pastoralnom centru u izgradnji pobožnošću »Križnog puta mučenika« koju je predvodio banjolučki dekan i župnik, a nekadašnji drvarski župnik vlč. Žarko Vladislav Ošap. Potom je slavljena sv. misa. Predslavio ju je banjolučki biskup Franjo Komarica u zajedništvu sa sedmoricom svećenika, dok je kod oltara posluživao đakon vlč. Marijan Krajinović. Pjevale su Služavke Malog Isusa iz samostana u Žabljaku kod Livna. Na molitveni skup u Drvar, osim domaćih vjernika, pristigli su i vjernici iz Banje Luke, Livna, Bosanskog Grahova, Širokog Brijega, Zagreba, Siverića i Unešića. Među njima su bili i predstavnici vlasti, tj. Vlade i Skupštine Hercegbosanske županije, kao i konzul i konzul savjetnik iz Konzulata Države Hrvatske u Livnu Tomislav Vrdoljak i Božo Vodopija.
Na početku misnog slavlja drvarski župnik don Davor Klečina podsjetio je na neke povijesne činjenice zbog kojih se vjernici od 2001. okupljaju svakog 27. srpnja na molitveni skup u Drvaru. Naime, toga dana 1941. ubijen je drvarski župnik Waldemar Maksimilijan Nestor. Njega su četnički ustanici ubili zajedno sa skupinom hodočasnika koji su se vraćali s hodočašća sv. Ani u Knin. Tako započinje stradanje ne samo drvarske župe i tamošnjih katolika, nego cijele Banjolučke biskupije pa i šire, budući da je Nestor stao na čelo od više od 600 ubijenih svećenika i Bogu posvećenih osoba Crkve u Hrvata u Drugom svjetskom ratu i poraću. Istoga dana započelo je, i nastavljeno sljedećih dana, posvemašnje stradanje i uništenje susjednih župa Bosanskog Grahova i Krnjeuše, te obližnjeg Boričevca u Lici. Samo u ove tri župe Banjolučke biskupije (Drvar, Grahovo, Krnjeuša) tih dana pobijeno je više od 650 katolika, uglavnom Hrvata, mahom civila. Osim Nestora zvjerski su ubijeni i grahovski župnik don Juraj Gospodnetić te krnjeuški župnik vlč. Krešimir Barišić zajedno s trojicom sjemeništaraca. U sve tri župe su do kraja rata posvema uništene župne crkve, groblja te kuće i imovina domaćih katolika. Nakon rata Hrvatima je zabranjen povratak u te krajeve, a njihova zemlja i imovina podijeljena je mjesnom srpskom pučanstvu. Toliki razmjeri zločina nad katolicima zapadne Bosne – poštivajući i žrtvu drugih tamošnjih naroda – ne mogu se drukčije okvalificirati nego kao genocid, etnocid, kulturocid i memoricid u pravom smislu riječi, budući da su po svršetku Drugoga svj. rata Hrvati katolici bili potpuno iskorijenjeni na ogromnim prostranstvima zapadne Bosne i istočne Like, tj. na područjima koje je bilo zahvaćeno »ustankom« iz ljeta 1941.
Biskup Komarica je u propovijedi podsjetio da je – ustanovljujući na prijedlog svećenika »Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije« – odgovorio na poticaj tadašnjeg pape sv. Ivana Pavla II. da se sačuva spomen na mučenike i nevine žrtve u Katoličkoj Crkvi. Za mjesto središnje biskupijske komemoracije odabran je Drvar, budući da je u toj župi započelo stradanje Banjolučke biskupije u Drugom svj. ratu i poraću. Podsjetio je i da je Sveta Stolica dopustila 2014. Banjolučkoj biskupiji da može pokrenuti proces beatifikacije za trojicu spomenutih svećenika te vlč. Antu Dujlovića, župnika u Gumjeri kod Prnjavora, ubijenog »in odium fidei« 1943. Biskup je, nadalje, govorio o važnosti cijenjenja mučeništva u Crkvi, hijerarhije i vjernika, zato što su »mučenici u Crkvi Kristovoj svijetli znakovi njezine svetosti. Svjedočki život sve do davanja vlastitog života za Krista i za njegov zakon ljubavi ujedno je dragocjeni, izvanredno potreban doprinos ispravnom poimanju i ponašanju spram dobra i zla, spram očuvanja i izgrađivanja ćudorednog i etičkog ponašanja – i pojedinaca i cijelog društva.« No, isto tako, nastavio je biskup, »svojim izvanrednim dosljednim svjedočanstvom za Krista i za Božji zakon, mučenici su ujedno trajni prijekor svima onima koji se ne drže Božjih zapovijedi, koji preziru i Boga i čovjeka kao Božje ljubljeno stvorenje, u duhu riječi proroka Izaije: “Jao onima koji zlo nazivaju dobrim, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu” (Iz 5, 20).« Biskup je zaključio da je »krvavo svjedočanstvo Kristovih vjernika, svećenika, redovnika, biskupa bilo i bit će dragocjeno zdravo sjeme novog rasta i novog bujanja kršćanstva, što svjedoči i povijest Crkve.«
Na kraju misnog slavlja nazočnima se obratio fra Miljenko Stojić, član Hercegovačke franjevačke provincije i vicepostulator postupka mučeništva hercegovačkih franjevaca, koji je ohrabrio biskupa, svećenike i vjernike da ne klonu duhom u čuvanju spomena na svoje mučenike i velikane duha. Kao vidljivi plod zajedništva mučeničke Crkve banjolučke i mučeničke Crkve u Hercegovini, istaknuo je prošlogodišnje postavljanje 290 križeva na Memorijalnom centru Groblje mira na Bilima s ispisanim imenima pobijenih Hrvata katolika iz župe Krnjeuša. »Molimo se za zagovor svojih mučenika, od kojih će Crkva neke jednoga dana takvima službeno priznati. Tada ćemo živnuti i kao pojedinci i kao narod, duhovno i tjelesno oporavljeni. Nastavit ćemo pisati svoju slavnu povijest i takvu ju predati budućim naraštajima. Opravdani ćemo poći pred svoga Gospodina i on će nam sa smiješkom na licu otvoriti vrata svoga vječnog kraljevstva. Kakvu bismo drugu nagradu mi to trebali?«, zaključio je fra Miljenko.
Nakon sv. mise svi su pošli pred spomen-križ poginulim braniteljima u središtu grada, gdje su izaslanstva položila vijence, a biskup Komarica izmolio opijelo za sve žrtve proteklih ratova.