Varijacija unutar tih 0,5 posto gena kaže da je, genetski, Srbima, Hrvat i Bošnjak bliži nego Rus, dok ideološki, kulturno i vjerski, očigledno, nije
Biološko bratsko etničkih grupa, naroda i nacija ne postoji. Međutim, postoji ideološko i religijsko bratstvo, ono je njihovo vezivno tkivo. Srbi, Hrvati, Bošnjaci, unutar svojih grupa, uglavnom se uvezuju ideološki i kulturološki, a dominantno na osnovi religije ili bolje reći odjeka religije, naveo je ugledni neurokirurg dr. Kemal Dizdarević u kolumni za “Dnevni avaz”.
Njegovu kompletnu kolumnu prenosimo u nastavku: Genetska istraživanja, te dostupnost genetske analize pojedinaca, puno govore o ljudskom hodu kroz historiju, a posebno o kreiranju zajednica i naroda, na različitim prostorima, koje ćemo nazvati imenima koje su same izabrale ili koje su im oni drugi izabrali. Kada se dublje pronikne u svako etnički definirano područje ove veličanstvene zemaljske kugle, vidi se unutrašnja raznovrsnost naroda i grupa, ali i tendencija za postizanjem uniformnosti, danas globalizacije, a sve radi lakšeg održavanja reda i discipline ili drugačije rečeno, dominacije.
Globalizacija je uvijek ista
Današnji i raniji, glavni pobornici globalizacije (relativno novi pojam, ali stara priča) su velike države i njihove hibridne nacije (danas Amerikanci, nekada Asirci, Perzijanci, Heleni, Rimljani, Britanci itd.). Globalizacija je suštinski uvijek ista, ona teži uniformnosti koju nikad do kraja nije moguće postići. Manji svjetski igrači, npr. komšije Srbijanci, odavno teže svojoj lokalnoj globalizaciji, ograničenoj na Balkan, i to ne čitav, nego onaj njima dohvatljiv dio. Da bi se demistificirala priča o globalizaciji i dominaciji, te čistim, izabranim i nebeskim narodima koji smatraju da posjeduju genuino pravo na svoju iluziju o sebi, treba se vratiti biološkoj istini. Danas, za razliku od nekada, biološka istina je dobra za relaksaciju odnosa između etničkih grupa, naroda, nacija! Nema boljih i loših, svi smo isti. Svi smo zamješani, u genetsku masu evolucije i socijalnu masu historije, na suštinski vrlo sličan način.
Dinarska I2a haplogrupa
Na području BiH, Crne Gore, Hrvatske i Srbije dominira dinarska I2a haplogrupa. Neki je zovu vlaška. Ono što se označava kao slavenska haplogrupa (R1a) je ustvari druga grupa po zastupljenosti u genetskom sadržaju ‘naših istojezičnih naroda’. Međutim, slavenska haplogrupa (R1a) je daleko manje zastupljena kod ‘nas’ nego kod Rusa. Zanimljivo je naglasiti da je ova slavenska haplogrupa (R1a), također, manje zastupljena kod ‘nas’ nego kod Mađara ili čak Norvežana. Poslije Rusa, prema dostupnim podacima, ‘najgenetskiji’ Slaveni su Slovenci i Česi.
Balkanska područja nekadašnje Dardanije, Trakije i Makedonije su bila naseljana starim, domorodačkim proto-stanovnicima koji su bili preteča doseljeničkim grupama koje su migrirale ili pokazivale stočarsko-osvajačku mobilnost kao karakteristiku (Slaveni i Vlasi, a manjoj mjeri Goti, Saksoni, Avari, Mađari, Normani, Turci). Spomenuta područja danas obuhvaćaju dijelove Makedonije, Kosova, Srbije i Bugarske. Posebno je zanimljiva Dardanija, regija povezana s ilirskim toponimima gdje se nekada govorio dardanski jezik, kao jedan od ilirskih dijalekata, a koji se kasnije vjerojatno razvio u albanski. Ova regija je zapadno ograničena istočnim rubom Šar planine, istočno Štipom, a sjeverni vrh joj predstavlja grad Niš u kojem je rođen Konstantin I. (272.-337. Anno Domini), osnivač Konstantinopola (današnji Istanbul).
Bošnjaci i Hrvati iz Bosne su genotipski pretežno dinaroidi
Albanci su potomci stanovnika koji se prate na Balkanu 5000 godina unatrag, a koji su zajedno sa proto-Helenima naseljavali prastari Balkan, posebno regiju Dardanije. Ako je veliki Konstantin bio potomak tih istih proto-stanovnika, to ne znači da danas Niš nije srbijanski i da Albanci trebaju tražiti za sebe područje nekadašnje Dardanije i galamiti o njemu kao o svom ključnom izvorištu i nadahnuću.
Bošnjaci (Bosanski mulimani) i Hrvati iz Bosne su genotipski (ali i fenotipski) pretežno dinaroidi, kod njih apsolutno dominira zastupljenost dinarsko-vlaške I2a haplogrupe.
Hrvati iz Hrvatske, Srbi iz Srbije i Srbi iz Bosne imaju nešto manju, ali također značajnu, zastupljenost ove haplogrupe.
Od svih ‘naših’, Hrvati iz Hrvatske su najviše Slaveni prema zastupljenosti R1a grupe, dok su Bošnjaci iz Bosne i Srbi iz Srbije prema, tom kriteriju, najmanje Slaveni.
Prve seljake, koji predstavljaju proto-stanovnike Balkana, karakterizira E1b1b haplogrupa. Albanci s Kosova u svom genetskom okviru nose, prosječno, skoro polovinu ovih gena što znači da od svih haplogrupa, kod prosječnog Albanca s Kosova, ova haplogrupa čini skoro 50 % njegovog haplotipa. On skoro da nema dinarske (2,5 %) i slavenske (4,5 %) haplogrupe.
Današnji stanovnici Albanije, Bugarske, Makedonije i Cipra imaju ovu proto-haplogrupu (E1b1b) značajnije zastupljenu u svom haplotipu.
99,5 zajedničkih gena
Srbi iz Bosne i Srbi iz Srbije imaju relativnu zastupljenost ove stare haplogrupe (15-17 %) i ona je treća po zastupljenosti u njihovom haplotipu (iza dinarske i slavenske). Kod Bošnjaka i Hrvata ona je rijetka (ispod 10 %).
Svi ljudi imaju 99,5 % zajedničkih gena. Ovaj tekst se odnosi na varijacije unutar tih 0,5 % gena.
Varijacija unutar tih 0,5 % gena kaže da je, genetski, Srbima, Hrvat i Bošnjak bliži nego Rus. Ideološki, kulturno i vjerski očigledno nije. Genetski ne postoje narodi i nacije, a posebno ne etničke grupe. Svi oni su mješavina raznih mještana i osvajača. Oni su samo socijalni konstrukti stvoreni radi dominacije i prezentacije. Svi oni, praćenjem genetskog podrijetla takozvanim Y-DNK testovima, doći će do istog izvora. Svi oni, praćenjem mitohondrijskog DNK u daleku prošlost, na kraju jedino mogu doći do svoje prve i zajedničke mame. Eve ili Have.
