Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Planski je napuštena i zapuštena poljoprivredna zemlja

Globalistička Plenkovićeva vlast udarila po seljacima jače od jugokomunističke vlasti 1945.

 

Kojim god dijelom i kuda god našom zemljom krenuli, u oči nam upadaju goleme površine zapuštene, u drač, korov i grmlje zarasle,  nekoć plodne i obradive zemlje, posebice u Slavoniji. To je Bogu za plakati. Tako nije bilo ni u prošloj državi. Moj djed je govorio da kad se narodu i državi ne želi dobro udari se na seljaka. Nekad se to događalo pod opterećenjem s velikim porezima. Danas su to nedovoljni ili krivo usmjereni državni poticaji. Koliki su dobili te poticaje, bez da su posjedovali zemlju ili stoku. To je osiromašilo one kojima su ti poticaji bili nužno potrebni. To je dovelo do disbalansa, odnosno do manjka poljoprivredne  proizvodnje. Danas uvozimo sve i svašta, od svuda, robu žnj kvalitete, dok naše njive obrasta korov i šikara. Netko je za to ipak kriv?

Povezano je to s masovnim iseljavanjem ruralnih krajeva i nebrigom za poljoprivredu i stočarstvo. Najnovija nevolja s afričkom svinjskom kugom uništila je zadnje nade u našu dostatnost opskrbe mesom. Ne samo da su cijene svinjetine otišle u nebo, već nedostaje određenih kategorija mesa. Što će tek biti, pitanje je sad. Nedostaje i nekih poljoprivrednih proizvoda. Oni se uvoze. U nekim trgovačkim lancima na policama je takvo povrće, da ga pravi gazda ne bi davao niti svojim životinjama. Naši ljudi to kupuju, naročito umirovljenici, jer to nije skupo. Na tržnicama je domaće povrće skupo. Skupi su i domaći mliječni proizvodi. Nikakvi dodaci mirovinama to ne mogu ublažiti. To bi moglo ublažiti samo dostatno iskorištavanje svakog obradivog pedlja zemlje. Tad bi imali viškove proizvoda, što bi odredilo manje cijene.

Ova naša zemlja je Bogom dana, kako tlom, tako reljefom i velikim površinama plodne zemlje. Dovedeni smo u situaciju da ta zemlja nije mogla hraniti svoje žitelje. Mladi ljudi su napustili zemlju, otišli u grad ili iselili iz države.

Zemlja je ostala napuštena i zapuštena. To ne bi trebao biti status quo. Zemlju treba obrađivati i ploditi. Sve što se u zemlju uloži, zemlja to višestruko vraća. Nužno je potrebno pronaći načine kako to napraviti. Umjesto da smo žitnica Europe (Slavonija) mi uvozimo žito.

Sramota je i velika tragedija da obitelj od svojeg imanja ne može živjeti i odlazi služiti strane gospodare, umjesto da bude svoj gazda na svome. Mali i srednji OPG-ovi propadaju. Opstaju samo oni najveći i korporacijski umreženi.

Privatni posjedi su još uvijek rascjepkani. Takva je polja teško suvremeno obrađivati, što je nužno, ukoliko se želi uspjeti u proizvodnji bilo čega.

Nisu samo polja zapuštena. Mnoge okućnice su zapuštene i napuštene. Kroz prozore kuća viri drveće. Njihovi vlasnici negdje u Europi ili svijetu rade i privređuju. Nije ih dobro otjeralo tamo. Otjeralo ih je zlo i nemogućnost preživljavanja. To su ogromni gubici, u svakom pogledu.

Mnogi od onih koji su ostali, više ne žele obrađivati zemlju, baviti se poljoprivredom ili stočarstvom. Ne isplati im se. Čak niti ne proizvode za osobne potrebe. Umjesto da za sebe  posade  u svom vrtu, kupuju uvozno povrće, loše kvalitete. Za sve to je ipak netko kriv, pojedinačno, društvena zajednica i država. Primarni zadatak svake privrede bi trebala biti proizvodnja hrane.

Mi hranu uvozimo. Ona je relativno jeftina. Pitanje je je li to rješenje. Sigurno nije. Velike su i dugotrajne posljedice takve politike.

To nije samo gospodarsko pitanje, već i demografsko. Ima nas sve manje. Mortalitet je veći od nataliteta. Iseljavanje stalno raste. Malo tko se od iseljenih vraća. Nikakve mjere, niti obećanja ih ne mogu vratiti. Vraćaju se uglavnom starije osobe. Useljava radna snaga iz siromašnih azijskih i afričkih krajeva. Oni sigurno ne će pokrenuti nikakvu proizvodnju, posebice ne poljoprivredu i stočarstvo, bez čega nema dovoljno hrane.

Od turizma se samo ne može živjeti, ostati, niti opstati. Umjesto da rade na svojim poljima Slavonci u sezoni konobare po Jadranu. To je politika kratkog daha. To je zavaravanje samoga sebe. To je odumiranje i nestanak.

Za boljitak i dobrobit svakog pojedinca, svih nas i cijele države, bilo bi dobro vratiti se korijenima, te obraditi svaki pedalj plodne zemlje, tamo gdje smo rođeni i gdje nam je dom. Dom je jedan jedini. Dom smo obranili od jugo armije i četničkih hordi. Samostalnu, neovisnu, slobodnu i demokratsku državu smo stvorili. Zemlju bogom danu smo napustili i zapustili. To ne vodi ničem dobrom. To vodi nestajanju i istrebljenju. Svaka vlast i vlada bi toga morala biti svjesna. Svaka vlada bi na bilo koji način morala i trebala osigurati obrađivanje zemlje i samodostatnost u prehranjivanju žitelja. Nacionalna je sramota da  se plodne njive pretvaraju u šikare. Nacionalna je tragedija da nestaju sela i seljak.

Ankica Benček

Povezane objave

Predsjednica ne smije razočarati glasače HDZ-a koji su je izabrali

HF

Račan je proveo lustraciju nad onima koji su obnovili hrvatsku državu

HF

Istarski “antifašisti” ubili don Miroslava Bulešića

HF

Politokracija i mafiokracija bez dogovora

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više