Trebalo bi u EU poslati sposobne, a ne podobne
Puni su mediji priča o parlamentarnim izborima koji će se održati iduće godine. Govori se, piše, prognozira, nagađa, pogađa, prezentira,… kada će izbori, tko će s kim, tko će sam, tko ima šanse za moguće sastavljanje vlade. Kakve će biti izborne i postizborne koalicije. Europski izbori će po svoj prilici biti prije naših “domaćih”. O tomu se baš i ne govori, kako da je to samo po sebi razumljivo i nekako unaprijed određeno. Ne bi nam trebalo biti svejedno tko će nas zastupati u EU-u. Osim toga bilo bi dobro napraviti jednu pomnu analizu o radu i postignućima sadašnjih euro zastupnika. O čemu su govorili, kako su nastupali, koga su zastupali, što su postigli, koji i kakvi su im programi i realizacija tih programa. Tko će imati veliku plaću? Tko od njih zavrjeđuje da tamo ostane. Tko tamo krade Bogu dane, et cetera.
Šuica je grobar Europske unije
Mene jako zanima što tamo radi gospođa Dubravka Šuica? Pod njen resor demokracija i demografija se puno toga može napisati i nabrojiti. Što uistinu ona radi. Kakav je učinak njenog rada na Hrvatsku i na cijeli EU. To je novo područje. Što se promijenilo u tom resoru od kad ga vodi gospođa Šuica? Kod nas je prisutan stalni pad stanovništva, što zbog prirodnog opadanja, što zbog iseljavanja. Što se u EU-u odnosno po tom pitanju radi u domovini i u EU-u. Gleda li se Hrvatska kao zasebna cjelina, ili je “utopljena” u EU-u. Tu stanovništvo migrira, uglavnom ne emigrira. Međutim, nije svejedno biti Europljanin ili Hrvat. Kakav je program gospođe Šuice, po tom pitanju? O tome se ništa ne piše. Nešto malo, ali nedovoljno se piše o problemu hrane, prehrani, kvaliteti i cijeni pojedinih proizvoda, čime se bavi eurozastupnica Biljana Borzan. Imala je tu ona određenih uspjeha i nekako se usmjerila u to područje.
Čime se bavi ostalih 11 eurozastupnika? Nisam baš upoznata time. Imaju li oni određena područja u kojima traže boljitak za sve nas, ili pomalo svaštare i šlepaju se na općenitim sadržajima i općim problemima s kojima se EU susreće.
Glavno je znati je su li eurozastupnici realizirali svoje programe i pošteno i časno odradili svoj mandat. To se ne može i ne smije određivati od oka i prema eventualnim simpatijama. Za to je potrebno istraživanje i analiza.
Mislim, da pri izboru europarlamentaraca nije nužno potrebna stranačka opredijeljenost i pripadnost, ali da tamo trebaju ići najbolji. Nije najbolje rješenje birati ih prema određenim kvotama političkih stranaka. To moraju biti ljudi visokog, širokog, multidisciplinarnog obrazovanja, dobrog odgoja, domoljubi visokih moralnih vrijednosti, koji su se svojim dosadašnjim radom istakli, koji su postigli određene rezultate u domaćoj i vanjskoj politici. Međutim, izborne liste slažu stranački šefovi. Glavni kriteriji su podobnost i poslušnost, kao i za naše parlamentarne i lokalne izbore. Na taj način oni najbolji nikad ne dođu na izborne liste. Tu se demokracija gubi i nestaje. Demokracija se pretvara u tiraniju, o čemu je još Sokrat pisao.
Što u tom pogledu čini gospođa Šuica?
Zna li ona uopće što mora činiti? Koje su to njene kompetencije, osim podobnosti i poslušnosti, koje su je dovele na položaj gdje je sada? Vidim tu samo stranačku pripadnost i ništa više. Uz skup i sklop okolnosti vinula se u vrh Europe i predstavlja demokraciju i demografiju. Ta dva pojma i te dvije pojave su ključne za moderno društvo i svaku zajednicu, pogotovo male narode. Ulaženjem u EU i ostale asocijacije, malo pomalo nam se zatire trag. Gubimo autentičnost, posebnost, suverenitet i prepoznatljivost. Čiji je to cilj? Tko tome i zašto teži? Ulaženjem u euro zonu puno smo izgubili od svojeg identiteta. Dosta smo toga i dobili, posebice u gospodarskom smislu. Ostalo nam je malo toga po čemu smo jedinstveni i svoji. To je prvenstveno naš materinji jezik. Dobro je znati strane jezike, ali ne smiju se oni koristiti na račun svojeg jezika. Taj naš jezik smo “onečistili” mnogim, uglavnom iskrivljenim tuđicama. Primjećujem kako djeca koriste te razne strane riječi i izme. To su naučili od roditelja, odgojitelja, učitelja i profesora. Roditelji su bitni, kako u odgoju, tako i u obrazovanju. Nikakav odgoj, niti obrazovanje, ne bi trebao i smio zatirati materinji jezik, u svim njegovim narječjima. To se najbolje uči i čuva kroz literaturu i književnost. Kako to sačuvati kad djeca i mladi premalo čitaju. Kako to sačuvati kad sami potiskujemo sve ono što je domaće. Umjesto da se time dičimo, mi kao da se toga sramimo.
Sjetite se kako je onomad ministar vanjskih i europskih polova, recitira u Moskvi Sergeju Lavrovu Jesenjina, na tečnom ruskom. Hm! Ulizivao mu se i upucavao. Zar nije mogao recimo recitirati Matoša, na hrvatskom jeziku. To sigurno ne zna.
Europski zastupnici su u mogućnosti da u raznim prilikama u Europskom parlamentu prezentiraju našu kulturu i povijest. Čine li to oni? O tomu se ne piše. Znaju li oni kako to napraviti?
Mogla bih još puno toga nabrajati, kako i čime štititi i braniti svoj identitet u Europi i svijetu. Dužnost europskih zastupnika je da to čine. Puno je toga na leđima i u opsegu poslova i zadataka za tih 12 “apostola” i odabranika koji nas u EU-u predstavljaju. Red je da ih mi upoznamo prije, nego što tamo odu.
Nije još ostalo puno vremena do europarlamentarnih izbora. Političke stranke bi već trebale isticati svoje kandidate. O njima bi trebalo povesti široku raspravu. Sve što je s njima u vezi, od životopisa do postignuća bi trebalo biti transparentno.
