Hrvatski Fokus
Kultura

Ana Opalić izlaže u Galeriji Studio 21

Fotografije u postavu ne prate kronološke parove ili vremenski slijed već su ovdje raspršeni u prostoru poput trenutaka u kojima su fotografije nastale kroz naše život

 

Izložba Ane Opalić „Portreti 1997.-2020.“ otvorena  je u utorak, 24. listopada 2023. u galeriji Studio-21-. Ana Opalić je renomirana dubrovačka fotografkinja sa zagrebačkom adresom koja se predstavlja serijom portreta (mahom Dubrovkinja i Dubrovčana), fotografijama nastalim u vremenskom razdoblju od  1997. do 2020. godine.

Riječ je o autorici bliskim ljudima, članovima obitelji i prijateljima koje snima u dužim vremenskim intervalima osvješćujući kod promatrača „uhvaćenost“ čovjeka u vremenu koje nas oblikuje, modelira i mijenja. Prikazane osobe uvijek su snimljene u njima bliskom ambijentu koji atmosferski i na vizualno-intuitivnom nivou funkcionira kao dodatni putokaz u otkrivanju (ali i preispitivanju) njihova identiteta. Kao i velika većina fotografskih serija Ane Opalić, „Portreti“ su work in progress, kontinuirani proces autoričinog stalnog pozicioniranja i komunikacije sa svijetom i ljudima koji je okružuju. Bez obzira na režirani i osmišljeni prizor u seriji „Portreti“ uvijek je prisutan neizostavni prilog same osobe koja se snima – bilo da je riječ o nekom nesvjesnom pokretu, nagibu glave, jedva primjetnom smiješku, fotografije svjedoče  nijemu komunikaciju, visok stupanj interakcije i povezanosti autorice i ljudi koje snima.

Kustosica izložbe Neli Ružić u katalogu izložbe piše: „Polovicom devedesetih godina prošlog stoljeća Ana Opalić započinje seriju fotografija portreta bliskih ljudi, prijatelja i članove svoje obitelji koje snima u dugim vremenskim intervalima. Portreti su rad u nastajanju, životni projekt o trajanju života, a bliskost autorice sa ljudima koje snima i kojima se iznova vraća, temelj su ove fotografske serije. Dokumentiranje (dis)kontinuitet života samog koje će se nastaviti sve dok to bude moguće. Bilježeći privremenost svijeta koji je okružuje, koji je tu i istovremeno svakodnevno neprimjetno iščezava pred našim očima, autorica evidentira prisutnost nevidljivog, ljudsku formu vremena.

Prvi su portreti nastali nakon povratka sa studija u poratni Dubrovnik kada snima majku, sestru i svoje prijatelje, dok su ostali snimani u prvom i drugom desetljeću ovog stoljeća. Na ovoj izložbi imamo prilike vidjeti dio tog ciklusa, portrete prijatelja snimljene u Dubrovniku i Zagrebu te portrete sestre i majke. Fotografije u postavu ne prate kronološke parove ili vremenski slijed već su ovdje raspršeni u prostoru poput trenutaka u kojima su fotografije nastale kroz naše živote, kako navodi sama autorica. Na taj način zabilježeni trenutci izranjaju iz mase života, supostoje i ulančavaju se u konstelacijama vremena i prostora.

Koliko god su prizori donekle dogovoreni, Ana u potpunosti ostavlja prostor za opuštenost, bivanje sobom portretiranih osoba koje se manifestira u nekoj gesti, živom pogledu, zaigranosti ili položaju tijela. To otvaranja prostora drugom, u odnosu bliskosti i slobode, impregnira cijelu seriju portreta. Ovi etički aspekti odnosa, kao i osjetilne, formalne komponente fotografske slike (preciznost uhvaćenih kompozicija te izrazito fini tonski i koloristički odnosi) čine kontemplativnu cjelinu i važni su aspekti autorske poetike.

Pogledi upućeni Aninom objektivu dopiru direktno do nas. Oni nas promatraju iz drugog vremena, zure u nas sada. To premošteno vrijeme, kao i rizomatičnost vremenskih odnosa u prostoru, svjedoče nagomilavanju vremena života, njegovog o(p)stajanja i nestajanja koji su, u dosluhu s portretiranim ljudima, zabilježeni majstorskim okom, objektivom i okidačem Ane Opalić u preciznoj milisekundi tadašnjosti…“.  

Ana Opalić (Dubrovnik, 1972.) diplomirala je TV i filmsko snimanje na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu 1997. godine. Izlaže fotografiju i videoumjetnost od 1991. godine. Koristeći autobiografske sekvence bavi se pitanjima identiteta i pripadanja, sudbinom mjesta i bilježenjem promjena u nezaustavljivom tijeku vremena. Njezin odnos prema vlastitoj okolini pomiče se od uključivanja okoline u propitkivanje kategorije identiteta do angažiranosti u priču i memoriju određenog mjesta.
Redateljica je i snimateljica tri dokumentarna filma Još jednom (Ana Opalić i Noah Pintarić, 2014.) i Lijek, (2018.) koji su premijerno prikazani na Zagreb Dox i Dok Leipzig filmskim festivalima te filma Ja bi da to imam doma (Opalić, Kraljević, 2020.). Snimateljica je kratkog igranog filma Elektroničke vještice umjetnice Maje Čulo (2022.) Objavila je dvije knjige fotografija: Brsalje, 2017. i Dom, 2018. te u koautorstvu sa arhitektom Davidom Kabalinom knjigu Dubrovački karavanski put, 2019. godine. 2003. godine predstavljala je Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu (zajedno sa Borisom Cvjetanovićem). Osnivačica je web portala Suvremena hrvatska fotografija i glavna urednica od 2009. do 2014. godine. Surađuje sa brojnim udrugama, autoricama/autorima, kolektivima, muzejima i galerija na različitim projektima. Živi i radi u Zagrebu.

Izložba ostaje otvorena do 7. studenog 2023.

Nives Matijević

Povezane objave

Transformacije Mladena Žunjića

HF

Mamićeva koloristična rapsodija slika

HF

Pobijeni

HF

INA partner Muzeja za umjetnost i obrt

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više