Pod križem žena u crnini moli za svog izgubljenog sina
Kad padne noć
i prve zvijezde se rode
u modrom bezdanu neba,
Isus izlazi u šetnju
ranjenim gradom.
Prolazi
pored zatvorenih kuća
i njihovih otvorenih rana.
Na pustim pragovima
sjedi samoća i prebire
bolne uspomene.
Isus ponekad zastane
i kao dobar susjed
sluša tihi govor
što struji iz samoće:
„Tko će ostati
ako se svi odreknemo sebe
i pobjegnemo u svoj strah?
Tko će mi čuvati grad
kad mene ne bude?“
Pred jutro
Isus se vraća u samoću
svog srušenog doma,
Uzlazi na svoj križ
s novim ranama
na svome ranjenom tijelu.
Pod križem
žena u crnini moli
za svog izgubljenog sina.
