Suosjećam s Tobom zbog zgaženih cvjetova
Volim te, Domovino,
Dok me u praskozorje budi šum Dunava,
A u podne, miluje Božanski pjev
Opojnih simfonija sa zvonika.
Volim Te, u smiraj dana dok s gorskih visova
Rumene zrake ljube ocvale krošnje šljivika.
Ljubim Te, zbog onih čije su čežnje tinjale
U zidinama vlažnih kazamata.
Suosjećam s Tobom zbog zgaženih cvjetova
Na mračnim stratištima.
Primi bar jednu suzu dok pada po kostima,
Na tek otvorenim grobištima.
Volim Te, zbog onih koji za tvoju slobodu
Položiše živote u krilo materino.
I zbog dičnih sinova i kćeri
Koji se u arenama boraše pod stijegom Hrvata
I uresiše Ti majčinska njedra
Bezvremenskim sjajem, bronce, srebra i zlata.
Croatijo, ljubavi i tugo, dok pred Gospom
Sinjskom i Bistričkom klečim i molim,
Za žitna polja, more, vinograde i maslinike,
Grlim te, kao majka sina jedinca.
Volim te, Domovino moja,
Dok čekam svetost blaženog Stepinca.
