Kojima još nije jasno, neka pročitaju ono što je Smoje pisao o srbijanskoj agresiji na Hrvatsku…
Interesantno, meni vrlo interesantno. Daleko od toga da sam si umislio da sam Émile Zola. Ali ovo što radim (pišem), svakako da spada u kategoriju Zolina pisma Optužujem. Iako nisam književnik. Uostalom,
tu i nije toliko važan autoritet autora nekog pisma. Tu su važne činjenice iznesene u javnost. A činjenice su činjenice, bez obzira na autoritet autora. Jer ovo su daleko veće laži, koje su opasne za jedan narod, i lako ih je pobiti. Kao što je Émile Zola u svom pismu Optužujem dokazao da je Alfred Dreyfus žrtva velike urote, tako ja pišem da HHO (Human Rights Watch) na UN-u može oboriti Haašku presudu Herceg-Bosni. Pišem da je slučaj Obitelj Zec (drama Olivera Frljića, knjiga Slavenke Drakulić u Engleskoj i komemoracija Aleksandri Zec u Zagrebu) teška kaznena djela – isceniran zločin serviran Agitpropu. I da Hrvatska nema ratnih zločin(c)a. Jer Ukrajina nema ratnih zločina(ca). A nema ih zato što nema svoj HHO, svoju Obitelj Zec, svoju Documentu, svoje zaštićene svjedoke (protiv Ukrajine). Nema svog Antu Nobila („paralelnu liniju zapovjedanja“) i svoje Centre za mirovne studije (svoju Sandru Benčić) koji se financiraju izvan Ukrajine u Ukrajini.
Ovo ponavljam zbog afere Dreyfus. Jer su ovo puno veće laži, koje su opasne za jedan narod i lako ih je pobiti. Kao Velimir Visković. Koji gleda i hvali dramu Olivera Frljića Obitelj Zec. Što je za mene kazneno djelo – reklamiranje kaznenog djela! Uz reklamiranje Miljenka Smoje… „Ma možete ga polivati piturom, omatat šalovima srpskih nogometnih klubova, ali to je samo nemoćan bis vas sitnih gnjida koji Splitu niste donili ništa osim mraka i nasilja. Vaš vitez je Škejo sa onim hitlerovskim brčićima, vaši su oni mračnjaci s desnicom ispruženom u rimski pozdrav, ništa ne znate nego urlat „Za dom spremni“. A Smoje je svojim serijama, knjigama i feljtonskim zapisima dao dušu Splitu (pa i Hajduka), antifašističkog i anarhističkog, na koji su pravi Splićani (i svi koji vole Split) ponosni“, kaže Velimir Visković.
Opet, vrlo interesantno? Kako se čovjek koji se koristi Smojinim vokabularom … “gnjde“, „mrak“ i „urlanje“ može smatrati uglednom i moralnom osobom? Očito, u pitanju je Smojina diskriminacija „Vlaja“, odnosno Hrvata. Koja je temelj „ugleda“ i „morala“ „pravih Splićana“. Očito, kada se kaže „Splitu nisu donijeli ništa osim mraka i nasilja“, da se to odnosi na Smojine Vlaje. Jer kad netko donosi nešto u jedan grad, to je stranac tom gradu. Baš „gnjide koje urlaju“. Dok su „pravi- fetivi Splićani“ – „plemenita klasa“. A kako je to zapravo? Da bismo to shvatili, moramo se sjetiti one Vice Vukova, te parafrazirati Igora Peternela.
Kada je 70-ih Smojin novinar pitao Vicu Vukova, kako to da ga je na splitskom festivalu pobijedio Đorđe Marjanović? A Vice Vukov je rekao da su na tom prostoru na kojem se glasovalo, bili oficiri JNA i njihovi, dok su Dalmatinci bili izvan žice (tako nekako). A što se tiče „voljenja Splita“, Igor Peternel kaže da i Vesna Pusić voli Hrvatsku – bez Hrvata. Tako je s „Viskovićevim voljenjem Splita“. Pa i Turci vole hrvatsku Bosnu, kao Rusi Ukrajinu. A Srbi luduju za Karlovcem i Karlobagom.
Osim ove besmislice i manipulacije, tu je „čušpajz“ besmislica i manipulacija. Što se tiče Škeje i njegovih brčića, „urlanja Za dom spremni“ te „desnicom ispruženom u rimski pozdrav“, mnogi sumnjaju u Skejino zadomaštvo. I kako HRT i policija zna za Skeju i njegove? Kako se u toj masi može vidjeti nekoliko osoba u crnoj odjeći? Kako se može čuti tko, što gdje viče i kojim će putem doći u tu masu? Uostalom, u komemoraciji se ne viče i nema vojnog paradiranja. Komemoracija zahtijeva tišinu. Kao sad u Vukovaru? Isto kao onaj što na kozjoj stazi pozira HRT-u „mjereći visinu kukuruza“. Pa HRT kaže da je to Thompsonov obožavatelj koji ide u Čavoglave. Bez onoga „Iz Berlina, za HRT Jozo Ćurić i Aco Buntić“. Pa „urlanje za dom spremni“? To sigurno rade „Smojina djeca“ na nogometnoj utakmici u Splitu. Toga nije bilo na SP-u u Francuskoj 1998., u Rusiji 2018. i u Katru 2020. A iz Splita ići u Rijeku gledati dramu Olivera Frljića Obitelj Zec i u Zagreb na komemoraciju Aleksandri Zec, a pored Škabrnje proći kao pored „turskog groblja“!?
A što se tiče „Smojina davanja duše Splitu“? Budući da je Smoje napustio Split 1995., lako je naći što je Smoje pisao za Vukovar, Škabrnju, masovno silovanje Hrvatica i raketiranje njegova Splita s razarača Split? Pa se tu nameće pitanje: Je li „Smojin Split“ („Smojina duša Splita“) – razarač Split? Smoje na razaraču Split sa svojom posadom? Sve obožavatelji dalmatinskih klapa?
