Hrvatski Fokus
Znanost

Prilagodba je posljedica, a ne nositelj stvaranja

Govor o prilagodbi popunjava prazninu nastalu ispuštanjem Onoga što je uistinu stvaralo i mijenjalo bića

 

Autori popularno-znanstvenih uradaka u tolikoj mjeri koriste izraz prilagodba da bi se moglo reći kako opažanja sastavljaju s unaprijed formiranim zadatkom.

O podrijetlu prilagodbe zamjećujemo tri uvjerenja. S velikom ozbiljnošću govori se o promjeni strukture pojedinih organa kao da su ih bića sama izvela. Povremeno zasluge idu Majci prirodi ili se navodi evolucija. Ako netko ne razlikuje ove teorije, vjerojatno ne će uvažiti niti tvrdnju kako ništa od toga ne može biti točno.

Zahvaljujući prilagodbi životinje su učinile da mogu živjeti u određenim uvjetima. Amazonski dupin se prilagodio životu u slatkoj vodi.

Ako su dupini iz hira ili određene navike posjećivali mjesto sa slatkom vodom, onda bismo mogli reći da su, ne prilagodbom, nego zahvaljujući navici postali slatkovodne životinje. Po tomu veliku ulogu u razvoju života na Zemlji ima navika!

Pande koje žive na velikoj nadmorskoj visini (gdje nema sočnih plodova) učinile su da neprobavljiva biljka bambusa u njihovoj probavi ipak lijepo prolazi!

Ako smo na višoj razini od pande, trebalo bi nam manje intervencije da svoju probavu prilagodimo vlastitim željama. Možemo li to učiniti? Poznato je da su neke vrste izumrle jer nije došlo do promjena koje bi im omogućile život u izmijenjenim okolnostima. Zašto? Mogli bismo prihvatiti da su tvrdnje o  navedenom samo-upravljanju način izražavanja autora, ali što je s pravom istinom? Radi li se o neznanju ili hotimičnom odbacivanju prave spoznaje?

Pripisujemo li postanak vodstvu slučaja, proturječno je govoriti o inteligenciji Majke prirode ili evolucije, a kamoli o vlasti bića da kreiraju ustroj života! Prema svakodnevnim izvještajima u kojima dominira izraz prilagodba, dobiva se dojam da bića trče za uvjetima, umjesto opaske kako je sve pripravljeno i ugođeno za svaku jedinku. Prilagodba je posljedica, a ne nositelj stvaranja. Također, nije vrijeme učinilo promjene u organizmima bića već su one nastale vremenom i to upravljano!

Krađa

Ukazuje li činjenica da su konj, magarac i zebra nastali od pra-lisice na postupak stvaranja ili govorimo o prilagodbi? Dijelovi upravljanoga procesa koriste se kao argumenti za izgradnju teorije neupravljanoga stvaranja! Potrebno je odlutati u semantiku po kojoj mnogi ne bi smjeli koristiti izraz da je svijet stvaran tj. stvoren. Sve stvoreno ima Stvaratelja (Stvoritelja), koji inteligencijom i sposobnošću izvodi kreaciju, a sve što posjeduje u smislu stvaranja možemo objediniti u izrazu – moć! Kako mnogi ne imenuju Stvaratelja, pripisuju moć, sjemenki, moru, ptici…

Kada se kaže da su divlje mačke majstori za kamuflažu, time je odbačeno svako majstorstvo bilo koga osim same životinje, pa čak i evolucije! Prilagodbaši bi mogli slobodno reći, primjerice ovako: prilagodba je to što lav umjesto kljuna ima čeljust! Ako medvjed i slon imaju široka stopala čime se rješava problem raspoređivanja težine, zašto taj slučaj zvati prilagodbom? Zar su prije 20 milijuna godina imali nogu izgledom predviđenu za žensku štiklu?

Lijepo kaže jedan ribolovac: Morski pas ima mehanizam za preživljavanje u slatkoj vodi, za razliku od onih koji nas podučavaju: Morski se pas prilagodio…

Nedosljednost, dvosmislenost i providnost obilježavaju sveprisutnu priču o životu na Zemlji. Simfonija svijeta prirode, kažu. Sama priroda jest simfonija, a nije njezin skladatelj!

Ispuštanje Onoga…

Početak svjetovne Biblije kaže: Život je nastao u vodi. Time se, svjesno ili ne, napravio odmak u zasebnu priču, ograđenu od cjelokupne, doduše znanstveno nedokučive, istine o našem podrijetlu. Naime, život je nešto drugo, i pojmovno i egzistirajuće, nešto više od onoga na što se misli kada se spominje prapočelo i voda. Zapravo, život je stvorio prirodnine među kojima i vodu pa je neprilično reći da je onaj koji je stvorio vodu nastao u vodi! Ljudskom uhu jako godi čuti nešto jednostavno, a važno, kao što je tvrdnja da je život nastao u vodi. Poradi miješanja pojmova život i oživotvorenje bića koje će nastaniti Zemlju, nastaju mnoge iskrivljene umne mape.     

Govor o prilagodbi popunjava prazninu nastalu ispuštanjem Onoga što je uistinu stvaralo i mijenjalo bića. Čini se sve kako bismo, ponajprije uho, a zatim um prilagodili umjetnoj teoriji stvaranja. Umjesto da se znanjem i energijom posvetimo objašnjavanju tisućljetne spoznaje, namjerom krivovjerne elite stvara se gotov proizvod namijenjen puku izmorenim traganjem za istinom i čekanjem odgovora!

Dragan Purišić

Povezane objave

Juraj Neidhardt umro je 13. srpnja 1979. u Sarajevu

hrvatski-fokus

Zahvalnica Đuri Deželiću i Srećku Seljanu

HF

Veća fleksibilnost u primjeni za europske fondove

HF

Dinarski krš treba uvrstiti na Popis svjetske baštine UNESCO-a

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više