Hrvatski Fokus
Vanjska politika

Ruski narod i njihov geopolitički savez

Dugin smatra Ruse civilizacijskom izgradnjom, koja je u njegovim očima pretvorena u ljude koji grade carstvo

 

Predmet geopolitike je ruski narod – a ne ruska država ili ruska kultura. Svi temeljni koncepti koje smo prethodno iznijeli služe samo da bi ta činjenica bila jasna. To znači da su Rusi za Dugina, kao što smo istaknuli u prvom dijelu ove analize, mesijanski narod predodređen da ostvari “okupljanje Carstva”.

U tom smislu Dugin nije ni ruski nacionalist, pa čak ni imperijalist u smislu pomlađivanja Ruskog carstva. U njegovim očima, Rusi su narod Svjetskog carstva jer nisu predmet nacije, već “univerzalističke civilizacije”, odnosno civilizacije koja je sposobna ostvariti Carstvo kraja:

“Ruski narod kretao se korak po korak prema tom cilju. U svakoj fazi svoje nacionalne ekspanzije dostigli su drugu razinu mesijanskog univerzalizma – prvo ujedinjavanjem istočnih Slavena, zatim uključivanjem turko-tartartarske poplave iz sibirske stepe, zatim krećući se prema jugu, u pustinje i planine, a na kraju su na kraju stvorili divovski politički blok koji je u sovjetskim vremenima kontrolirao doslovno polovicu svijeta. Ako shvatimo da je ruski narod u svojoj biti upravo prikaz ovog procesa izgradnje carstva, odlučujući vektor u stvaranju ‘stanja apsolutne ideje’, tada će također postati jasno da postojanje ruskog naroda ovisi o nastavku tog procesa (…) Ako ograničimo ili potisnemo taj vektor, pogodit ćemo Ruse u njihovom srcu, uskratiti im nacionalni identitet, transformirati ih u povijesnu rudiment i uništit ćemo globalni teleološki eshatološki planetarni proces.” (FG, “Rusija i prostor”, ch. 3 “Rusija je nezamisliva bez Carstva”.

Dugin smatra Ruse civilizacijskom izgradnjom, koja je u njegovim očima pretvorena u ljude koji grade carstvo. Štoviše, civilizacija koju im je suđeno izgraditi univerzalna je u vrlo osebujnom smislu te riječi, tj. Ovo “značenje ruskog prostora” sastoji se u činjenici da se ruski Grossraum ne može obuzdati i mora obuhvatiti cijeli svijet, analogno tome kako su Rusi kroz povijest asimilirali različite narode u svoju vlast:

“Naime, jedinstvenost ruskog nacionalizma leži upravo u njegovom globalnom karakteru – on nije toliko povezan s krvlju, već s prostorom, tlom i zemljom. Rusi će izgubiti svoj identitet i nestati kao nacija, izvan Carstva”. (FG, ch.5 “Sudbina Rusije u carskoj Euroaziji”, 5.1. “Geopolitička magija u interesu nacije”.

Moramo naglasiti – kao što to u više navrata čini i sam Dugin – da to nije nacionalizam u smislu koncepta Velike Rusije. Ipak, i pomalo suprotno, to je globalizam globalne Rusije.

Dugin nije mali šovinist, nego…

Stoga, kada Duginovi branitelji ističu da on zapravo nije nacionalist, ne vide – obično namjerno – da je samo mutirao u nešto daleko veće. On nije mali šovinist ne zato što ima dvojbi oko šovinizma, već zato što ima dvojbi oko toga što je malo vremena. Njegov šovinizam je samo, doslovno, kozmičkih razmjera i sposoban je – štoviše je primoran – prihvatiti i apsorbirati sve ostale šovinizme.

I ne možete izvesti ovako nešto zabranjujući svojim partnerima da mašu vlastitim carskim zastavama. Euroazijsko carstvo trebalo bi biti Carstvo imperija, globalno carstvo koje obuhvaća blokove moći ili Grossraumen, a ne suverene nacionalne države ili doista bilo koju političku formaciju kojom ne upravlja geopolitički univerzalizam kopnene moći.

Zbog toga je Dugin uvijek otvoren za podršku bilo kojoj vrsti nacionalizma pod uvjetom da je ekspanzivan, jer je u njegovim očima to samo prirodni proces stvaranja velikih prostora koji je u biti teleološki i neizbježno će dovesti do stvaranja pomlađivanja sila osi koje ovaj put neće izgubiti svjetski rat.

Rusija ne gubi svoju carsku sudbinu

Jedina bitna stvar je da Rusija ne izgubi svoju carsku sudbinu: “Sada, nakon pada Sovjetskog Saveza, Zapad pokušava nametnuti Rusiji drugačiju geopolitičku funkciju, pretvoriti je u političku strukturu nesposobnu za izravno sudjelovanje u međunarodnoj politici i ispunjenje njezine misije izgradnje civilizacije. (…) Rusiji se nudi uloga regionalne države (…) regionalna država ima veće političke ambicije od zajedničke države, ali uvijek ostaje manje od velesile ili carstva. Istodobno, regionalna država ima određenu slobodu prema svojim neposrednim (slabijim) susjedima i uvijek može vršiti politički i ekonomski pritisak na njih (…). Za Rusiju bi postati regionalna država značilo odricanje od najdubljeg nacionalnog impulsa koji je temelj njezina najdubljeg identiteta”. (FG, 3.3. “Zamka “regionalne države”, str.

To bi bila, moglo bi se dodati, slika Rusije koju je projicirao RT et al, a koju je njihova zapadna publika manje-više odobrila kao svoje pravo na ‘pritisak’ na svoje susjede i na taj način potrošačima medija koji sjede na svojim kaučima daleko od zona sukoba s osjećajem realpolitike koji se vraća na svjetsku scenu.

Međutim, budući da većina imbecila u ovoj demografskoj skupini nema pojma o tome što znači biti “pod geopolitičkim pritiskom” i kako biti velik ne znači istovremeno biti moralno opravdan, taj osjećaj stvarnosti koji pruža ruska slika o sebi projicirana na Zapadu prilično je krhak; Gotovo jednako krhka kao i napuhani ego onih koji nasjedaju na to.

Dugin odbacuje pojam ‘regionalne države’ čak i kao prijelaznu fazu u procesu izgradnje carstva. Rusija mora biti na pravom putu da stvori carstvo i biti regionalna država možda se može koristiti samo kao varka, dok se kontinuitet procesa mora održati.

Međutim, stvarni i legitimni, iako neispunjeni izraz – i predosjećaj – Euroazijskog carstva nalazi se u Sovjetskom Savezu:

“Nemoguće je poreći činjenicu da je os Sovjetskog Carstva upravo ruski narod shvatio (iako samo djelomično) svoj jedinstveni univerzalizam kroz sovjetski ideološki i društveno-politički model.” (FG, ch. 3.4. “Kritika sovjetske državnosti”.

Ovaj kratki odlomak može nam pružiti uvid u to što je točno taj “jedinstveni univerzalizam” i što čini onima koje on “univerzalizira”, imajući na umu da Dugin traži nešto daleko radikalnije od sovjetskog modela.

I, ako još uvijek postoji neka neizvjesnost zašto Rusi i zašto Rusija, Dugin to objašnjava prilično jezgrovito:

“Novo carstvo mora biti izgrađeno kao Carstvo upravo sada (…) Taj se proces ne može ostaviti po strani za neku buduću perspektivu, dok se nada boljim okolnostima u budućnosti. (…) Sama država se praktički nikada nije razvila u Carstvo. Carstva su odmah izgrađena, kao izraz jedinstvene civilizacijske izgradnje (…).” (FG, 187.)

Dakle, sve je u odluci suverena, kako bi to Schmitt želio, zanemarujući sve ostalo, osim odluke da:

“Postojanje ruskog naroda kao organske povijesne zajednice nezamislivo je bez izgradnje carstva, kontinentalne kreativnosti. Rusi će ostati narod samo u okviru Novog carstva. Ovo carstvo mora, u skladu s logikom geopolitike, strateški i prostorno nadmašiti svoj prethodnik (Sovjetski Savez). Stoga Novo carstvo mora biti euroazijsko, kontinentalno i, u perspektivi, Svjetsko carstvo. Bitka za globalnu vlast ruskog naroda nije završena.” (FG, 188.)

Novo euroazijsko carstvo

“Na temeljima geopolitičke konstrukcije ovog (euroazijskog, KT) carstva mora postojati temeljno načelo – načelo zajedničkog neprijatelja.” (FG, ch. 4 “Preuređenje svijeta”, 4.1. “Zemlja i more. Zajednički neprijatelj”, str. 191.)

Carstvo kraja je strateška konsolidacija kontinentalnog svijeta, a ne puka nacionalna ekspanzija Rusa. To je multipolarna faza konačne, prilično unipolarne, pojave “globalne vladavine ruskog naroda”.

Slično Hobbesovoj ideji da se suverenitet ostvari kao iskra razuma koja spontano iskače iz kaosa bellum omnium contra omnes, Euroazijsko carstvo treba učvrstiti iz zajedničke “neprijateljske slike” različitih ‘velikih prostora’, tj.

Sve govore o očuvanju kulturnih, etničkih i vjerskih identiteta koje Dugin često ponavlja u svojim knjigama, člancima i predavanjima treba promatrati isključivo s ove točke gledišta, jer se ta pluralnost tolerira samo u onoj mjeri u kojoj se formira iz reakcije na prijetnju morske moći.

Budući da je Duginova geopolitika ideologija apsolutnog sukoba, sve ostale jedinstvene značajke naroda osim Rusa bile bi odbačene kao ‘nezgodne činjenice’ koje iskrivljuju savršen sustav apsolutne ideje. Doista, po njegovom mišljenju rat je otac svega i da bi se riješila sudbina Zemlje, potreban je globalni rat – Treći svjetski rat.

Endkampf će se voditi između morske sile predvođene SAD-om i kopnene snage konsolidirane oko geopolitičke osi koja se proteže od Lisabona do Vladivostoka.

Linč u ovom “Carstvu imperija” predodređen da ispravi pogreške sila Osovine u Drugom svjetskom ratu bio bi savez Rusije i srednje Europe konsolidiran oko Njemačke u svojoj ideokratskoj, vjerojatno utjelovljenju Četvrtog Reicha, bez koruptivnog utjecaja pomorske civilizacije:

“Svi napori prema europskoj konsolidaciji oko Njemačke imat će pozitivno značenje samo utoliko što ispunjavaju jedan temeljni uvjet – stvaranje trajne geopolitičke i strateške osi Moskva – Berlin. (…) Štoviše, teško je očekivati istinsko geopolitičko i nacionalno buđenje Europe bez revolucionarnog utjecaja ruskog faktora.” (FG, 195)

Tako bi savez Njemačke i Rusije u njihovim ideološkim inkarnacijama – ispunjenju nacionalno-boljševičkog sna od Niekitscha i Yockeya do samog Dugina – ležao u preokretu Ribbentrop-Molotov-Molotovljev u pakt Molotov-Ribbentrop pri čemu bi Rusija igrala vodeću ulogu u odvajanju srednje Europe od dosadnog atlantskog utjecaja u svim njezinim oblicima.

Ta bi konsolidacija, međutim, zahtijevala “žrtveno janje”: “U euroazijskom projektu Engleska će neizbježno postati ‘žrtveno janje’ jer će se europski proces kontinentalne integracije nužno razvijati ne samo uz potpuno nepoštivanje britanskih interesa, već upravo suprotno njima. U tom kontekstu neće imati mala uloga europske i, općenito, euroazijske potpore irskom, škotskom i velškom nacionalizmu, sve do poticanja separatističkih inicijativa i političke destabilizacije Velike Britanije.” (FG, 194.)

Uloga “žrtvenoga jarca”

Ova uloga “žrtvenog jarca” uredno je prisutna u sva tri područja euroazijske osi i, naravno, odgovara zemljama koje je Dugin odredio kao formirane na “atlantskim” načelima.

Dakle, u Europi će postmoderni, asimetrični simulakrum Drugog svjetskog rata odlučiti Njemačka vodi Europu pobijedivši u bitci za Britaniju, ne samo bez ponavljanja Hitlerove fatalne pogreške istovremenog napada na Rusiju, već je vodi pod palicom Rusije. Sigurno će, dakle, postmoderni Sieg biti ostvaren na zadovoljstvo svih.

Budući da je euroazijska os istok-zapad namijenjena osiguravanju strateške konsolidacije zemljopisnog prostora u sudaru s morskom snagom, i samo to, mora projicirati meridijanske vektore kako bi se stvorile tampon zone, ili geopolitičke ispostave, u smjeru juga, dok je sjever već pokriven ruskom kopnenom masom i relativnom nepristupačnošću hladnih mora.

Meridijan sjever-jug koji bi iz Europe u Afriku u perspektivi dominirao njemačkom Europom, a Afrika bi postala dodatak Europi: “Europsko carstvo, vitalno zainteresirano za sve dublji potisak na jug afričkog kontinenta, mora u perspektivi uspostaviti potpunu kontrolu nad Afrikom sve do Sahare, oslanjajući se na panarapski blok, i u budućnosti mora strateški prodrijeti na cijeli afrički kontinent.” (FG, 215)

Bliski istok, međutim, treba imati veliki stupanj autonomije relativno individualnog Velikog prostora na meridijanskoj osi Moskve-Teherana. I tamo, budući da su ulozi visoki jer je Jug “mekani trbuh” Euroazije, susrećemo još jednog žrtvenog jarca. To je Turska:

“Također je važno (…) da ima na umu potrebu za nametanjem uloge “žrtvenog jarca” Turskoj, jer se interesi ove zemlje na Kavkazu i srednjoj Aziji uopće neće razmatrati. Osim toga, potporu bi vjerojatno trebalo pružiti kurdskom separatizmu u kontinentalnoj Turskoj, kao i pozivima turskog Armenca na autonomiju (…)” (FG, 214)

Najistočniji dio Euroazijskog carstva kontrolirat će Tokio: “Na prvi pogled Kina je kopno i civilizacija tradicionalnih autoritarnih (…) karakter i sama činjenica očuvanja komunističke ideologije tijekom liberalnih reformi trebali bi, očito, pridonijeti izboru Kine umjesto kapitalističkog, otočnog Japana. Međutim, povijest nam pokazuje da upravo Kina predstavlja geopolitički najistaknutijeg vođu anglosaksonskih snaga na euroazijskom kontinentu, dok je Japan podržavao savez sa srednjoeuropskim zemljama suprotnih izgleda. (…) Tek u vrijeme aktivnog maoizma Kina je pokazala izvornu euroazijsku težnju, kada je bila motivirana projektima ‘seljačkog socijalizma’, velikog kineskog nacionalizma i izražene sovjetofilije. (…) Općenito govoreći, Kina ispunjava sve zahtjeve da postane geopolitički ‘žrtveni jarac’ tijekom realizacije panazijskog projekta. To se može postići poticanjem unutarnjeg separatizma u Kini (Tibetanci, Mongoli, muslimani), kao i igranjem na kartu regionalnih opozicija (…)” (FG, 202. – 208.)

Ključni aspekt Duginove ideologije

Ovaj odlomak, osim što ukazuje na ‘žrtveno janje’, s divljenjem pokazuje ključni aspekt Duginove ideologije: “tradicionalist” za njega jednako je “ideokratski”. A ono što je zapravo ideokratsko postaje očito iz njega da označava komunizam, ponajviše njegov maoistički oblik, upravo to.

U tom smislu nema ništa protiv toga da je na istoj razini sa šijitskim islamom i ruskim pravoslavljem kao što je to slučaj s nacionalsocijalizmom i boljševizmom. Jedino bitno je da se suprotstavlja – to jest: negativno definira – odgovarajuće pojednostavljenom “liberalizmu” Morske moći.

Na tome ćemo se još kasnije osvrnuti, ali napomenimo u prolazu kako Duginova apsolutna ideologija u potpunosti iskorjenjuje sve kvalitativne razlike između religija, kultura i, manje-više, svega ostalog, podvrgavajući sve geopolitičkoj mašti djelujući s apsolutno pojednostavljenim kvantitativnim operandima dvojnosti zemlje nasuprot moru.

To je “apsolutna ideja” koju Dugin želi vidjeti kako apsorbira sve ostalo u jednom svjesnom naletu diljem planeta, stvarajući svijet odvojen od svoje kulturne raznolikosti, ne liberalnim iskorjenjivanjem istog, već zamjenom ideološki vođenom simulakrom tradicija, religija, kultura itd.

U središtu svega, međutim, ostaje ruski narod,

“U okviru (…) Carstvo, Rusi neće steći vlastitu nacionalnu državu kao izraz etničke zajednice, već će postići nacionalno jedinstvo i gigantsku kontinentalnu državu u vođenju koje će igrati središnju ulogu.” (FG, 221)

Da bi to postigao, Duginu je potrebna još jedna, ultimativna, žrtvena janjetina: “U dogledno vrijeme, na globalnoj razini procesa izgradnje Novog planetarnog carstva, krajnje ‘žrtveno janje’ bit će upravo SAD, a potkopavanje njegove moći (sve do potpunog rušenja te geopolitičke konstrukcije) metodički će i beskompromisno donijeti svi sudionici Novog carstva. Euroazijski projekt (…) pretpostavlja euroazijsko širenje u Južnu i Srednju Ameriku kako bi ih oslobodio utjecaja Sjevera (…), kao i potaknuo sve vrste nestabilnosti i separatizma unutar granica SAD-a (snage afroameričkih rasista mogle bi se osloniti u tom pogledu). Drevna rimska formula ‘Kartaga mora biti uništena’ postat će apsolutni slogan Euroazijskog carstva jer obuhvaća bit geopolitičke planetarne strategije kontinenta koji se budi u svojoj misiji.” (FG, 218)

Možemo biti sigurni da bi američki bijeli nacionalisti Dugin groupies mogli pronaći neki izgovor za njega u početku birajući crne rasiste umjesto njih – uostalom, koji bi u devedesetima shvatili da će glavna neoeuroazijska anglofona prodajna mjesta biti američka – ali jednostavna činjenica je: ne mari za dosljednost izvan dosljednosti svoje apsolutne ideologije sukoba. Sva sredstva posvećena su do kraja donošenja Endkampfa i pobjede pomlađenih sila Osovine pod ruskim vodstvom.

Branko Malić, 1. VII. 2017., Nevidljivo carstvo: Uvod u “Temelje geopolitike” Aleksandra Dugana, https://en.kalitribune.com/the-invisible-empire-introduction-to-alexander-dugins-foundations-of-geopolitics-pt-2/ 

Povezane objave

Ghebreyesus u raljama bračnoga para Gates

hrvatski-fokus

Sedam razina covid tiranije od zaključavanja do kultova čistoće

hrvatski-fokus

Medicinski kanabis zbog traume rata

hrvatski-fokus

Veliko američko resetiranje

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više